Spavanje u divljini

odlično prijatelju...

otvorio si nakon nekog vremena zanimljivu temu...

dolazi nam hladnije vrijeme...
hrabrosti prespavati u prirodi imaju najuporniji...
sad je vrijeme da se o tim stvarima počinje pisati ..
moram skrenuti pažnju ljudima koji dolaze na risnjak ...
ako nemaju iskustva..
nek na tome rade..
jer koliko to nama bilo zanimljivo i primamljivo..
ipak iziskuje neko iskustvo i fizičku pripremljenost...

Ako nekoga muče zvukovi tjekom noci znam da dosta ljudi koristi čepice za uši (2-3 kn dodju) ili MP3 (muzika), pogotovo ljudi kojima je to medju prvih nekoliko puta.

Stoney je napisao/la:Ako nekoga muče zvukovi tjekom noci znam da dosta ljudi koristi čepice za uši (2-3 kn dodju) ili MP3 (muzika), pogotovo ljudi kojima je to medju prvih nekoliko puta.

A vidiš... ja sam baš protiv toga. Ne protiv slušanja muzike ili čepića, već protiv ignoriranja/izbjegavanja umjesto privikavanja. Šuma noću oživi. Postaje čarobna, tajanstvena ali i opasnija. I mislim da svatko tko voli provoditi vrijeme kampirajući da bi se trebao privikavati na te zvukove i igre svjetla/sjene koje dolaze sa svim tim.

privikavanje na novu okolinu je sasvim uobičajena stvar...

u mojem postu htio sam se dotaknuti čovjeka...
onoga koji treba prespavati vani u snijegu ...
oko kojeg bude niska tempretatura zraka...
koji zapravo bude trebao zadržati svoju tjelesnu toplinu...
a ljudi koji nemaju toga iskustva ..
trebaju poraditi na tome...

Spavanje na Risnjaku (uz vjerojatni snijeg) u improviziranom skloništu će biti jako zahtjevno......


Skidam kapu svima koji budu tamo u to doba.....

Samo da vam ne bude još i vjetra.......

moram skrenuti pažnju ljudima koji dolaze na risnjak ...
ako nemaju iskustva..
nek na tome rade..
jer koliko to nama bilo zanimljivo i primamljivo..
ipak iziskuje neko iskustvo i fizičku pripremljenost...

pa dobro...a da malo konkretizirate sto to treba poraditi? na cemu? kako? koliko? meni to "poraditi" ne govori nista...
kako se to fizicki priprema za spavanje vani na snijegu na minus pitajbogakoliko?

Evo prošli tjedan sam pošao spavati sam na zabačenu čeku u dravskoj prašumi da malo promatram divljač na livadi.Kod dolaska je bilo u košulji vruče,ali zbog vlage se močvara brzo ohladi.Tako da sam ubrzo obukao pulover i jaknu,i umotao se u vojničku deku,ipak je bilo zima 6-7m iznad zemlje koja se je počela dimiti od vlage.Mjesečine još nije bilo pa sam pokušao pridrijemati,ali u 20.20 sati jelen koji je došao lizati sol digao uzbunu da je grmjelo po čitavoj meki,nije bio niti 50m daleko.
Mokrio sam u bocu da me miris ne izdaje ali vlaga se spušta i tišče ljudski miris sa čeke na tlo.Jelen je tulio minutama i polako se udaljavao,tko je prvi puta u šumi bi doživio šok.
Tek u 21.00sati je izašao pun mjesec i pojavile se sjene po livadi,od pola 11sati je pala temperatura na najnižu točku,vlaga se uvukla sve do tijela u kosti i postalo je gadno hladno!
u 00.20 vidim blještaj između krošnji i uhvati me prvo "posvečar" a zatim "mrak".Za "posvečara" se prije govorilo da je duša utopljenika i mami ljude u močvaru gdje se utope.A "mrak" je duh koji se pojavi ljudima u polusnu i napadne ih,zablokira čitavo tijelo,ne možeš se micati niti vikati sve dok te ne pusti!Kod toga uhvati čovjeka paničan strah,a smatra se da se taj lik hrani energijom koju čovjek ispusti prilikom straha...Pomogao mi je savjet prijatelja Sigusa(stručnjak za nadnaravno) da se smijem i ubrzo sam se opet mogao micati.
Do pola 6 je bila noč grozna,gadna i vlažna,a životinje bile na polju gdje pljačkaju kukuruz sa polja,pa sam pošao doma.
Kod jednog puteljka je bio sakriveni motor krivolovca,a za jedan sat kada se je malo razdanilo puknula puška...
Eto kak je u praksi,sa odječom koju nosiš po danu češ se gadno noću zmrznuti ako nemaš vatre,spavanje vani nije mačlji kašalj!Stoga je bolje kao životinje spavati danju,a kretati se noču ako to možeš...

Milione puta sam nočio uz jezera i močvare pecajuči ribu i nikad nisam vidio "posvečara",a mrak je stvarno bio.baš bi ih volio upoznati
ili ljudi umišljaju kad ih je stah pa vide utvare?

campy je napisao/la:Spavanje na Risnjaku (uz vjerojatni snijeg) u improviziranom skloništu će biti jako zahtjevno......
Skidam kapu svima koji budu tamo u to doba.....
Samo da vam ne bude još i vjetra.......

