Veslima po Uni

Prije dva tjedna dobio sam poziv na jedan zanimljiv digađaj. Preveslavanje doljnjeg toka rijeka Une od Hrv. Kostajnice prema Jasenovcu. Zanimljivo je da kad sam se raspitivao među veslačima o tom dijelu rijeke ispada da nitko ga nikada nije veslao od mojih poznatih  tako da uopće nismo znali što nas na putu čeka.
Na dvodnevnu avanturu trabalo je krenuti oko 10tak veslača u različitim plovilima. Na koncu svi iz "mlađe" ekipe( do 45 godina) su otpali. Neki su trebali zaljevati kaktuse i tako to krene.
Otišli smo po čamce u najavaturističkiji veslački klub u Hrvatskoj Kanu klub Končar na Jarunu.



ja sam se odlučio za prionov expedicijski kayak koji mi je dobro poznat sa projekata "Čunom po jadranu"(preveslavanju Jadrana iz Italije do Splitua), veslanju po Dravi, Dunavu, Odri itd



Ekipa se ove subote okupila u Kostajnici i to nas sedmoro. Ispalo je da sam ja najmlađi i najneiskusniji dio ekipe. Iako su svi ostali bili gerijatrija 60+ ipak iza sebe svi od reda imaju puno više veslačkih kilometara u guzici od mene.
Večina njih radila je ranih sedamdesetih i na misterioznom Velebitovom projektu "Vila Velebita". U sred Zagreba izgradili su drveni kuter i pretvorili ga u expedicijski brod koji je prvi u znanoj povijesti napravio puni krug i krenuo Savom od Zagreba do Crnog mora i onda se kroz sredozemlje vratio u Jadran. I moji su roditelji bili dio tog projekta. A na ovoj veslačkoj turi i partner u veslu u čamcu mi je bio moj otac kodnog imena Harry, inaće staro gunđalo. Još su tu bili i Mladen, Čep, Željka, Miki i Anita.

Stavili smo čamce u vodu i krenuli.







Kao kuriozitet Čep i Željka odlučili su ovaj izlet odveslati u kayaku složencu sastavljenom od drvenih letvica i platneno gumene impregnirane  presvlake. Ako tome dodamo da je čamac iz davne 1963-4 godine tada cijeli poduhvat dobiva i pravi neizvjesni avanturistički duh. Pogotovo ako uzmem u obzir kroz što je sve taj čamac s godinama prošao i kuda sve preplovio.

iako su vijesti s drugih rijeka poput Mure i Drave bile o visokom vodostaju, Una se pokazala vodom vrlo siromašna. To nam je bio i veliki problem jer kako se radi o krškoj rijeci punoj sedrenih barijera, nizak vodostaj značio je brzace prepune kamenih glonđi koje vire iz vode ili vrebaju tek koji centimetar ispod površine. Bila je to prava partija šaha, odabrati put kojim brzom vodom krenuti a da ne zaglavimo u pola brzaka. Na žalost odma po polasku ostali smo bez oba fotoaparata koji su nam se ubrzo na brzacima potopili pa fotki tog dijela izleta nemam( na sreću moj je fotić nakon dva dana proradio).

Fotići nisu bili s ostalom opremom u odličnim vodonepropusnim torbama, da su bili ne bi se potopili ali ni fotografija ne bi bilo.



Najteže je bilo Čepu i Željki u platnenom kayaku kojega su povremeno morali i nositi i spuštati konopom kako bi izbjegli nepopravljiva oštećenja



Ka da nije bila divlja Una je bila poput jezera. Znali bi plutati i čekati jedni druge da prođu brzace. Pa čak i tako u mirovanju čamci su jurili a dno je ispod nas vrlo brzo šibalo.





Na ovu avanturu ponio sam svoj omiljeni Falco Orange u kydex futroli koji mi je bio pričvršćen za pojas i na dohvat ruke. Pokazalo se to vrlo korisno jer smo putem u rijeci pronalazili stotine zrelih jabuka koje smo jeli. Pravo osvježenje onako hladne i sočne iz rijeke, a pogotovo i uz činjenicu da hrane gotovo da uopće nismo nosili.









kako bi se svi okupili često smo morali uhvatiti se za nešto kako nas brzina rijeke ne bi previše razvukla i kako bi nas ostali sustigli.



Kad bi nam se prohtjelo zaustavili bi se na nekom od sprudova i okupali se.





da vožnja nije bila samo turistička dokazuje i potrgano veslo na jednom od brzaca





nastavak za tren

povremena inspekcija plovila i nastavljamo put.



