Camino de Santiago - Mojih 1000km

Kao sta sam naslov kaže, u ovoj reportaži ću opisati svoj dojam puta, iako je kilometraža koju smo prešli oko 1200km ovako zaokruženo lijepše zvući

Nažalost nisam stigao prije napraviti reportažu o putu zbog osobnih obaveza a i malo zbog ljenosti, kako bilo nakon brojnih upita što sa foruma što privatnih, odlučio sam složiti ovu reportažu na način da posluži kao "kratki" putopis i savijeti šta nositi šta ne nositi na jedan takav put.

Imam preko 5gb matrijala i oko 2500 fotografija (možda i više) sa samog puta, tako da treba dosta izabirati.

Sami Camino ću opisati po regijama, vodio sam dnevnik putovanja tako da imam svaki dan posebno zabilježen ali to bi tajalo cijelu viječnost, tako da ću se bazirati na 4 regije kroz koje se prolaze i kolko je to moguće kratko opisati put to danima....

Na kraju reportaže ću opisati svu opremu i sve prednosti i mane opreme kao i preporuku šta nositi...

MOLIM FORUMAŠE DA NE KOMENTIRAJU TEMU DOK JU NE ZAVRŠIM ZBOG PREGLEDNOSTI ISTE HVALA !!!

Pa počnimo!
Camino de Santiago je hodočašće do grada Santiaga u Španjolskoj pokrajini Galicija i jedno je od najstarijih i najvažnijih kršćanskih hodočašća.
Samo hodočašće datira i iz doba prije kršćanstva, kada su ljudi tu rutu pohodili do grada Finisterre ili u prijevodu "kraj svijeta", ili najdalje (iako ne naj zapadnije) mjesto do kojega te noge mugu dovesti, sa toga mjesta pogled puca na Atlanski ocean i više ničega nema na vidiku, to mjesto su smatrali kraj svijeta i tako je i dobilo naziv, navodno je razlog zašto su pohodili rutu baš do tog mjesta je navodno taj jer taj put po noći obasjava "milky way" ili mliječni put...

Par rečenica kako sam se ja našao na tom putu...

2001g sam služio vojni rok u Šibeniku u vojarni Bribirski knezovi u 113 brigadi.
Jednog dana sam na nekoj od bezbroj viježbi u pijesku našao ovakav križić



Križić mi se svidio jer je bio drugačiji od svih koje sam ikad vidio, zbog oblika mača.
Na kraju služenja vojnog roka sam križić poklonio prijatelju koji je odlazio iz Hrv. u to doba i putovao na istok, kao za "dobru sreću"...

Nikada nisam uspio saznati kakav je to križ sa obzirom da je takvog oblika, mislio sam da je od nekog reda ili samostana ali u tu doba to nisam uspio saznati.
Sve dok 2014g nisam sa pogledao film The Way sa Martin Sheen-om i naravno saznao od kuda je taj križ.
Kako se meni i curi cijela prića i film jako svidio, odlučili smo se i sami probati prehodati taj put čim bude prilike.
I tako dvije godine poslije, neke stvari su se posložile i odlučili se da na kraju ljetne sezone krečemo!

Sam Camino ima puno polazišta, legenda je da Camino počinje sa praga polaznika, ali napoznatiji je Camino Frances koji počinje iz gradića koji je i početak polazišta u filmu Saint-Jean-Pied-de-Port, tako smo i mi odlučili krenuti iz tog Francuskog gradića.

Najteže je bilo odlučiti se za put do toga grada, mi smo išli avionom do Barcelone, tamo smo proveli 2 noći i od tamo vlakom za Pamplonu pa iz Pamplone autobusom za Saint-Jean-Pied-de-Port.

Ovako je izgledao sadržaj moje torbe koju sam odlučio nositi na put.
O opremi koju sam nosio ću detaljno na kraju reportaže i usput.


Ali ovakav je bio plan.

Obuća: Garmont Dragontail pristupne cipele
Adidas Terrex treking tenisice
Keen clearwater sandale

Odjeća: klasične planinarske hlaće ali ljetne (tanke)
La sportiva penjaćke hlaće
Adidas donji dio trenirke
Kratke Reebok hlaće

Flis majica dugih rukava polartec 200
Flis majica dugih rukava Dechatlon
McKinley majica dugih rukava
McKinley merino majica kratki rukav
Dechatlon sportska kratka majica
bokserice od merino vune i kratke gaće
Čarape 7 pari sto kratkih sto dugih

Spavanje: Poliesterska lagana majica iz dechatlona i tanke duge gaće etriel, išao sam na duge gaće jer nisam znao šta me ćeka pa neka se nađu.

Jakne: noise sam Maya Maya jaknu i kišnu kabanicu.

Kozmetika: mašinica za šišanje sa kojojm sam se i brijao,četkica i pasta za zube, grickalica, fajlica, flasteri, Plivisept za dezinfekciju, sapun za rublje i sapun za pranje, išao sam na sapun jer sam misli da će duže trajati, kapi za nos (problemi sa sinusima), nešto sumećih tableta, mali pribor za prvu pomoć u kojemu je osim flastera i zavoja bilo i šumećih aspirina i mali set za šivanje.

