NEPOZNATI VRH Žumberačkog gorja - KIČER

S prijateljima prošetali smo se, po prekrasnom sunčanom jesenskom danu, do nepoznatog nam vrha Žumberačkog gorja nedaleko Samobora. Do vrha Kičer planinarski put vodi relativno strmim obroncima kroz lijepu šumu koju je ukrasila topla jesenska paleta boja. Na cjelodnevnom izletu uživali smo u plodovima jeseni i sreli mnoga stvorenja koja su također odlučila provesti dan na toplom suncu. Iako vrh nije spektakularan doživjeli smo "Jesen na dlanu"
Na vrhu, ložili smo vatru, pilili, cijepali, rezali i već standardno za naše jednodnevne izlete s klincima, pekli kobase.

sta je rekao na 14:22, kako se zove ta web stranica na kojoj je nasao to? Volio bi i ja to malo pogledat

termit520: peakery.com, ja ju nemam instaliranu nego frend s kojim često idem na izlete. Taqko da ne mogu puno reći o toj aplikaciji osim da nas je do sada dovela na neke vrhove za koje nisam niti bi ikada čuo a u mojoj su blizini

aha, ok, hvala ti

Tomi, čisto me zanima...
Je li te itko ikad gnjavio na ovakvim obiteljskim izletima za to što palite vatru?
Smije li se to zapravo?

Pulše bok, dobro pitanje.

Ja sam samostalno u prirodi počeo paliti vatru oko 8 godine. dakle to radim već 38 godina. U to vrijeme nikada mi se nije dogodilo da je nešto slučajno ne namjerno planulo. Uvijek mi je sigurnost od požara visoki prioriteta. S godinama iskustva stekao sam i osjećaj za to koliko je vatra zapravo opasna ako nije osigurana. Mi kad palimo vatru na izletima uvijek pazimo da je lokacija za vatru primjerena i koristimo već od prije postojeća oknjišta kojih na gotovo svim vidikovcima i lijepim lokacijama već ima. Također kamenom dodatno osiguramo ognjište. Na ovome izletu ognjišta nije bilo niti smo ga nešto specijalno štitili jer je skoro cijeli tjedan padala kiša i sve je bilo potpuno zasićeno vodom i vlagom da je uopće bilo problem pronaći bilo kakav gorivi materijal.

U 46 godina samo sam jednom imao prigovor na vatru prije oko 20 godina i iako je bila dobro osigurana ugasio sam ju. također uvijek uz vatru imamo i dovoljno vode ako ipak nešto krene po zlu.

Nisam uopće sumnjao u tvoje vještine, znanje, iskustvo i pažnju na sigurnost...

Pitam za slučajne prolaznike, planinare, dušebrižnike....

A i službena tijela, smije li se?
Pretpostavljam ne u Dalmaciji u ljetne mjesece?
A parkovi prirode?

Pa u krajeve gdje idemo i gdje palimo vatru dušebrižnika rijetko ima. Gotovo nikada nikoga ne sretnemo. Samo su nam jednom prigovorili neki izletnici.
U pravilu kada su riskantni, povećani uvijeti za požar onda tamo vatru ni ne palimo. Koristimo plinski plamenik koji postavimo ili na neki stol, klupu ili kamen.