Una cijelom dužinom plovi Hrvatsko-Bosanskom granicom, zapravo s Republikom Srpskom. Kako je sva elektronika osim potopljenih fotića bila duboko i sigurno zapakirana u torbama u vodonepropusnim komorama tako nismo mogli očitati na GPS-u kada smo u BiH a kada u Hrvatskoj. Ispalo je da je jedina birtija s hladnim pivom bila na Srpskoj strani na koju smo odlučili ne izaći. Kasnije su nam mještani potvrdili da dobro da nismo izlazili jer bi imali nevolja. Kažu špija i dojavljivača ima svuda. Mislim da to i nije loše pogotovo sad u susret izbjegličkoj krizi koja nas poput plimnog vala zahvaća s istoka.









Na veslanje sam ponio svoj mali portabilni MP3 player koji gotovo uvijek koristim na biciklu. Ima autonomiju od 20 sati sviranja, 8gb interne memorije i odličan zvučnik. Sve to je upakirano u malo praktično  aluminijsko kučište. Kad sam ga kupovao pisalo je da je i vodootporno. Cijelo sam ga vrijeme ove godine koristio na novokupljenom motornom čamcu na moru a sad je potvrdio svoju vodootpornost pričvršćen s vanje ske strane kayaka. Meni je super osječaj jurnjave niz brzake uz recimo muziku Red hot chilly papersa ili pink floyda i sl. Nisu se baš svi članovi složili s mojim odabirom muzike neki su bili više naklonjeni Ivi Robiću i sličnima.









Nastavak za tren

Nama je Una prekrasna no lokalci su oguglali na njezinu ljepotu.







Nakon 6 sati provedenih na vodi i preveslanih 20-30 km stajemo nedaleko Hrv. Dubice u vikendici Anite i Mikija.





pregledavamo oštećenja nastala na plitkim brzacima. Složenac je najviše propatio. Meni je pravo čudo da je taj čamac uopće preživio put. A njegova posada za mene su heroji ove male avanture.







Krasna kuća-vikendica iz doba napoleona!



kako cijeli dan nismo ništa jeli osim jabuka, na brzinu postavljamo šatore i bacamo se na pripremu večere.









A krasna Una tone u san!





punih trbuha i mi smo spremni za čorkanac. Kampom je ubrzo odjekivalo samo glasno hrkanje!





Srećom da sam se negdje na pola veslanja  sjetio da iako mi je fotić potopljen da mi iphone ima također odličan fotič. Iako mi je telefon bio u nekoj mekanoj vodonepropusnoj zaštiti zbog koje nisam mogao vidjeti što slikam ipak sam uspio uhvatiti ovih nekoliko fotografija kako bi s vama podijelio iskustvo s Une.

Na kraju zahvala Dragecu Krajcaru iz Kanu kluba Končar koji nam je ponovno po neznam koji puta ustupio čamce bez kojih ovj izlet ne bi bio moguć!

Drugi jutro ja sam nažalost morao neizostavno natrag u Zagreb, a ekipa je nastavila dalje.

Kraj

Odrastao sam na Uni i živim na njenim obalama i to je definitivno najljepša rijeka nisu joj zalud stari Rimljani dali ime UNA što znači "Jedna jedina".
Hvala Navi na ovoj lijepoj reportaži iako nije detaljna kao što smo inače navikli na tvoje reportaže.

Una je stvarno vrlo lijepa rijeka.
Reportaža je na žalost kraća i s manje detalja iz razloga kako sam naveo da smo imali peh i potopili dva fotoaparata i jedan mobitel. Tako da nemam fotki s najinteresantnijih djelova puta pa mi je badava pričati o tome kad nemam što pokazati.
Ovo je tek malo kao obavjest da se aktivira forum.

ovo me podsjetilo na moje prvo plovno iskustvo na mrežnici!
kajakarili smo moja družina i ja u turističkom aranžmanu, pošto nismo imali svoja plovila.
To mi je jedno od milijih sječanja u životu, drugo mi je bilo tamo preko bare gdje smo imali plovni buškraft susret!, želim da mi treće bude s vama, stoga apeliram da se otvori nova tema i da se (uspješno) organizira neki plovni buškraft susret kod nas!!!

Oduševljen sam ovom reportažom s najljepše hrvatske rijeke (iako je zovu Bosanska Ljepotica!).
Žap mi je jedino što nisam znao da si u blizini pa smo se mogli i podružiti.

Ja sam također odrastao na ovim obalama, a i sada u Dubici provodim ljeta i pokoji hladniji vikend.