Vreća za spavanje ljetna (za curu sam imao svoju 3-sezonsku), suha vreća za svaki slučaj,nešto malo špage, dva karabinera, Leatherman Wave, malu suhu vreću di sam nosio data bank da mogu dopuniti mobitel i punjać za mob i to je više manje to.

U slučaju da se sjetim da sam nešto zaboravio ili izostavio ću dodati kasnije.

Karte kupljene i čeka se ukrcavanje


Gužva je za Barcelonu



Krećemo!




Moj solarni pratitelj


Malo nebeskih

U Barceloni smo proveli dvije noći, meni osobno je Barcelona jedan od najlijepših gradova di sam bio i ko ju nije posjetio neka ju obavezno stavi na listu svojih putovanja, na kraj reportaže ću staviti i slike iz Barcelone da ne opterečujem ljude koje to ne zanima.

Iz Barce hvatamo vlak za Pamplonu a iz Pamplone bus za Saint-Jean-Pied-de-Port

Čekamo autobus


I napokon Saint-Jean-Pied-de-Port!





Sam gradić je smješten u podnožju Pirineja i zovu ga vratima Pirineja.
Gradić odiše filmskim mističnim mjestom, gdje tisuće ljudi počinje svoje putovanje.

Ono šta je bitno u ovom gradiću je da čim dođete potražite ured za Peregrinose (hodočasnike) i tamo izvadite hodočasnićku putovnicu odnosn "Credencial del Peregrino" on je najvažnija isprava na cijelom putu a veže se ili za osobnu ili za putovnicu (ovisno sa čime ste putovali, ja sam nosio samo osobnu).

Ured za Peregrinose, ako obratite pažnju na desni dio slike vidjet ćete da je tu i viseča vaga di svi važu svoje ruksake i u dosta slučajeva se smiju jedni drugima jer se večina prenatrpa (baš kao i ja)



Naravno i mi važemo ruksake, moj je 13,6 a od cure dobrih 10.
Moj je u tom trenutku bi u najlakšoj opciji jer sam na sebi imao teške cipele i dugu odjeću i nisam imao hrane i vode.
Kasnije je znao težiti do 16kg...

Kada dođete do ovog stola, pitaju vas od kuda ste, obajsne vam kako i di izlazite iz grada i daju vam popis svih albergue-a (prenoćišta) i neki njihov plan kretanja i puta.





U ovom uredu je i podatak koliko ljudi iz kojega dijela svijeta prelazi Camino, brojka Hrvata je daleko ispod spominjanih "stotina" Hrvata kako su meni govorili po našim reprezentativnim spotskih dućanima, a brojka koja završava cijeli Camino nažalost još manja...

Malo grada






Inaće u samom mjestu se nalazi i mali dućan di ima stvarno sve živo za kupiti od opreme šta je potrebno za pitovanje, tako da ako ste nešto i zaboravili nije problem...

Ovako izgleda pasoš ili Credencial, naravno ovaj je ispunjen...







Ovo je plan putovanja kojeg dobijete u uredu, mi smo cijeli put planirali prema tom papiru nismo imali nikakve priručnike ni planove puta osim ovih službenih, u njima možete vidjeti koliko albergua ili prenočišta ima u svakom mjestu i koliko su otprilike udaljenosti koje prelazite.

E sada te udaljenosti su dosta "otprilike" određene, ali o tome ćemo još u toku puta...

Na ova prva dva papira vidite njihov prijedlog puta i to po njihovom traje 34 dana
Osim plana puta na grafovima se vidi visine i udaljenost koju prelazite, opet napominjem da tu zna biti dosta odstupanja na nekim mjestima.





Na idućim stranicam se vide sva prenoćišta, cijena smještaja, dali imaju doručak, brojevi telefona i ono šta je skoro naj važnije koliko ljudi primaju.









https://scontent-frt3-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/18058195_211443212689066_7751514069020726826_n.jpg?oh=2149d512bc37f864cf8387152c4cefa6&oe=598D2F02

Nakon šta smo došli u SJPDP i obavili prijavu i uzeli putovnice, išli smo malo upoznati mjesto i znamenitosti, nismo ni računali da i u ovom mjestu treba naći smještaj.
Nabrzinu prolazimo prenoćišta ali skoro na svima stoje natpisi da su puna.

Nalazimo smještaj, odnosno sobu, jer su svi kreveti zauzeti.
Soba iznosi 30e odnosno 15 po osobi i ima i svoju kupaonu (kasnije se to pokazao kao največi luksuz koji smo si znali priuštit, soba a ne smještaj u grupnoj spavoni).

Zanimljivo je da im je bršljan probio kroz u sobu ali su ga pustili da raste



Dan 1

Ujutro buđenje nešto prije 6 ali smo ustali oko 6:30 na doručak koji je uračunat u cijenu.
doručak se satoji od "tostade" (zagrijani kruh sa maslacom i marmeladom) i kava ili čaj, taj je doručak više manje standard cijelim putem.
Zanimljiva razolika ekipa je na doručku, najviše Koreanaca, Talijana, nešto Francuza i Amerikanaca.
Krećemo oko 7:30 na put i još kroz mrak i i maglu napuštamo taj mali gradić....



