še enkrat lep pozdrau!

Demit.

tako znači...Prvo otvarač u ruku, pa onda predstavljanje...
Ajmo, daklem: dalmatinski sivac, četresšes, stodeset, stodevedeset, četr sina ,a jedna žena (dobra mi), radim na meteo postaji, ovisnik o duvanu, društvu,kuvanju na vatri i ribolovu, zaljubljen u oruđa za preživljavanje i njihovu primjenu (prvu sikiricu, uz nadzor dida kovača skovao s 9 godina, nož s 10,praćke obične i davidove, puvaljke, refleksni luk napravio s 13, prvom plaćom u životu kupio Bratstvo Ohrid 440 c) bila dobra ekipa, radili bivake, kolibe, brvnare etc, usw, itd...
Čujemo se uskoro...

Dobrodošao!

Uh... zanimljiva povijest. Baviš li se još kovanjem i izradim ili sada (samo) skupljaš/koristiš?

Opaaa Theodore opako si krenuo!

Dobrodošao!

kolibe KOLIBE mene zanimaju!!

Znanje je ostalo, praksa miruje nekoliko godina. No, nakovanj i ložište su spremni, feder plate, šajbe cirkulara, noževi freza i opruge amortizera kupe prašinu do sretnijih dana. Posa u firmi, proizvodni obrt u kući, kuća su prioriteti...štaš, jbg...
Tu tamo napravim dici kakav kompozit, prominim ručke na nekom nožu i uspavljujem se s u tubeom. Iskreno, nadam se nekom poticaju s ovog foruma. Pomislio sam da dosta ekipe radi fine forme noževa ali ne znaju kaliti, možda da napravim nešto na tu temu?

eh... opet na noževe...

al neka, samo daj!

Davno smo pričali kak bi bilo izvrsno kada bi netko tko zna što radi bio voljan kovati sjekire. Ove tradicionalne su sada u modi i na cijeni a rijetko na lageru. Eto

vidi ga, treba mu sjekira, sad fekta koga stigne...

čovjek je tek došo, još se nije ni raskomotio, a ti mu već čačkaš po šupi.... ccc

Duke, glede kolibe,

U to vrijeme, ranih devedesetih, u dogovoru sa šumarima, na visini od oko 800 m koristili smo trupce koje smo pilali na duplim stablima bijelog bora. Ako rastu dva iz korijena pustili su nas da "skinemo" jednog. Kompromis je bio gradnja skloništa otvorenog tipa (otključanog) kojim se svaki namjernik može poslužiti. Dimenzije su bile cca 3.5X2.5m s kosim krovom 2.20 na 1.80. Vez je izveden križanjem krajeva trupaca uz usijecanje do preklopa, uz "prošivanje" bakrenom žicom sa starih tel vodova 3 mm debljine, obvezna žbuka duž spojeva trupaca bila je od gline sa obližnjeg sezonskog izvora, miješana s listovima brnistre i žilavijom polusuhom travom.
Konstrukcija kosog krova prekrivena je debelom ceradom, na ceradu složeno granje niz kosinu.
Vrata na zasun, pod od nabijene zemlje, tri fenjera, peć na drva od starog kotla bojlera, ložište ispred kolibe, tave, lonci, pila, šibice, začini, konzerve, 20 lit vode...san, dječačka fantazija u zbilji, Šure, Renato, Marko, Ante, Petar, Riki i ostali skoro svaki tjedan u planini...
Onda su nestale tave, pila, ferali, i svaki put bi bilo sve manje stvari. Postali smo "samoposluga" nekim likovima. Nekako se guralo do dana kad su unproforci koji su dolazili i odlazili helikopterom našu brvnaru pretvorili u odlagalište trupala divokoza čije su glave odnosili kao trofeje s Biokova. Više se nije moglo.
Ipak, možda te na jesen utješim...

imaš u planu gradit novu?

Bok i dobro došao stari kolibaru!

dobro došli!

Dobro nam došao Theodore!

Živili, Teodore i samo naprid, juriš na Bijakove !!!

Živio i dobro nam došao!

Čini se da ćeš imati o čemu pisati, a dobro si započeo.....

še enkrat, dobr nam došau!
Originalni ulet, svaka čast