Una je na ovom dijelu zbilja lijepa i čista, ali njeni najljepši dijelovi su uzvodno; od Krupe prema Elvinu i dalje. To je nestvarno kako gore izgleda, trebate se provesti kanjonom Une gdje se uz rijeku i cestu nagurala i pruga.

Ovu "Napoleonovu" vikendicu vjerojatno nisi bez veze spomenuo.....Francuzi su tu ostavili dosta traga jer je na Uni bila i granica s Turskim carstvom.
Ne znam jesi li prije spavanja čuo možda hodžu iz Bosanske/Kozarske Dubice??
U blizini su i stare kruške "Crnice" koje je, kažu, kalemio sam Bonaparte. Ja vjerujem da je to ipak bio neki od njegovih vojnika, ali-tko zna!?

Bašš kao što puls kaže najljepši dijelovi ne su upravo kod moj kraj. Trebamo organizirati jedno druženje na njenim obalama nije daleko za doći a iskustvo i doživljaji koji će se ponijeti sa Une su vjerujem jedinstveni u svijetu bez imalo pretjerivanja.

Pulše nisam znao da si ti tamo. Baš bi volio da smo se sreli na rijeci. Bolje od birtije!
Kako ja nisam bio organizator ovog veslanja nego sam dobio pozivnicu tako da ni nisam mogao još nekoga zvati jer smo bili ograničeni brojem čamaca.
Istina ovaj dio rijeke Une je vrlo lijep. No meni je osobno ljepša močvarna Odra, pa čak i Drava koju sam skroz izveslao od Varaždina do Dunava.
Volim lijepe zelene rijeke oko kojih su velika pusta prostranstva.
Čak bi i Dobri dao koji bod više. Možda je razlog tome relativno niski vodostaj Une ili to što je nisam veslao bliže njezinom izvoru. No koje got mjesto na ljestvici ljepote među rijekama Una zauzela bilo ju je istinski gušt veslati čak s trunkom neizvjesnosti baš iz razloga što nitko od nas niti itko koga sam pitao od verziranih veslača nije znao baš ništa o ovome dijelu koji smo mi prošli.

Bravo Navi! Avantura za 5. Fotke s obzirom na okolnosti i nisu tako loše. Hvala na reportaži

Gorky tvoj se Falco Orange pokazao odličnim. Ne vidim u svojoj kolekciji nož koji bi bolje odradio mokru avanturu. Vrlo uvjerljivo i sigurno se smjestio na boku mog prsluka i bio mi na dohvat ruke cijelo vrijeme.
Futrola je savršena, taman se nož dovoljno lako vadi čak i mokar sa mokrim rukama ne skliže a opet vrlo uvjerljivo i sigurno stoji u njoj.
Jedina nezgodna stvar kod kydexa je ta da nož u njemu vječno ostaje mokar dok se koža od topline tijela ipak kroz dan osuši. Transfer vlage iz unutrašnjosti prema van je u poroznoj strukturi kože moguć dok kod kydexa čak i unatoč rupi za cijeđenje ako se nož ne izvadi iz futrole i ne pusti zraka ona vječno ostaje mokra, nažalost i nož u njoj. No prednost kydexa nad kožom u ovakvim aktivnim situacijama je jako bitna a to je bitno veća sigurnost kydexa jer koža se uslijed namakanja jako razmekani i oštrica u futroli bi ju mogla lakše razrezati nego kydex.

Navi, super si ga montirao ispod pazuha:) Užitak je vidjeti čovjeka koji kupi nož i koristi ga

Što se tiče kydexa za ovakve mokre uvjete je super. Naravno nije savršen ali je puno bolji nego kožna futrola. U slučaju da se smoči nije problem izvaditi nož kasnije i pustiti da se osuši. Bitno da drži sigurno nož na mjestu. Osim toga nemoraš se brinuti da će se futrola uništiti.

Hvala na fotkama

Lijep izlet s "oldtimerima"
Najbolji primjer da godine nisu prepreka za uživanje u prirodi!

Una je prekrasna rijeka koju nažalost još nisam imao prilike upoznati, ako bude sreće iduće ljeto bi se mogli zaletiti na Unu i napraviti turu kanjon Sklop - izvor Une - izvor Krke Mali Cvjetnić, te obići stare utvrde u okolici.

Lijepo, nema šta!

Predivno,trebali bi tak nešto organizirati članovi foruma.Mislim ovi iskusniji pa da se mi ostali prikrpamo

Imam pitanje vezano za tip plovila kojim se može kretati po Uni.
Imam kanu od stakloplastike dugačak 4.4m, u najširem dijelu širok 90 cm. Za one koji su bili na Uni ili sličnim rijekama sa sedrenim barijerama i kamenjem slijedi pitanje.