Taj dan je bilo vatreno krštenje jer prelazimo Pirineje!

Uspon na Pirineje je douta naporan, midlim da je to čak fizički naj zahtijevniji dio cijeloga puta iz dva razloga, prvo zato jer je prvi dan a drugo zato jer je skoro 25km uzbrdice...

Ali zato vas priroda nagradi ovakvim slikama...





Pirineji su poznati i po konjima, kasnije sam saznao da jako puno ljudi pusti konje da se slobodno kreću po Pirinejima tokom cijelog ljeta i onda ih na kraju ljeta skupljaju i vode u mjesta..



Na jednom dijelu puta nailazite na predivnn lokal koji je idealan za okrijepu i imaju pre pre dobru pitu od jabuka





Nakon nekog vremena, presvalčimo se jer što smo višlje to je toplije, iz maglovitog jutra je postao predivan dan!











Tokom cijelog Camina se prati znak školjke Sv.Jakova ili žute strelice.



Put je naporan i nižu se metri i kilometri prvoga dana, since je sve više na nebu a sukladno tome se i uspon povečava, dolaskom na vrh svakog brda se vidi vrh idućega koje treba osvojiti.

Brdima nema kraja a zanimljivo je kako brzo ljudi uvide svoje greške u oblačenju tako da se svko malo netko preobuva ili presvlači...

Nakon 8h hoda dolazimo u Roncevaux!

To je ogroman samostan i ujedno i naš kraj prvoga dana.
Tu je sve strogo i po PS-u, nema ulaska u cipelama ili tenisicam, vani je pipa di se cipele operu i čim se uđe ostavljaju se u garderobi bez iznimaka a roksak na klupici dok se ne prijavite na recepciji sa osobnom i Credencialom (postupak prijave sa dokumentima je svugdje isti).
Na recepciji se plati spavanje i obrok po izboru, večera, doručak, sve to skupa za dvoje iznosi 54e.
Mašine za pranje i sušenje se naravno posebno plačaju i tako je cijelim putem.

Ono šta možete očekivati za večeru je (večinom su jela jako slična cijelim putem) slijed od 3 jela
predjelo juha od krumpira
glavno jelo šnicla i pomfri
desert kupovni slatki jogurt
Nije nešto ali zato u samostanu postoje aparati na kovanice u kojima imate sve šta možete poželjeti...

Nakon toga smo bili na misi koja je u crkvi u sklopu samostana, to je ujedno bila i jedna od najlijepših misa u mom životu.

Misa je krenula kao i svaka druga ali su na kraju mise svečenici zamolili da u crkvi ostanu samo hodočasnici, onda su čitali sve zemlje iz kojih su hodočasnici došli (taj podatak dobivaju iz ureda za Peregrinose) naravno i Hrvatsku (u tom trenutku smo bili jedino Hrvati).
Nakon pozdravljanja i blagoslova hodočasnika, pogasili su sva svijetla osim svijeća, sišli među hodočasnike i pjevali pjesme za sretan put do Camina....



Nažalost nemam svojih slika od samostana ali ove su sa neta samo da vidite kako izgleda



Ovako izgleda smještaj

Nemoram ni spominjati da su čepići za uši OBAVEZNI, ja nažalost nisam naviknut na spavanje sa čepićima pa mi je to tokom cijelog puta bio problem, hrkanje je neizbježno kod spavanja u grupnim spavaonama, kao i kašljanje, kihanje, lupanje vratima, paljenje svijetla usred noći jer se ljudi zaborave, ali sve jr to dio ugođaja...

Dan 2

Ujutro dizanje oko 6:30 i brzo na doručak, to je klasika cijelim putem, kruh putar i pekmez, jabuka za put.

Uzimamo stvari, pozdravljamo se sa ljudima koje smo tamo uzpoznali, i na put, umjesto normale ture mi odabiremo Pamplonu za iduće mjesto šta bi trebalo biti nekih 50km (ali nije!!!!)

Brzinsko slikanje pored (auto) table, još natečeni od spavanja ali to se mora "obaviti"



Put nam dosta lakše ide nego jučer, i sokidno nabijamo kilometre, malo uspona malo padova i u početku dosta šume, šta je dobro jer sunce ubija!





Ovako izgledaju pauze u hodanju.



Ja kada sam planirao put sam odlučio da ću paziti na noge koliko god je to moguće, mjenjao sam čarape a u početku i cipele za hodanje svakih 2-3 sata hoda.

U pauzi se nešto pojede, popije koja šumeća tableta i dosta vode.
Sa vodom se netreba prekrcavati jer je više manje ima svakih par kilometara.

