LAKTIN VRH 1504 m - uspon na lički tron - šatori, vatra

Ovo je naš drugi dvodnevni izlet u sezoni na srednji Velebit. Bilo je gotovo nemoguće pronaći mjesto za otvoriti makar mali šator. U noći uoći dolaska u potrazi smo prošli cijeli srednji Velebit i na kraju se ulogorili na istom mjestu kao i mjesec i pol ranije podno Bačić kuka.
Laktin vrh, dominantni lički vrh visok 1504 m nije nas razočarao. Nakon dvosatne šetnje uživali smo u pogledu na zelena lička prostranstva, iako se s njega vidi i more. A po povratku, u ugodnom večernjem ambijentu uokolo kampa i tradicionalnim planinarskim kulinarskim delicijama

Kao i u skoro svim mojim videima uvijek ima malo i o sjekirama, noževima, satovima stvarima koje volim.

Word of advice za Nolu: hlače postaju ugodnije kad ne svežeš trake na nogavicama (ljeti je puno ugodnije kad hlače nisu dolje stegnute, već opuštene). Super lagani izlet. Pozdrav!

Hvala Medo!
Reči ću joj
Ali Nola je navikla na potpuno rastezljive hlače u svim smjerovima a mi smo ju nagovorili da na taj izlet uzme ove i bome nisu joj se svidjele za hodanje uzbrdo
Sad za vikend se spremamo za neku šetnju po Samoborskom gorju i ne pada nam na pamet ponovno joj predložit ove hlače iako su vrlo kvalitetne. Mislim da će ove na njuškalo
A kako se očekuku temperature do skoro 20 stupnjeva možda svi uzmemo kupaće

U planini tu i tamo vidim koju zmiju, stvarno rijetko.

Prije nekih 10-tak godina, nas dva para, zajedno s djecom, smo se popeli na Laktin vrh. U penjanju, pri prelasku preko puta za izvlačenje trupaca, naletjeli smo na poskoka.

U povratku, sredina kolovoza, oko 18 sati, vidjeli smo ih valjda 20 komada. Ne na jednom mjestu, nego čitavom stazom. Na nekih 20-30 m od nas, samo bi vidio kako se vijugavo kretanje i šuškanje lišća pokrene dok zmija bježi. Pa tako svakih 50 do 100 m. Vjerojatno se poklopio kut iz kojeg smo dolazili, doba dana i doseg na kojem mogu registrirati vibracije našeg hoda.

Samo još jednom, na Mosoru, odnosno na zabačenoj cesti koja povezuje sela Gata i Dubravu, sam susreo toliko zmija. Bila je sredina svibnja i brali smo cvijet kadulje za sirup. I odustali. Svakih 5 m sam vidio po poskoka, u busenju trave uz cestu. To je cesta, asfaltirana, ali samo jedna traka, možda ni 10 vozila dnevno ne prođe po njoj. Možda im je bila velika vlaga pa su se dolazili sunačti na cestu, ali nakon 12 poskoka, mi smo odustali i stvarno sam bio prestrašen, nismo imali hrabrosti niti ući u travu i makiju. Nakon toga ikad više nismo ni radili sirup od cvijeta kadulje, a baš nam je bio dobro rješenje za zimsku prehadu kod djece: više su ga voljeli piti nego čaj.

Fijuuu, nezgodno. Svakako za razmisliti o situaciji, no mi smo valjda imali sreće pa iako je bilo pošteno vruće na tom dijelu Velebita nismo sreli niti jednu otrovnicu. Valjda ovisi o dobu godine ili tko zna
Svakako za pripaziti!