Zakaj zapravo karbonac?

Fakat zakaj? Molim izostaviti slaboumne odgovore "lakše se brusi a teže tupi". Samo po sebi kontradikcija.

Posjedujem i karbonce(Mora no1 i homemade mačeta) i nehrđajuće i mogu samo ponoviti slabumni odgovor uz dodatak da su karbonci jeftiniji tj lakše su dobavljivi kao sirovina ako se nož radi u kučnoj radinosti-npr.mač od motorke.

Detaljniji slaboumni odgovor: Karbonci se stvarno lakše oštre od nehrđajućih čelika iz nekoliko jednostavnih razloga.

Da bi se čelik mogao nazvati nehrđajućim treba sadržavati više od 14% kroma. Neke definicije kompliciraju pa govore o postotku slobodnog kroma nakon kaljenje no držati ćemo se ove klasične definicije. Uz to, nehrđajući čelici uglavnom sadrže i ostale legirne elemente poput npr. vanadija, nikla, kobalta, volframa. Pri kaljenju ti elementi stvaraju karbide koji su daleko tvrđi od samog čelika. Volframovi karbidi su tvrdoće oko 2400 po Vickersu što je nekih teoretskih 85 HRC. Zbog toga što karbonci nemaju toliko karbida, lakši su za oštrenje.

Također, karbonci su uglavnom toplinski obrađeni na manju tvrdoću i žilaviji su. Manja tvrdoća- lakše oštrenje. Žilaviji čelik - rijeđe oštrenje.

A zašto baš karbonce? Žilavi su pa bolje podnose "silovanje", lako se oštre i dooštravaju, patina pokazuje da li se nož koristi i ima priču, tradicionalni su, uglavnom su jeftiniji.

Teško je nešto pametno reći sve dok se ne razjasne potrebe korisnika i dok se ne "sučele" dva konkretna čelika.To je nešto poput rasprave je li bolji benzinac ili dizelaš.

Mraz je izložio bitnu razliku. Također, mislim da ugljični čelici imaju manje kristalite, što bi teoretski značilo i postizanje veće oštrine.

Osobno sam više skloniji jednostavnim ugljičnim čelicima jer ih sa vrlo primitivnim alatom i metodama mogu lako preoblikovati i toplinski obraditi u sasvim novi alat ili nešto korisno. Također, može poslužiti kao kresivo.

Zaključno, poznavanje svojstava ugljičnog čelika te njegove mehaničke i toplinske obrade bitan je aspekt samoodrživosti. Da dođe do kakvog dugotrajnog civilizacijskog kolapsa, ja bih sigurno bio redoviti posjetitelj na otpadima starog željeza u potrazi za oprugama, kugličnim ležajima, osovinama i sl

[quote="Mraz"]Detaljniji slaboumni odgovor: Karbonci se stvarno lakše oštre od nehrđajućih čelika iz nekoliko jednostavnih razloga.

Također, karbonci su uglavnom toplinski obrađeni na manju tvrdoću i žilaviji su. Manja tvrdoća- lakše oštrenje. Žilaviji čelik - rijeđe oštrenje.

Manja tvrdoća - lakše ostrenje da.
Žilaviji čelik - rijeđe oštrenje? NE.
Žilavost čelika je mjera za duktilnost čelika. Duktilnost je sposobnost materijala da se plastično deformira, prije nego šta dođe do loma. Ako uspoređujemo ova dva čelika pod istin uvjetima naprezanja i iston temperaturon jedini relevantni utjecaji za različiti rezultat žilavosti su utjecaji kemijskoga sastava, utjecaj mikrostrukture i nečistoća u čeliku. Upravo nečistoća, kemijski sastav i mikrostruktura razlikuju ove materijale i u tome grmu lezi zec različitoga ponašanja kod različitih naprezanja i korištenja.

Zapravo su tvrdoća i žilavost obrnuto proporcionalne osobine čelika. Materijali sa velikon čvrstoćon obično imaju nisku žilavost. Otpornost na habanje je proporcionalna tvrdoći. Šta bi značilo da šta je tvrdoća manja, manja je i otpornost na habanje. Znači "mekši" čelik brže se tupi i zahtijeva ČEŠĆE oštrenje.
To je vezano čisto za konstataciju žilaviji čelik -"lakše oštrenje"

E sad. Možemo raspravljat je li se kod SS karbidi brže potrošu pa brže dođe do efekta tuposti pri rezanju i sl. jer su izgubili to nekakvo mikrosvojstvo pile dok je u karbonca najcesce finija struktura rešetke, ali toliko ih ima na tržištu da je malo nezahvalno generalno pričat o svin legurama istih. Po meni moderne legure SS su superiorne u odnosu na karbonski.