Prolazimo gradić Zubiri sa rijekom Agra, ekipa koja je došla ranije se već kupa u rijeci



Na obali ispred kanti za smeće stoji dečko sa žutim labradorom.
To je Talijan sa kojim smo se kasnije sprijateljili i cijeli kasnije put se suretali, on je putovao sa još tri Talijana iz Venecije i jednom Amerikankom.
On je cijeli put prehodao u društvu svog 4-veronožnog pratitelja Busty-a, zog kojega ga nekad nisu puštali u prenoćišta, njihovu skupinu sam prozvao Čudnovata družina i tako ću ih kasnije u tekstu nazivati



Hrabro nastavljamo put dalje ali nam sve teže i teže ide, Zubiri je bio otprilike na pola puta, barem smo tako mislili.Putem smo kupili nešto vode kikirikija i nekih grickalica i nastavljamo nabijati kilometre koji sve teže idu.
Cura je dobila žuljeve i to ju je dosta usporilo uz to ju bole i zglobovi a mene su počela bolit koljena, prvi put sam primjetio da me bole na velikoj nizbrdici kada smo se spuštali sa Pirineja.
Kako kilometri teže idu tako polaku počinju i prepirke oko toga dali smo trebali nastaviti dalje hodat ili stati negdje putem, u tom trenutku nas sustiže Čudnovata družina i nabijaju tempo.
Nastavljamo dalje i u jednom trenutku oni stoje pored ceste i prepiru se dali da idu dalje ili da se vrate i tu se razilazimo jer mi nastavljamo prema Pamploni.U daljini se nazire grad i izgleda da smo ubrzo tamo, ali camino skreće u drugu stranu i opet nas vodi u brdo.
Dolazimo do grada koji je nekoliko kilometara prije Pamplone a tamo kaos!!!

To je grad di je fešta sa bikovima, ulice su ograđene i hrpa klinaca trči po ulicama ispred bikova







Nastavljamo dalje prema Pamploni, kada smo putovali za Saint-Jean-Pied-de-Port smo prošli kroz Pamplonu i nije mi se nešto svidila ali to je bio krivi dojam jer smo bili u nekom novom dijelu Pamplone.
Sada smo ušli u stari grad u centar i grad je predivan!
Idemo u prvi albergue koji nalazimo,19h je i grad je prazan ali taj albergue je popunjen i ne primaju, idemo dalje i u drugom ima mjesta, uzimamo spavanje sa dorućkom, i vidi čuda, Čudnovata družina dolazi u isti albergue, kasnije smo se tako konstantno nailazili po gradovima, zanimljivo je kako to ispada, danima se ne vidimo i onda se kasnije negdje sretnemo u prenoćištu.

Problem koji je nastao putem je taj da je do Pamplone bilo 56km a ne oko 50 koliko je pisalo, to je problem sao kod planiranja dolaska hrane i sličnih stvari, ali ok, glavno da smo stigli...

Po dolasku u albergue uvijek imamo istu rutinu, ostavljamo stvari na krevetu, spavamo u vrećama za spavanje pa prvo njih stavljamo na krevet, brzinsko tuširanje i higijena pa pranje veša ALI, kako je već 19:30h domaćica nam neda da koristimo mašinu za veš jer će metati drugima koji već sada spavaju i odmaraju, ako peremo na ruke neće se osušiti do jutra, ipak naj osnovnije peremo na ruke i stavljamo na štrik pa ćemo dodatno sušiti na ruksaku u hodu.

Inaće u Španjolskoj je podne Siesta doba kada ništa ne radi i kada je vrijeme odmora, to varira od mjesta do mjesta i obićno je od 14-15 pa do 18-19h, u to doba je teško nešto i kupiti pa tako treba i planirati kupovinu hrane putem.

Ovako je izgledala spavaona



Navećer idemo u Burger king ubit se od gluposti











Dan 3

Odlučili smo da ćemo raditi jedan dan jaću turu jedan dan slabiju, tako da je danas slabija i planiramo 24km preć do mjesta Puente La Reina.
Iako je tek 3 dan nekako nam izgleda da već dosta dugo hodamo,idemo u potragu za flasterima, voltaren gelom i sličnim stvarima, ja sam skužio da sam totalno profulao sa ruksakom koji sam nosio i nadao sam se naći u Pamploni nešto ali nažalost ništa.
Prehodali smo Pamplonu uzduž i poprijeko, u jednom dućanu smo upoznali Irca koji tamo radi, on je na Camino krenuo ćim se sa trajektom iskrcao u Francuskoj, prehodao je Camino i vratio se u Pamplonu i tu je već nekoliko godina, ljubazno nam je ponudio da ostavimo ruksake dok prehodamo grad i potražimo stvari koje nam trebaju.
Pokupili smo stvari i krenuli dalje, inaće svaki grad ima svoje oznake za Camino





Malo van grada put se vraća u normalu







Danas je opet uspon i na putu prema brdu je gradić







Ovakav doručak će vas koštati oko 5-6e


U lokalu klopa cuga, ide camino a idu i euri a još smo na početku puta ali čovjek je željan svega

Na vrhu ovog brda, Alto de Perdon ili brdo oprosta, se nalazi skulptura koja je posvećena hodočasnicima.
Preko puta je kombi koji prodaje cugu i klopu i tu sam popio najbolji Red Bull u životu

Ne zato jer je bio on ko on nešto posebno nego cijela situacija.

