Trovanje proteinima

Određena istraživanja na području paleopatologije ukazuju na to kako su lovačko sakupljačke zajednice u periodu kasne zime i ranog proljeća prolazile kroz nutritivni stres (Huss-Ashmore i ostali, 1982). Naime, u tom dijelu godine pouzdani izvori hrane poput malih sisavaca, ribe i svježe ili pohranjene biljne hrane bili su vrlo siromašni ili nedostupni, zbog čega im se prehrana uglavnom temeljila na velikim kopitarima, odnosno mesu vrlo niskog postotka masti (Speth  &  Spielman,  1983). Jer sličan problem koji je naveden imale su i životinje koje bi tijekom zime potrošile svoje tjelesne zalihe masti te bi krajem zime i početkom proljeća imale jako malo masnoće. U tom razdoblju nedostatka hrane, lovci su imali pomalo paradoksalnu lovnu strategiju; izbjegavali su vrlo mršave životinje te općenito nemasno meso (Speth 1983; Noli & Avery, 1988). Znali su da jedenje čistog mesa kroz dulji period može izazvati ozbiljne probleme pa i smrt. Iako je klinička dokumentacija o ovoj pojavnosti vrlo siromašna (Cordain i ostali, 2000), brojna etnografska i povijesna literatura potvrđuje navedenu tvrdnju (Speth  &  Spielmann,  1983). Primjerice Stefansson u knjizi Arctic manual (1944);

„Ukoliko osoba koja se dotada normalno hranila počne jesti samo zečetinu, prvih nekoliko dana će obroci biti sve veći, dok se nakon tjedan dana količina pojedenog mesa ne poveća za 3-4 puta. Do tada će osoba početi pokazivati znakove gladovanja i trovanja proteinima. Bez obzira na česte i obilne obroke, osoba nakon svakog obroka i dalje osjeća glad. Zbog natrpanosti i rastegnutosti želuca osjećaj je vrlo neugodan. Proljev nastupa nakon 7-10 dana, a problemi neće nestati sve dok osoba ne konzumira mast. Smrt nastupa nakon nekoliko tjedana jedenja žečjeg mesa.“
Zbog ovog primjera trovanje proteinima se često naziva i „zečje gladovanje“ (eng. rabbit starvation)
Još nekoliko primjera;

„Količina konzumirane hrane u jednom obroku varira s obzirom na količinu masti koju sadrži. Ljudi i psi će gladovati ukoliko jedu samo čisto sobovo meso, koliko god da ga pojedu. Dok će sa pola količine tuljanovog mesa sa više masnoća biti potpuno zdravi i siti (Jenness,  1923).“

„Pokušali smo jesti meso od konja, magarca i mule, životinje su bile izgladnjele pa meso nije bilo sočno i hranjivo. Jeli smo ogromne količine mesa, 5-6 funti dnevno po čovjeku (2.2-2.7kg), bez obzira na to bili smo sve slabiji i mršaviji, sve dok krajem 12-og dana nismo bili u mogućnosti obavljati ni najlakše poslove. Žudjeli smo za masnim mesom. (Marcy, 1863).“

Kako bi tijelo normalno funkcioniralo potrebna mu je određena količina energije svaki dan. Glavni izvori energije su ugljikohidrati-uglavnom biljnog podrijetla i masti-životinjskog ili biljnog podrijetla. Osim energije, tijelo treba dušik, sumpor i esencijalne amino kiseline, a sve nabrojano se može unijeti konzumacijom proteina. Meso je najveći izvor kvalitetnih proteina, iako neke biljke sadrže značajne postotke proteina, oni nisu jednake kvalitete i korisnosti te je stoga potreban veći broj različitih vrsta biljaka  da bi se unijela uravnotežena količina potrebnih proteina. Određena količina energije može se zadovoljiti proteinima, međutim postoji fiziološko ograničenje koje ne postoji za masnoće i ugljikohidrate.

