Jelenov Tavan

Utorak,13. Listopad 2015.

Povezanost s prirodom je jako teško objasniti...Možda je priroda usađena kao iskonski dom i iskonski teren...Pokušavajući pronaći lokaciju,da je što dalje od ikakvih puteva,ljudi i sa što više vidljive faune posjetio sam i Jelenov tavan,koji je isto tako lovište...Rastužuje me što se neki lovci,koji bi trebali voljeti prirodu,ponašaju grozno...Od kanti motornih ulja,patrona,konzervi,jogurta i sl pa do glomaznijeg otpada...Lovci su,jer oni jedini imaju ključ od rampe za prilaz autom,s obje strane...Ovo je priča o Jelenovom tavanu...

Krenuli smo u 6 sati iz Šibenika,preko Knina,pa do Otrića i na bijeli put...




Krenuli smo ja,Rea i prijatelj kojeg već duže vrijeme želim uhvatiti da ide samnom,jer je prije išao i iskreni je ljubitelj prirode i bushcrafta...





S puta koji vodi k odredištu,nazire se pogled na Ličku stranu,koji uvijek iznova oduzima dah...




Ostavljamo auto kod rampe,nismo znali uopće da je rampa tu,pa nas je dočekalo neočekivanih 2 ipo sata hoda do prvog odredišta..


Na početku kod nas zvana Šepurika..




Prvi znaci da tu postoji fauna...




Znalci?


Rea uživa...


Jesen daje poseban osjećaj mira,otpada lišće,sam miris vlage...Savršeno..






Jedna interesantna..




Moraju i oštrice pozirati...




Prvi znakovi da je neki veliki prijatelj tu...


Hranilište...


vol 2.




Prvi znak velikog prijatelja...Stariji trag..


Malinois lead the way..


Nailazimo na poljanu...Poljana se zove kao što naslov kaže,Jelenov tavan..



Oduševljeni smo i putujemo dalje..


Iskusnjari za gljive?



A onda nailazimo na nešto pomalo jezivo..


Kosti na sve strane,po veličini rebara rekao bih da se radi o srnjaku...Isto tako pretpostavljam da su se vukovi počastili,kostiju ima u krugu od 50 metara na sve strane..

Još gljiva..

(Stvarno moram negdje nabaviti knjigu o gljivama..)


Stajemo na prvu lokaciju zbog objedovanja...






Mahovina...Pogodna i za kuhanje mesa...

Ali prije kuhanja,treba zapaliti vatru,bacam se na pilanje...



Malo batoninga..


Izvlačenje suhog dijela drveta tzv feathersticks...


Jedna šibica i imamo vatru...

Postavljamo ceradu zbog par kapi kiše,koje nas ne daju omesti..









Kroz šumu putuje dim...






Kobasice,riža i nešto mesa..Savršeno!


Napokon se razvedrava..


Ali,pošto je ovo samo izviđanje pred višednevni izlet,spremamo se,gasimo vatru i skrivamo dokaze...















Izlazimo natrag na tavan,skidamo stvari sa sebe,gledamo samo poljanu i uživamo...




15ak minuta odmora i krećemo dalje...

A onda...

Trag da je veliki prijatelj prisutan..Svježi trag,ne velik,ali dovoljan






Skrećemo s puta nakon nekog vremena u šumu bukve..








Gril berz


Na vrhu ćemo se usidriti i spremiti drugi obrok...


Oko nas..


Neki vučko nas promatra..


A EDCaši opet poziraju..

Krećemo u pravljenje vatre broj 2..


Dok vučko sve nadgleda..


Dok kolega uzdiže vatru,ja pravim improvizirane gradele..



Kao snowshoe gradele..


I sve se krčka..



Pojeli,zatrpali zemljom i nabacali lišća...Leave no trace!

Krećemo dalje šetnjom kroz šumu i uživamo..


Hollow tree..




Izbijamo na put i krećemo u smjeru auta..






Ima tu i hiža..