Do tog brda je bilo dosta teško doći, mene koljena bijaju, ali pravi pakao sa koljenima je počeo na spustu sa tog brda, svako jaće opterečenje na koljena sam imao osjećaj kao da će mi patela eksplodirat!

Slikanje razgledavanje i spust.

Putem prolazimo kroz manja mjesta i u jednom trenutko nailazimo na predivno osviježenje!!!



Nemam rijeći kolko nam je ovo značilo, odnosno meni, cura ima otvorene žuljeve pa nije bilo pametno namaka noge na ovaj način ali meni je bilo pre pre dobro!

Inaće cijelim putem di god sjednete ćete primjetit skoro istu stvar, čim netko sjedne, odmah skida cipele i čarape...

Polako dolazimo do mjesta Puente la Reina

Mjesto najpoznatije po svom mostu



Po dolasku u mjesto idemo odmah do centra da smo što bliže dućanima radi kupnje hrane i kuhanaja, problem nastaje kada saznamo da su svi alberguei popunjeni, vraćamo se par kilometara natrag na poćetak grada u albergue koji je uz glavnu cestu (to je prvi albergue na koji dolazite prije samoga grada)
Tu ima mjesta ali imaju i sobe, uzimamo sobu i većeru i doručak.

Smještaj je odličan i preporućam ga svima koji dolaze Albergue se zove JAKUE, to je albergue i hotel.

Soba je sa kupaonom i ručnicima, to sada možda smješno zvući ali takve sitnice vas lijepo iznenade na putu.

Za većeru imaju veliki švedski stol, juhe, variva, salate i dobar izbor deserta, glavno jelo je šnicla i pomfri!

Ovako izgleda kada izabere šta ćete jest a onda gledate šta bi još uzeli



Sve stvari bacamo u mašinu za veš, naravno ona se plaća i sušilica se plaća i deterđent se plaća

Ruksake peremo na ruke, ja imam problema sa ruksakom





Ruksak nema perforirani leđni dio i leđa se dosta znoje, ali je problem šta je ruksak cijeli dan na leđima i ne stigne se sušiti, znoj je probio kroz leđni dio i čak je i iznutra bio vlažan.
Nije problem vlaga ko vlaga nego to šta je mokar a cijelo vrijeme je na leđima, to sa vjetrom nikako nije dobro.

Još jedna stvar, naramenice od ruksaka počnu smrdit po znoju nakon par dana konstantnog nošenja, tako da ako se mogu skinuti to je odlično, ako ne morate se snalazit.

Treba voditi računa da sve šta radite treba biti dobro isplanirano, npr ako ne stignete oprat odjeću koristite rezervnu ali ako idući dan nemate mogućnost prat odjeću onda hodate u staroj odjeći koja se tako znojna osušila, ili ako uspijete oprat a ne stignete osušiti onda sušite po ruksacima, isto je i sa ruksakom, ako se ne stigne osušiti do drugog dana onda bolje da ga niste ni prali.

Dan 4

Današnji plan je da idemo samo do Estelle šta je malo preko 20km

Dizanje u 6:30 pecivo i cjeđeni sok za dorućak i put pod noge!


Samo da napomenem da smo u ovom prenoćištu opet naletili na Čudnovatu družinu, od svih mogućih smještaja izabrali su isti ko i mi.

Vani još nije svanulo



Ali je dosta toplo pa smo u kratkoj obleci



Ujutro dugo prolazimo kroz grad i znamo da dolazi nekakav uspon pa pad poslje njega, koljena me bole čim se sjetim da moram hodat po nizbrdici







Putem prolazimo kroz nekoliko manji mjesta, u jednom kupujemo šunku sir i namaz, jogurt i kruh, to je cca 9e, hodamo neko vrijeme iza starijeg peregrina, čini se po njemu da ima kilometara pod nogama, gle čuda i on nosi Osprey ruksak ko i 80% ljudi na caminu (tek sam u ovom trenutku poćeo dosta obračati pozornost na to) na samom izlaski iz grada on skreće na neki teren.



Gleda u daljinu i osmjehne se na glas ali baš onako iz duše sa oduševljenjem i sa velik osmjehon na naboranom licu, vadi fotoaparat, trebalo mi je par sekundi da vidim šta snima a onda smo i mi vidjeli i isto tako ostali oduševljeni...

U daljini se prepoznaje "karta svijeta", netko je posadio neko grmlje ili nešto slično i oblikovao ih na taj način, još jedna od stvari koje uljepšavaju i čine posebnim ovaj put, jer to su stvari koje ljudi rade iz dobrote i da bi peregrinosima put bio zanimljiviji....



Još uvijek se nalazimo na području Navarre, to je jedna od 4 regije kroz koje Camino prolazi, Navarra, La Rioja (poznata vinska regija), Castilla y Leon (najveća - tumorna dolina) i Galicia (najlijepša).

Navara je beskrajno područje polja i vinograda ali sada su to većinom brdovite pustopoljine bez kraja, kroz koje prolazi camino.





Putem se nalaze ovakve table koje vam daju osnovne informacije di se nalazite i šta vas ćeka





Stajemo u parku i odmah cipele dole da se noge odmore i marenda!
Pokušavamo se držat dogovora da svaka dva sata stanemo i nešto pojedemo, da održimo snagu i temo, da se i tijelo malo odmori...