Proteini su metabolički vrlo zahtjevna hrana za probavu. Unos visoke količine proteina povećava bazalni metabolizam za 10-30% (Speth  &  Spielmann,  1983). Odnosno, za unešenih 100 kcal proteina dodatnih 10-30 kcal će se potrošiti na probavljanje. Samo za usporedbu, kod unosa masti bazalni metabolizam će se povećati za 6-14%, a ugljikohidrata oko 6%. Navedena pojavnost se još naziva i termički učinak hrane ili specifično dinamičko djelovanje hrane, zbog povećanja energetske potrošnje uzrokovano probavom a samim time i podizanja temperature tijela. (digresija; jedan instruktor preživljavanja savjetuje kako je po hladnom vremenu prije odlaska na spavanje dobro pojesti visoko proteinski obrok, upravo zbog povećanog stvaranja topline). Zanimljiva je činjenica kako Eskimi imaju viši bazalni metabolizam od većine ostale populacije za oko 13-33% (Itoh, 1980), jer oko 90% svojih energetskih potreba dobivaju iz životinjske masti i mesa (Draper, 1980).
Da bi se aminokiseline iz proteina koristile za energiju potrebno ih je u najvećem dijelu u jetri pretvoriti u drugi tip metabolita, za što je potreban dodatan kisik. Stoga je gornja granica oksidacije aminokiselina najvjerojatnije nametnuta maksimalnim primitkom kisika jetre. Prema tome, gornja granica se doseže kada čovjek proteinima zadovoljava oko 50% svojih dnevnih energetskih potreba (McGilvery,  1983). Većina ljudi konzumira proteine za 10-15% energetskih potreba, dok primjerice Eskimi redovito jedu oko 30% proteina u prehrani.

1/6 proteina čini dušik kojeg bubrezi u obliku ureje izbacuju iz mokraće. Slijedi zaključak kako velike količine proteina također znatno povećavaju i izlučivanje ureje te češće mokrenje, što posljedično može dovesti do dehidracije i gubitka esencijalnih minerala; kalija, magnezija i kalcija (Haas,  1983). Unos veće količine proteina od one koju tijelo može sintetizirati (preko 50% dnevnih energetskih potreba) nakon nekog vremena dovest će do azotemije (povećanje količine dušika u krvi), a kao nusprodukt metaboliziranja aminokiselina povećava se količina amonijaka u krvi što može dovesti do trovanja amonijakom i vrlo neugodnih simptoma te u krajnjem slučaju i smrti.


Literatura:

Cordain L, Miller JB, Eaton SB, Mann N, Holt SH, Speth JD. (2000). Plant-animal subsistence ratios and macronutrient energy estimations in worldwide hunter-gatherer diets. Am J Clin Nutr. 2000 Mar;71(3):682-92.

Draper,  H.  H. (1980)  Nutrition.  In  The  human  biology  of  circumpolar  populations,  edited  by  F.  A. Milan,  pp.  257-284.  International  Biological  Programme  21.  Cambridge  Univ. Press,  Cambridge.

Haas,  R.  (1983).  Eat  to  Win.  New  York:  Rawson  Associates.
Huss-Ashmore R., Goodman A. H., and  Armelagos J. (1982) Nutritional inference from paleopathology. In Advances in archaeological method and theory (Vol. 5), edited by M. B. Schiffer, pp. 395-474. Academic Press, New York.

Itoh,  S. (1980)  Physiology  of  circumpolar  people.  In  The  human  biology  of  circumpolar  populations,  edited  by  F.  A.  Milan,  pp.  285-303.  International  Biological  Programme  21.  Cambridge  Univ.  Press,  Cambridge.

Jenness,  D. (1923).  Report  of  the  Canadian  Arctic  Expedition,  1913-1918  (Southern  Party, 1913-1916)  (Vol.  12).  The  Copper  Eskimos.  F.  A.  Acland,  Ottawa.

Marcy,  R.  B. (1863).  The  prairie  traveler:  A  handbook  for  overland  expeditions.  Trubner  &  Company,  London.

McGilvery,  R.  W.  (1983).  Biochemistry-A  Functional  Approach.  London:  W.  B.  Saunders Company.

Noli D & Avery G (1988): Protein poisoning and coastal subsistence. J. Archaeolog. Sci. 15,395–401

Speth,  J.  D.  &  Spielmann,  K.  A.  (1983).  Energy  source,  protein  metabolism  and  hunter-gatherer subsistence  strategies.  Journal  of  Anthropological  Archaeology  2,  1-3.