Zadnja rečenica vjerojatno stoji;
ali, karbonac ima jednu (za mene) veliku prednost- u slučaju nužde moći ćeš ga dooštriti s nekakvim kamenom, brusom komadom keramike, kože i slično dok s nožem od hi-tech SS legure možeš samo plakati...ili tociljati 3 dana....
Nekada su babe znale nož povući par puta preko keramičke zdjele......
Nekom možda nije bitno, ali ako govorimo o nekakvom postapokaliptičnom trenutku ili dugotrajnom boravku na terenu....

Za mene je rješenje imati po nekoliko komada karbonskih i nekoliko nehrđajućih.....a ako bi morao ponijeti samo jedan u nepoznato.......onda karbonac!
(ili nešto između-recimo "Vojak" u D2)

U pravu si Zuzonja, krivo sam se izrazio. Mislio sam na onu "narodnu" zilavost tj. elasticnost... sposobnost materijala da se odupire plasticnoj deformaciji i po prestanku utjecaja vanjske sile vrati u prvobitan polozaj.

Zasto mislim da elasticnost igra ulogu? Zato sto je elasticna ostrica, iako je sklonija trosenju habanjem, otpornija na ostecenja reznog brida. Vjerujem da mnogi kao i ja noz cesce ostre kako bi skinuli ostecenja reznog brida nego zato sto je tup.

Al kao sto je vec receno, podjela i usporedba celika po kriteriju karbonac-nehrdajuci je nezahvalna i besmislena. Isto kako postoje mnogi nehrdajuci supercelici tako postoje i mnogi "karbonski" supercelici... tesko je usporediti i dva specificna celika bez da znamo o kakvom se dizajnu radi i za koju je namjenu a kamoli dva roda.

Mraz je napisao/la:Detaljniji slaboumni odgovor: Karbonci se stvarno lakše oštre od nehrđajućih čelika iz nekoliko jednostavnih razloga.

Da bi se čelik mogao nazvati nehrđajućim treba sadržavati više od 14% kroma. Neke definicije kompliciraju pa govore o postotku slobodnog kroma nakon kaljenje no držati ćemo se ove klasične definicije. Uz to, nehrđajući čelici uglavnom sadrže i ostale legirne elemente poput npr. vanadija, nikla, kobalta, volframa. Pri kaljenju ti elementi stvaraju karbide koji su daleko tvrđi od samog čelika. Volframovi karbidi su tvrdoće oko 2400 po Vickersu što je nekih  teoretskih 85 HRC. Zbog toga što karbonci nemaju toliko karbida, lakši su za oštrenje.

Također, karbonci su uglavnom toplinski obrađeni na manju tvrdoću i žilaviji su. Manja tvrdoća- lakše oštrenje. Žilaviji čelik - rijeđe oštrenje.

A zašto baš karbonce? Žilavi su pa bolje podnose "silovanje", lako se oštre i dooštravaju, patina pokazuje da li se nož koristi i ima priču, tradicionalni su, uglavnom su jeftiniji.

To da se lakše bruse znam i poštujem. Isto tak se lakše i zatupljuju.
To da patina dokazuje "priču" ne priznam. "Priču" uglavnom dokatzuje hrđa.

Na svojoj karbonskoj Mori no1 sam hrđu riješio s patiniranjem koje sam dobio namakanjem oštrice u octu nekih 20 tak sati.Evo par godina patina drži i hrđi ni traga,

Kvalitetan SS svaki dan uvijek!
Mislim da kvalitetni moderni praškasti SS-i po performansama nadvisuju tradicionalne čelike a time su još i nehrđajući pa uljenje i održavanje gotovo da i nije potrebno. 
Istina je da se malo teže oštre ali uz keramički brus u džepu to su tek jedva primjetne nijanse. 
Kada sam bio na ekspedicijama u tropima na karbonske oštrice su se znale zatupjeti same od sebe. Jednostavno bi vrh sekundarca na najoštrijem djelu skorodirao. Dogodilo mi se to i u hrvatskoj na dvotjednom veslanju dravom i dunavom u izrazito kišnoj sezoni. 
Zato za mene samo SS

Fulam slovo u temi i ne mogu ispraviti tekst, ne nudi mi tu opciju. Pa je forum nepismeniji zbog tipfelera
Na nekim temama da na nekima ne koji je razlog tome?