Vrijeme sporo ide i držimo tempo, putem smo sreli čudnovatu družinu koja nas je prestigla ali smo i kasnije mi njih, više ih nismo vidjeli i razmišljao sam o tome ako ćemo ih opet sresti u smještaju ili tako negdje.

Dolazimo u Estellu





Predivna crkva na ulazu u grad, grad sam po sebi nije nešto, noviji grad sa dvije glavne ceste, malo razočaran ali ok.
Tražimo smještaj i odlučujemo se za albergue koji je malo van grada, reklamu za njega smo vidjeli dan prije o onom dobrom smještaju pa se za njega odlučujemo.

Po dolasku do mjesta, izgleda ko sanatoriji koji se prestao koristiti ali na ulazu sve neke reklame odličnog smještaja pa čak i od tripadvisor-a.

Uzimamo sobu za 28e bez kupaone (nije jeftino ali ajde)

Smještaj neću riječima opisivati nego ću staviti slike...








U kupaoni su posebne pipe za toplu i za hladnu vodu



Ostavljamo stvari i u grad po hranu da se natrpamo i opet u apoteku po razno razne stvari.

Kada smo prolazili kroz Estellu u dolasku grad je izgledao dosta malo i ne pretjerano zanimljiv, dok smo tražili dućan smo prešli preko nekakvog mostića i kroz prolaz od neke zgrade i grad se otvorio u svom punom sjaju!



















Mene se dojmila slastičarna koja slavi 160-tu obljetnicu





U apoteci sam kupio scholl gel uloške da probam malo srediti adidas (smeče) od tenisica jer su im ulošci gotovo nepostojeći.



Mjenjao sam cipele i tenisice u intervalima, ali sam malo više (u to doba) nosio cipele, šta se vidi i po đonovima.



Ovo mi je bio isbor za hodanje, ono šta iz cipela viri je steznik za koljeno, kupljen u nada da će pomoći sa bolovima, nije pomogao.



Kupili smo dosta hrane za većeru i za ujutro da ponesemo na put + dorućak.

Spremamo se kuhat (besplatno korištenje kuhinje) ali ništa ne radi, svijetla ima ali ni napa ni ništa u kuhinji ne radi...



A onda me ljubazna domačica uputila na ovu kutijicu iz vrata



Ubacite 2e u kutijicu i imate 30min struje

Večera bi obićno bila pašta sa tunom, dorućak pečena jaja a za marendu bi skuhali još jaja za ponjet na put + neki kruh i malo šunke.

Sutra planiramo 40km pa idemo na spavanac!

Dan 5

Estella - Viana (nešto preko 40km) 11 sati hoda

Buđenje u 5:45, slaganje ruksaka, doručak i spremanje marende.
Put pod noge nešto prije 7h, hodamo po mraku pa se malo gubimo tražeći žute strelice po mraku sa naglavnim lampama.
Nakon nekih 1h hoda udaljavamo se iz grada i camino ponovo kreće uzbrdo.
Sa desne strane su nam nekakve hale i na jednom djelu malo dvorište






Dvije pipe iz jedne curi voda a iz druge crveno vino!

Dalje nas put vodi u brdo, napokon malo brda i šume za promjenu.
Na putu oko nas ogromni grmovi kupina di se stvarno može najest koliko ih ima.









Put preko brda nebi bio ništa čudan da od kada smo došli na brdo nismo čuli pucnjeve sa svih strana, očito im je sezona lova a oni su u punoj formi.
Zanimljivo je čuti kako pucnjevi dolaze sa svih strana jako kratkom razmaku...

Brdo je lijepa promjena jer su većinom oko nas obrađena polja di su vinogradi i žito a sada kako nije sezona sada nema nićega!

Nakon brda opet gola zemlja sa malo zelenila...

Oko 13h dolazimo do šta nam je otprilike pola puta, to je na 21km.



Jako puo peregrinosa je tu stalo, ispred nas nas slici je Viktor, peregrinos sa kojim smo ostali u jako dobrim odnosima, upoznali smo ga tek kasnije tog dana.

Oko 15h dolazimo do dva gradića jedan do drugoga, prvi je Sansol i tu stajemo u malom kafiću koji ima kupelj za noge, ali naravno punu

Sjedimo za stolom kada nam prilazi čovjek (sa prijašnje slike) i puta ako može sjesti sa nama za stol.

On je Šveđanin, Viktor, i krenuo ja na cijeli camino, sa Francuske strane, taj camino ukupno izosi 1600km i prešao je više od pola puta, kaže da su mu se do sada noge već navikle na sve.

Pozdravljamo se sa Buen Camino i nastavljamo dalje, drugi gradić je Torres del Rio i jako me se dojmio ali najviše po tome šta je na ulazu u grad albergue koji ima bazen u dvorištu !!!