Speth, J.D. (1983). Bison Kills and Bone Counts: Decision Making by Ancient Hunters (Prehistoric Archeology and Ecology). The University of Chicago Press.

Stefansson, V. (1944). Arctic Manual. Macmillan.

Kao i uvijek,nešto zanimljivog opet naučih,hvala Djomla!

Svaka čast, jako zanimljiv i korisatan tekst.

Na žalost i jako rijedak kvalitetan tekst u poslijednje vrijeme.

Ali bit će bolje...

Hvala na čitanju!

Kolega Poljičanin. ideja za teme članaka ima na pretek, ali vremena nema baš puno:) , stalno pomalo čitam-onako šaroliko, pa čim spazim nešto interesantno započinjem pretragu po netu i prikupljanje literature, cijeli proces se zna razvući na tjedan-dva ili više. Sami članak bude samo djelić pronađenoga jer nema smisla ići jako u širinu i ovako je ljudima tlaka čitati a kamoli da je dulje...

evo jedan screenshoot radne atmosfere za prethodni članak+kava i razni papiri po stolu

Bez namjere da nekoga uvrijedim ili omalovažim, zbog šarolikosti korisnika foruma i, najčešće, potrebe za površnim informacijama, većini korisnika ovakav znanstveni pristup prikupljanju, obradi, analizi i prezentaciji informacija je suvišan (puno teksta, tko će to čitati ).

Svi, makar teoretski, znamo kako improvizirano naložiti vatru, forumi obiluju takvim informacijama, ali da se možemo, u situacijama preživljavanja, otrovati proteinima i u obilju hrane umrijeti od gladi, to je jako dobra informacija koja se rijetko gdje može sresti. Posredno, iz teksta se može zaključiti i s kakvim se zdravstvenim problemima susreću i ljudi koji ne konzumiraju proteine životinjskog porijekla.

Ali isto tako, vjerujem i da ima dosta nas kojima je ovakav tekst prava poslastica, i pravo je zadovoljsto upravo to što postoji netko uporan i marljiv, s dovoljno volje za takav rad, i takav pristup problemu. Svi koji su ikada pisali nekakv znanstveni rad znaju kakvo je to oranje po bazama podataka i znanja, ali i zadovoljstvo stečenim znanjem i postignutim rezultatima. U toliko još više cijenim Vaše tekstove.

Samo naprijed, ne dajte se smesti, dajte nam još ovakvih tekstova, forum Vas treba!

Odličan članak, čisto proteinska prehrana je bomba za organizam, zbog teškoće metaboličke obrade istih, kao i zbog dušičnih ostataka istih i svega sto ste rekli, al jednu stvar se ne slažem, a to je da nisu masti ono što trebamo nego ugljikohidrati, kao glavna poluga našeg metabolizma. Višak ugljikohidrata pretvaramo u masti, al ugljikohidrati su naš fix.
Dvije najveće ljudske žudnje su šećer i sol.

Super članak

Evo i mojeg iskustva iz prve ruke...

Prije jedno dvije godine isprobao sam Keto dijetu. Pojednostavljeno, jedeš proteine i masti a ne unosiš ugljikohidrate! Naravno mogu se jesti i različite salate ali ne sve. Uglavnom treći dan nastupa kriza. Osjećaj u glavi je malo 'mutan' ali mozak se brzo navikne na proždiranje masti i dalje sve 5! Ipak fizičke aktivnosti se ne mogu više izvoditi u punom pogonu jer se ipak osjeća manjak energije. Svaki 7 dan je 'punjenje' odnosno dan kad se unose ugljikohidrati. Taj dan i sljedeći kad je jetra puna osjećaj je izvrstan. Tijelo doslovno puca od energije!
Za vrijeme trajanja dijete koja se obično provodi u trajanju od mjesec dana dolazi do slatkastog zadaha iz usta, što je pokazatelj da je organizam u ketozi. Inače postoje i keto štapići - Keto Diastick.



U dodiru s urinom mjenjaju boju i pokazuju količinu ketona u urinu. Za vrijeme trajanja dijete obavezan je unos veće količine vode radi smanjivanja kiselosti u krvi.
Cilj dijete je navesti tijelo koje normalno energiju dobiva iz ugljikohidrata da se 'prebaci' na probavljanje masti i na taj način proždire samo sebe. Radi očuvanja mišića odnosno sprječavanje katabolizma dobro je raditi tjelovježbe s opterećenjem!