Da li je moguće ili pametno s navedenim tipom kanua ploviti po Uni i koja su vaša iskustva ?

S obzirom da su tipovi s kajakom od letvica uspjeli svakako da je moguće. Koliko ćeš imati sreće, koliko će taj dan rijeka bit divlja tj. koliko će vode u njoj biti je onaj čar neizvjesnosti. U svakom slučaju moguće bez straha za prevelike probleme ali kao i na svakoj rijeci svijest da trebaš biti oprezan i da uvijek nešto može krenuti po zlu.

Ja bi za Unu uzeo neki vrlo robusan napuhać, ali za doljni tok koji smo mi veslali bez problema prolazi ovaj navedeni kanu samo ako su veslači vješti. Sedrenih barijera ima stvarno puno i potrebno je dosta šofirati ali je potpuno izverdivo.Pa ipak ja bi svakako uzeo prsluke za spašavanje!

Ja i prijatelj smo ove godine prvi put u životu vidjeli kanu. Kupio iz oglasnika stari kanu od stakloplastike, dimenzije slične tvome, možda malo dužina bliže 5m. U lipnju smo bili na Kupi tjedan dana. Spustili smo se od Broda na Kupi do sela Mošanci blizu Karlovca (blizu autom, rijekom ima još).
Sedrenih barijera ima puno, a bilo je i nešto plićaka. Moj nesretni kanu ima kobilicu koja je gadno nastradala. Imali smo i jedno izvrtanje gdje je kanu jako lupio bokom o kamen. Mislio sam da će se prepolovit. Imam slike oštećenja, mogu dodati kasnije. Par puta smo imali "frontalku", dakle pramcem smo direktno udarili u kamen, zid etc.. Pramac isto ozbiljno oštećen. Ono što je nas spasilo je "crna traka". Ovako nešto :http://www.texo.hr/upload/shop_products/93643-260-10C.jpg
Drži ko ludo. Vjerujem da je kanu pukao na dva dijela, da bi uz pomoć trake i možda pokojeg štapa iz šume mogli pokrpat dovoljno da nastavimo. Kad si doma na sigurnom, stakloplastika se može popraviti bez obzira na količinu oštećenja. Ja sam bio lijen, mi smo u rujnu prošli Odru od Turopolja do Siska sa istom trakom koju smo lijepili na Kupi. Drži još ko blesava, ne znam hoću li uopće popravljat kanu, ili ću samo krpat dok ne odlučim kupiti novi. Mislim da bih sad radije krenuo negdje bez vesla nego bez "alata". Lp

duke je napisao/la:ovo me podsjetilo na moje prvo plovno iskustvo na mrežnici!
kajakarili smo moja družina i ja u turističkom aranžmanu, pošto nismo imali svoja plovila.
To mi je jedno od milijih sječanja u životu, drugo mi je bilo tamo preko bare gdje smo imali plovni buškraft susret!, želim da mi treće bude s vama, stoga apeliram da se otvori nova tema i da se (uspješno) organizira neki plovni buškraft susret kod nas!!!

kdo bi rekao da je Zelinski Grof mali od palube,navodno mu obiteljsko sidro vuče korjene od stare obitelji Bune.....vrlo lijepa reportaža..osvježavajuća

Da,da,ne izlazite na bosansku stranu,tamo žive ljudožderi

Čupson je napisao/la:Da,da,ne izlazite na bosansku stranu,tamo žive ljudožderi

S kim i zašto se ti pokušavaš svađati?
Prelazak bilo koje granice van službenih prijelaza se nigdje ne gleda s odobravanjem.Na Uni se čamcima svašta pokušava prebaciti,čak su uhvaćeni "majstori"  krivolovci s jedne strane(države) koji su haračili na drugoj obali.
Bolje je biti oprezan nego si pokvariti izlet natezanjem s uniformom bilo koje boje.

Ništa od svađanja,slažem se u vezi uniformi,mislio sam, kakve neugodnosti spominjete,u birtiji,na pivi? Sa lokalcima,zbog nacionalnosti? Ne vjerujem.Zbog prelaska državne granice? Moguće.Inače,reportaža je sjajna .

ma kdo poćera ovo..mislio sam da je kalendar na HTV-eju

Alo!?

Molim lijepo, svako spominjanje Une je dobrodošlo.....

Ja sam se, recimo, u subotu kupao u istoj; samo sam zaboravio to spomenuti....