Nastavljamo dalje i vraćamao se na naš "prirodni teren"





Nažalost duge ture su teške po noge pa i ja dobivam prve žuljeve



Usred puta nailazimo na jedno mjesto di su peregrinosi napravili malo "svetište" sa porukama, željama i pozdravima, naravno i mi smo ostavili svoju poruku







Oko 18 dolazimo do Viane, i odma u prvi albergue, nemaju soba ali uzimamo krevete u grupnoj spavaoni, peremo i sušimo robu i čekamo većeru, kada čujem poznate glasove kako se dernjaće po albergu, ko bi drugi bio nego čudnovata družina! oni su napravili drugačiji plan puta, oni hodaju oko 30km svaki dan, dok smo mi planirali 40km pa slabiji dan između 20-30km ovisi o mjestima.
Ali je najveća fora u tome šta u ovaj albergue ne primaju pse pa onaj sa psom glumi da je slijep da bi ga primili sa psom, jer mu je to kao vodić !

Dan 6

Viana - Ventosa

Regija La Rioja

Nešto ispod 30 km i 9 sati hoda

Ujutro standardna procedura, spremanje, dorućak, nema kuhanja danas jer nismo ništa kupovali jućer.
Putem sam sakupio mladih borovih iglica, pa radim ćaj od njih + neka vrečica crnog ćaja koje su bile tamo.

Dok smo sve spremili i krenuli bili smo među zadnjima koji su otišli.
Već na početku puta curu počinju hvatat koljnea,odnosno javlja joj se bol u koljenima koja meni već lagano prolazi, odnosno sada je bol konstantna, nema veliki razlika između spusta i hoda po ravnom pa sam pretpostavio da ide na bolje...



Putem nailazimo i na dva mala bijela lava!






Nakon nekoliko sati hoda dolazimo u Logrono





Na početku grada je predivna katedrala u kojoj su sinoć peregrinosi spavali, ne u glavnoj prostoriji nego u jednoj pomočnoj.














To je predivan grad i ako bilo tko ide, računajte si put tako da prenoćite u Logronu.

Logrono je glavni grad regije koja je najpoznatija po vinu, sukladno tome je grad pun lokala i navodno je jako "živo" mjesto navećer, nažalost to nismo uspijeli vidjeti.





Mi ćemo samo "oćešati" grad po boku jer nam je prolazna stanica, stajemo na cugi i srećemo Viktora koji nas upoznaje sa svojom prijateljicom koja je došla hodati iz Novog Zelanda.
Ubrzo krećemo dalje, put kroz Logrono je jako zanimljiv, grad je jako dugačak i put kroz njega vodi kroz predivne uređene parkove sa šetnicama i biciklističkim stazama.





Na samom izlazu iz "grada" (grada pod navodnicima jer smo sigurno već nekih 3-5km udaljeni od njega ali su nas gradske šetnice dovele do tuda) dolazimo do velikog jezera!









Kako se mjenjaju regije tako se mjenja i priroda, a tu je predivna.



Dolazimo do mjesta Navarrete, razgledavanje i bježimo dalje.








Oko 17h dolazimo do Ventose, kao ulazimo u mjesto proučavam plan puta i vidim da ima samo jedan službeni albergue.kažem službeni jer u svakom mjestu ima prenoćišta koja nisu upisana.
Dolazimu u albegue i uzimamo smještaj u grupnoj spavaoni, gospođa čija je kuća nam objašnjava da oni nemaju ni doručak ni večeru ali da imaju besplatnu kuhinju i malu "trgovinu" di se mogu kupiti osnonovne namirnice, odma uzimamo i jaja, šunku, rižu,sir da možemo napraviti večeru.

Kasnije saznajem da mjesto nema ni trgovine, zapravo mjesto ima nekih 20-tak kuća među kojima je i hotel sa 2 zvjezdice ali su vrata bila zatvorena jer su popunjeni.

Inaće mjesto je jako lijepo, odnosno gradnja.







Tu upoznajemo super ekipu, sa nama u sobi su jedan brazilac kojega smo jućer upoznali, tip iz Austrije kojega sam prozvao Vuk (podsjeća me na prijatelja) i tri cure koje putuju sa njim.
Sa Vukom sam odma prokometirao njegov ruksak, on nosi Fjallraven ruksak sa drvenim "šipkama" odnosno drvenim laminiranim letvicama koje su okvir ruksaka.

Naravno da i Čudnovata družina doazi u albergue , za većerom upoznajemo Amerikanca Dave-a koji hoda sa suprugom i curom koju su upoznali na putu koja se zove Elena.

Elena je Njemica, ona putuje sa psom pa nesmije spavati u spavaoni ali joj je gazdarica dala da spava u praonici, nosi Osprey ruksak koji teži oko 23kg, kaže da kada je krenula je težio malo preko 26 ali je putem skidala stvari, kaže da hoda iz Njemačke i da je na putu već 80 dana.
Nažalos ona je tip peregrinosa koja zna "sve o svemu" još je i medicinska sestra.

Većer je prošla brzo u zanimljivoj prići sa peregrinosima od svuda...

Smještaj se zove San Saturnino i isto je za svaku preporuku, evo i par slika









Dan 7

Ventosa - Santo Domingo de la Calzada

Ujutro dizanje u 5:45, spremanje torbi, dorućak, marenda.