Hm. Već sam to napisao Djomli pa ću podjelivi i sa ostatkom.

Dakle, prije nekoliko godina sam u nedostatku znanja i iskustva iz prehrane izbacio masti a UH smanjio na minimum, dakle čisto proteinska prehrana (blizu 200gr dnevno tj. oko 3.8 g/kg). Pucao sam od energije (vjerovatno samo stvar sugestije) kratko vrijeme nakon čega je krenulo nizbrdo... manjak energije, zamor, sve slabiji treninzi i spor oporavak te nakon nekog vremena i [požalit ću što sam ovo napisao] slaba erekcija kao i sama volja za seksom. Prvo sam to pripisao pretreniranosti no nakon malo istraživanja zaključio sam da je problem ipak u nedostatku masti. Naravno, nakon par dana unosa masti sve se vratilo u normalu. Sada proteine držim na 1.5-2 g/kg, ugljikohidrate i dalje držim vrlo nisko sa povremenim prejedanjem zbog boosta ili kao punjenje prije kakve utrke/napornijeg izazova, a masti uzimam u popriličnim količinama. Maslac od kikirikija i kokosovo "brašno" konzumiram svakodnevno, uz jaja, meso, sir.

S ovakvom prehranom imam zadovoljavajuće rezultate i dovoljno energije za 8-10 treninga tjedno (što visokog intenziteta, što niskog).

Ono što sam još naučio je da je pretreniranost mit za nas "smrtnike", moguća je kod vrhunskih sportaša dok je kod nas to uglavnom nedostatak kvalitetnog odmora.

Djomla moj naklon. I kako je rekao poljičanin ovaj tekst je i meni prava poslastica i zadovoljstvo.
Iako ja već dugo ne konzumiram proteine životinjskog porijekla ali ću rado podijeliti ove činjenice sa velikim brojem ljudi koji vjeruju u "mit o proteinima" i zanemaruju sve druge jednako potrebne elemente prehrane.
Btw kad se malo prisjetim čini mi se da je takvo trovanje proteinima moguće i na vegetarijanskoj prehrani. Konkretno jednom sam na jednom brijanju u šumi kroz cca 7dana jeo skoro samo grah i nakon 4-5 dana sam osjećao slične simptome ovima sa trovanjem proteinima.

gorky je napisao/la:Super članak

Evo i mojeg iskustva iz prve ruke...

Prije jedno dvije godine isprobao sam Keto dijetu. Pojednostavljeno, jedeš proteine i masti a ne unosiš ugljikohidrate! Naravno mogu se jesti i različite salate ali ne sve. Uglavnom treći dan nastupa kriza. Osjećaj u glavi je malo 'mutan' ali mozak se brzo navikne na proždiranje masti i dalje sve 5! Ipak fizičke aktivnosti se ne mogu više izvoditi u punom pogonu jer se ipak osjeća manjak energije. Svaki 7 dan je 'punjenje' odnosno dan kad se unose ugljikohidrati. Taj dan i sljedeći kad je jetra puna osjećaj je izvrstan. Tijelo doslovno puca od energije!
Za vrijeme trajanja dijete koja se obično provodi u trajanju od mjesec dana dolazi do slatkastog zadaha iz usta, što je pokazatelj da je organizam u ketozi. Inače postoje i keto štapići - Keto Diastick.

 

U dodiru s urinom mjenjaju boju i pokazuju količinu ketona u urinu. Za vrijeme trajanja dijete obavezan je unos veće količine vode radi smanjivanja kiselosti u krvi.
Cilj dijete je navesti tijelo koje normalno energiju dobiva iz ugljikohidrata da se 'prebaci' na probavljanje masti i na taj način proždire samo sebe. Radi očuvanja mišića odnosno sprječavanje katabolizma dobro je raditi tjelovježbe s opterećenjem!

Ovo je super tema, vrlo značajna za preživljavanje i fiziološki vrlo povezana sa stanjem gladovanja..

O ketozi planiram uskoro pisati, nedavno sam bio blizu 2 tjedna u prilično "dubokoj" ketozi, dakle uh potpuno izbačeni osim onoga što se unosilo u tragovima.