Opraštamo se od šumskog dijela i vraćamo dalmatinskom..




i za kraj...



Interesantno je koliko priroda opusti i koliko te učini sretnim...Dovoljan je plamen kad se pali vatra,kap kiše ili pogled na sunce kroz drveće..Istina je da za sreću treba malo..A koliko malo,to ovisi o nama samima...
Lp...


EDIT: U početku reportaže,nisam htio uvrijediti nekog lovca na forumu,čvrsto vjerujem da ovdje nema takvih koji će otpad ostavljati za sobom...

Ocito srnjak nije trza kao JL.. Inace lokacija i slike su strava

Super lokacija, super izlet, super slike...

Lijepa lokacija, dobra šetnja sa duhom avanture, svaka čast . Aktivan si, za pozaviditi he he, čestitam. Uživao sam u fotkama i priči, odlično.
Svaki trag u šumi daje dozu adrenalina i iskonskih osjećaja, pogotovo tragovi "velikog prijatelja" a i mjesto nalaska vučjeg obroka ... čovjek postaje svjestan da nije samo on taj koji lovi plijen ...
Odlično sve, jedino, možda si trebao nadodati koju fotku onih detalja koji su te ogorčili...

E,da... "snowshoe gradele"... Odlična ideja, ali... nije li ti plamen oštetio uže?

Hvala!

@Dux,da,i osjećaj s obzirom da si tamo na dnu hranidbenog lanca (skoro) je zapravo jako dobar...

Što se tiče smeća,poludjeli smo toliko da je kolega htio natrag u auto kad je vidio...Tako da nismo ni slikali,vec se pravili da ne vidimo...Ali manje više je sve uz put ali svejedno...Smeta me što ne vidim koji je problem prazne patrone baciti u dzep ili neki dump pouch...Katastrofa,a o odlaganju otpada neću pričat...Isto smo u kanjonu Guduće koji je hebeno neprohodan za doći i do ruba litice kanjona,u kanjonu nađemo perilicu rublja staru..To je filozofija: ''Ružno je vidjeti kraj ceste smeće,ajmo ga bacit u prirodu gdje nitko neće skužit..''

svaka čast kolega Ruše

[quote="...To je filozofija: ''Ružno je vidjeti kraj ceste smeće,ajmo ga bacit u prirodu gdje nitko neće skužit..'' [/quote]

Znam kako ti je bilo, a tako se osjeća svaki normalan čovjek kada vidi slične stvari... Odnos pojedinaca prema prirodi je odvratno egoističan, neshvatljiv i devastirajući a neaktivnost po tom pitanju one tzv. "tihe većine" je još neshvatljiviji.
Znam da se takve aktivnosti skrivaju, ali opet... uvijek netko nešto vidi, zna i čuje pa opet ... Ljetos sam hodao okolicom Zadra i isto tako bio šokiran... Od građevinskog otpada, stiropora, madraca, lešina stoke, mora pvc vrećica i drugog otpada... za popi***ti... Al' to je ovdje sada off. Sory za zastranjivanje, i dalje mi je tvoja avantura oduševljavajuća. Samo naprijed!

Termit hvala...
Ma razumijem u potpunosti dux... Ne znam,nažalost još uvijek nisam naišao na lokaciju gdje nema smeća...Gdje god da su putevi,tu se nađe i smeće,i to ga odlagaju kraj tabli:'' Zabranjeno odlaganje otpada''...Al eto,institucije ne funkcioniraju,ali to je sasvim druga tema o kojoj bi se dalo pisat danima..

Bravo za još jedan lijepi izlet u prirodu !!!

Joj to smece... lani sam na bajku i naisao na 2 kotaca s gumama. Usred sume. Navrh brda. Najblize staze nema stotinama metara. Zamislio sam se kako su tamo dospjele i zakljucio da je netko bio toliko lijen otici do smetlista da je radije unajmio helic i bacio iz njega..

Ebivej, super izlet! Jesen bas zna biti carobna.