Mrak je vani i dosta je hladno, prvo jutro da od starta hodam u flisu.
Put nam dobro ide ali se koljena i zglobovi teško zagrijavaju jer je baš hladno.
Camino je zanimljiv je ide gore dolje pa i vrijeme brže prolazi.











Putem prolazimo kroz manja mjesta, u jednom smo stali malo odmorit i popit kavu i kako.
Inaće Španjolci su ludi za slatkim tako da neka lokala koji na šanku di je cuga u ponudi nema i neke kroasane ili one biskvit mekane kolaće, narano da to uz kavu ili čaj odlićno paše, i normalno i čudnovata družina nam se pridružila na cugi!

Kako na caminu stvarno svega ima tako ima i ovoga...



Cura i dećko putuju sa dvije koze i sa psom, izbjegavaju gradove, ali kada su u gradu onda mora vezati koze inaće ih vodi puštene i prate ju ko psi.
Na izlazu iz grada ih je pustila a one otrčale u park i počele brstiti grmlje  












Na caminu srećemo čudnovatu družinu kako leže u travi, jedan od dečki iz Venecije se drži za nogu i govori da misli da mu je pukla tetiva ili nešto je da nemože micat nogu, proveli smo malo vremena sa njima i nastavli dalje, ubrzo su i oni krenuli da dođu do mjesta.

Oko 16h dolazimo u mjesto, smještaj koji smo odabrali je ogroman albergue na nekoliko katova u kojemu je isto sve po špagi!

Na ulazu prvo cipele i štapove ostavljamo u posebnoj prostoriji a onda ide prijava.

Albergue se zove Cofradia i svakako bi ga preporučio.
Zgrada je ogroma i bez obzira na 100 ljudi je odlično organizirana, ogromna kuhinja, u kuhinji jedno 3-4 aparata na kovanice u kojima ima sve od maslinovog ulja, pašte, sokova, namaza, do kozmetike i drugih stvari.
Dnevni boravak je isto ogroman sa nabacanim kožnim trosjedima i foteljama ovako to izgleda







Ovaj pogled u dvorište je jako zanimljiv jer ovo kokoši ( i pjetlovi) kukuriću ko ludi već u 5h ujutro





Predivna katedrala



A ovako riješavaju napuštene zgrade da im se skvoteri ne nasele.



Mene je na današnjem putu malo uhvatila ahilova peta, to su sve praktički neizbježne stvari, ko i koljena i kukovi, stopala itd.
Ahilova peta ne boli nego škripi i to je jako neugodan osječaj,a mjesto na kojemu sam imao žulj koji je skoro zaraso, ponovo mi je izbi žulj ali kroz njega, i to boli za popizdit jer je već sada dosta velika rana, ali ni to nije ništa uporedno sa žuljevima od cure, ona ih ima po prstima.

Problem kod žuljeva je taj šta čovjek počne gaziti tako da izbjegava gaženje po žulju, to rezultira nekakvim određenim krivljenjem stopala šta se kasnije prenosi na bolove u koljenu i kukovima zbog nepravilnog gaženja.

Isprika što pišem u temi (autor je molio da se ne piše dok ne bude gotova) no zanima me hoćemo li vidjeti nastavak priče?

S pažnjom sam čitao dosadašnje postove, želja mi je jednom proći ovu stazu.

Post se može izbrisati čim se Ikarus javi...

heks je napisao/la:Isprika što pišem u temi (autor je molio da se ne piše dok ne bude gotova) no zanima me hoćemo li vidjeti nastavak priče?

S pažnjom sam čitao dosadašnje postove, želja mi je jednom proći ovu stazu.

Post se može izbrisati čim se Ikarus javi...

Odgovorit ću u Ikarusovo ime...
Nedavno je dobio prinovu u obitelji tako da mu je oproštena neaktivnost.
Ima nas dosta koji čekamo još fotki i detalja s ovog maratona tako da će nas kolega kad-tad razveseliti.

U Ikaruševu slučaju, sintagma "kad-tad" može značiti sasvim novu kronološku dimenziju...

maxina je napisao/la:

heks je napisao/la:Isprika što pišem u temi (autor je molio da se ne piše dok ne bude gotova) no zanima me hoćemo li vidjeti nastavak priče?

S pažnjom sam čitao dosadašnje postove, želja mi je jednom proći ovu stazu.

Post se može izbrisati čim se Ikarus javi...

Odgovorit ću u Ikarusovo ime...
Nedavno je dobio prinovu u obitelji tako da mu je oproštena neaktivnost.
Ima nas dosta koji čekamo još fotki i detalja s ovog maratona tako da će nas kolega kad-tad razveseliti.

Kad je tako onda mu je sve oprošteno! i naravno ovim putem mu čestitam!

Ja sam shvatio odmah da je najvazniji dio opreme kisno odjelo,jakna,pantole, i dobre gojzerice. Fino opisano putovanje,ali ja nisam imao toliku srecu preko Pirineja. Cim sam stigao u St, Jean odmah je pocelo da pada i jien stajalo prvih par dana. Prvih par dana je bilo bez forsiranja i uzivao sam u dolasku mraka. Mrak i magla na Pirinejima su carobni.