Noćno nadglasavanje

... U kasno popodne, gotovo predvecerje, petoga dana puta rijekom Savom od Zagreba prema Beogradu doveslah svojega Odiseja do Slavonskoga Broda. Mislio sam malo pristati u Bosanskom Brodu, ali me pojava patrole policije koju sam vidio na nasipu rijeke od toga odvratila. Namjera mi je bila popuniti zalihu pica (piva i vina) koji su tamo znatno jeftiniji nego u RH. Kako nisam tu mogao pristati produžih dalje i pristadoh u sredini Slavonskoga Broda.





Grad sam ranije upoznao tako da sam odmah našao mjesto gdje cuvaju hladnu pivcu, narucio jednu za svaku stranu vesla, a kada sam to "potrošio", opskrbih se sa zalihama i krenuh dalje. Znam da nizvodno od centra grada, niti kilometar dalje, ima Ulica splavova i tu sam imao namjeru prespavati.






Uplovih u ulicu i vec nakon par splavova pozvaše me ljudi da malo popricamo. Pristadoh uz jedan splav i nakon što su ukratko culi tko sam, odkuda i kamo putujem pozvaše me da ostanem preko noci kod njih. Prihvatio sam poziv, iskrcao iz kanua sve što trebam i pridružio se društvu. I pocesmo oplemenjivati kiselu vodu dodavajuci joj dobro domace vino. Krenu caša za cašom, prica za pricom. U meduvremenu poce nevrijeme.





Imali smo srecu da nas je nevrijeme samo okrznulo tako da nije bilo kiše vec jakoga vjetra i valova koji su se podignuli. Cak nije ni dugo trajalo. jedva da prvu bocu vina popismo. Navecer me društvo pozva da u njihovom splavu prespavam, što sam odbio. Prespavao jesam na splavu, ali ne u objektu splava vec pored na terasi.

I tu dodosmo na pocetak price.






Onako umoran i malcice otežao od vinom oplemenjene vode, vrlo brzo sam zaspao, dok se oko mene širio opojni zvuk žabljega kreketanja. Taj me je zvuk još i više uspavao. U svojem sam spavanju i zahrkao. Moje hrkanje je bilo novi zvuk na rijeci na koji žabe nisu naucile te su se kao po komandi najednom ušutile i nastala je tišina. Medutim, na tu tišinu ja nisam navikao pa me ona razbudila i prestao sam hrkati. Mojim prestankom hrkanja nastupila je tišina koju su onda "hrabro" žabe narušile svojime glasnim kreketom.






Što je žablji kreket bio bucniji to sam ja više tonio u dublji san i ponovo zahrkao. Hrkanje je utišalo žabe i ja sam se poceo buditi prestavši hrkati, a novu tišinu jedva docekaše žabe kako bi nastavile svoje nocne pijesme... I tako se mi nadglasavasmo cijelu noc. A ujutro, zorom, glasni cvrkut ptica utiša žabe, a mene probudi. Ustadoh, spremih stvari nakon dorucka i nastavih dalje putovanje dalje.






A žabe ostadoše u svojem ambijentu, vjerojatno prepricavajuci svoje doživljaje nocnoga nadglasavanja koje im nije toliko svakidašnje, a koje im dobro dode da malo razbiju monotoniju u svojemu žabljem životu...

pa nevoljo sto nenajavi da dolazis, ima i u brodu forumasa, da te docekamo kad uplovljavas u panonsku luku, a ne da te pogranicna policije hvata po savi dok svercas jelen pivo! a bilo bi nasto i za zalit