Svaki tjedan izlet jedan.
Zavidim ti. Umjesto da se krećem po brdima ja rintam u rudniku koji se zove moj vrt i u kojem ispod deset cm plodne zemlje leži cijeli konglomerat kamenja svih veličina s kojim se ja mučim, kopam, valjam...

Ne daj se Hombre Gledaj to s vedrije strane... možda su baš tu negdje stari jadranski gusari zakopali legendarno mletačko blago

Hvala kolege...
Smeće svugdje i očekujem pa mene toliko i ne iznenadi,pravim se da ne vidim..

sve super i za pohvalu. ali gradele vezane paracordon ne kuzin?

Imali smo dosta piletine,nešto skuhali s rižom a nešto ovako,ispalo je dosta zgodno,otišlo nam je nekih pola metra paracorda čisto da kad okrećemo meso da se ne raspadne sve skupa tako da je poslužilo vrlo dobro...

Btw,gljivari,bacite oko na identifikaciju gljiva

Odlično ruse.. lijepo je vidjeti koliko boraviš u prirodi i da u tome uživaš =)

Ovo za smeće ne treba dodatno nikaj komentirati.. uvijek ima takvih ljudi koji rade gluposti i uvijek ih bude..

Rus (poskok) je napisao/la:Btw,gljivari,bacite oko na identifikaciju gljiva

U mom stanu u kojem živim sam nestale su mi dvije knjige, a od tih je jedna velika Britanska enciklopedija

Na prvoj slici vjerovatno neke citoclybe napijene vode dok bi na drugoj možda mogle biti čak i vrganjevke. Gljive ako nisu baš nešto super poznato se fotkaju da se vidi i stručak, "ispod haljine" da se vide nabori, svježe prerezana polovica i onda možeš dobiti neki smisleni odgovor od onih koji se time, između ostalog i profesionalno bave knjigama

Evo skinuo sam pdf neki,ali i dalje dok nemam pod rukom knjigu i stojim nad gljivom,neću se igrati

Gljive ne djeluju obećavajuće...
Inače, nemoj baš prvi put jesti određene vrste oslanjajući se na on line prijedloge.
(Osim ako nađeš baš vrganj, sunčanicu ili neku tipičnu - to ćemo ti znati reći)

Ova druga je vjerojatno iz roda Rusulla, krasnica, naziru se listići ispod-nije od vrgenjevki. Ali njih ima toliko vrsta da nemoj eksperimentirati.

Slažem se za ovo-slikanje iz više kuteva!

Što se tiče gljiva, ova prva žuta mislim da ti je ista vrsta kao i treća samo što je već stara, u stanju raspada. Mislim da je to u pitanju Ludara ili "Boletus satanas", spada u vrstu vrganja, ali nije jestiva, najprepoznatljivija je po tome sto poplavi kad je načneš.
A ova druga ti je Zekica bljuvara iliti "Russula emetica", obično je crvene boje, ispod ima bijelu haljinicu i kad je malo zagrizes ljutikasta je, otrovna je ali mali zagriz ti neće naštetiti, pričam na osnovu ličnog iskustva.
To su gljive koje rastu na području Like i nisam 100% siguran al najvjerovatnije su one u pitanju.

puls je napisao/la:Slažem se za ovo-slikanje iz više kuteva!

A nemaš se što slagati ili ne slagati. Tako se to radi iako je prava determinacija pod mikroskopom, kemikalijama i u rukama iskusna stručnjaka. Imam prijatelja koji ima firmu specijaliziranu za takve stvari i koji uvijek dok negdje putuje vuče za sobom i mikroskop.
Ja gljive ne jedem ne toliko koliko ih nisam u stanju prepoznati nego što su ovdje rijetke. Do sada sam pronašao skoro 40 vrsta ali je to količinski zanemarivo i jedna ili dvije lisičice na tanjuru ne predstavljaju baš neko bogatstvo, a ne želim prorjeđivati i tako rijetku populaciju.