Do onda si imam u planu kupiti onu preklopnu pilu... I kad dođe vrijeme, neću radit iglu, ali ću raditi jazbinu u snijegu. I jedva čekam. Jedino... morat ću je dobro ogradit na vrhu... da mi netko ne propadne na mene kad će ić pišat po noći.

Psihijatri če ti to stručno objasniti.Ali ipak ti nije svejedno kad te zablokira mrak,ili po starohrvatskom mora ili morana.za posvečare znanstvenici smatraju da je to samozapaljenje prirodnog plina.
možda je sve i početak šizofrenije..,ali bez tih malih uzbuđenja koji začine dosadan život u civilizaciji izgubila bi se mašta i nestala magija svijeta koji nas od pamtivjeka okružuje!

Meni je drago Moko što si i ti među rijetkima koji održavaju slavensku mitologiju, posebicu onu s naših krajeva, živom. I sam sam se susreo s čudnim pričama, čudnim ljudima, i čudnim događanjima... i stvarno vjerujem da gdje ima dima, mora biti pa barem jedna iskra vatre.

Zanimljiva priča Moko.

Milione puta sam nočio uz jezera i močvare pecajuči ribu i nikad nisam vidio "posvečara",a mrak je stvarno bio.baš bi ih volio upoznati

vjerujem da bi, ali isto tako vjerujem da ti ne bi bilo ugodno da spoznas kako je to.nisam ni ja upoznala ali znam ljude koji jesu
psihijatri bi to stvarno mogli povezati sa sizofrenijom, ali nista cudno, oni svasta povezu sa svacim jer pojma nemaju ili ne prihvacaju nista van skolskih knjiga

Jedino... morat ću je dobro ogradit na vrhu... da mi netko ne propadne na mene kad će ić pišat po noći

ja mislim da nejdem na risnjak, po vukovim pricama kako treba biti spreman..ja onda nisam spremna, sto mi zao, ja bi na vrh tvog brloga zapiknula tablu "wc"))))

Mshai je napisao/la:
A vidiš... ja sam baš protiv toga. Ne protiv slušanja muzike ili čepića, već protiv ignoriranja/izbjegavanja umjesto privikavanja. Šuma noću oživi. Postaje čarobna, tajanstvena ali i opasnija. I mislim da svatko tko voli provoditi vrijeme kampirajući da bi se trebao privikavati na te zvukove i igre svjetla/sjene koje dolaze sa svim tim.

Ma normalno da da, ali to je po meni za one koji su spavali koji puta u šumi ali kad im je prvi puta... mogli bi odustat zajedno sa svim pa ono....malo po malo dok ih ne zakacis, a kad postanu ovisni o tome onda ih mozes i strasit kroz noc

Imam u planu da odemo možda još ovaj tjedan nočiti na vražji stolac kod Kaniže-to je selo između Ivanca i Lepoglave.Tamo je na Ivančici u šumi prastari keltski žrtvenik,zadnji puta je frend koji je bio samnom završio na psihijatriji u Varaždinu.Po noći se čuju koraci,lavež pasa i mogu se slikati čudne spodobe od dima,kod povratka se i meni krevet ljuljao tjednima...,ali frend je puko!..
Mještani sela tamo ne zalaze po danu a kamoli noću!
Po njihovoj predaji je na keltskom svetištu izgrađena kapelica,a žrtvenik postao stepenište.
Kažu da se je župnik počeo baviti sotonizmom i izživljavao se nad pučanstvom,kada je bio u lovu ubili su njegove pse i njemu odrubili glavu seljani.A anđeli se spustili sa nebesa i odnjeli kapelicu u Međimurje jer su tamo bolji krščani!...
Mjesto je doista posebno,vjerojatno je tamo neki energetski čvor,koji privlači duhove koji se mogu materijalizirati tek kao magloviti oblici.Teren je vrlo opak,može se poginuti ako te uhvati panika,razni su strmi obronci kroz koje teku potoci,tako da je jedina šansa ostati pribran i pustiti da šuška i dahče oko tebe sve do jutra.Fotke od tih oblika možete vidjeti na mome albumu na facebooku...

Moko, ajd ako budes isao ponesi jednu staklenku od 5 l, pa uhvati kojeh zloduha.
Poslije ga mozes slikati i poslati slike u 24Sata, dobijes neku nagradu.

Imam dvije dobre fotke,ali 24 sata nisu neke ozbiljne novine,sve bi ispalo kao lakrdija!...

Knife_maniac je napisao/la:Moko, ajd ako budes isao ponesi jednu staklenku od 5 l, pa uhvati kojeh zloduha.
Poslije ga mozes slikati i poslati slike u 24Sata, dobijes neku nagradu.

pa lakša mu je uljana lampa.
poslije ju samo protrlja

moko je napisao/la:
Mjesto je doista posebno,vjerojatno je tamo neki energetski čvor,koji privlači duhove koji se mogu materijalizirati tek kao magloviti oblici.

Da, to je ono što većina ljudi nezna, a veliku večinu niti ne zanima - čitava Zemlja je puna takvih mjesta, energetskih čvorova. Na tome ću stati. Prošle godine sam mnogo proplaninario Ravnu goru, i zanimljiv mi je slučaj jedne šume. Bilo nas je desetak. Veseli i raspoloženi. Bili smo podno jednog vrha, sa strane koja je potpuno zarasla. Nismo čak ni lovačke čeke vidjeli. Baš ono... nikakvih znakova ljudske prisutnosti. Da bi došli do vrha, trebali smo zaći u jednu šumu. Ulaz u šumu je bio poput nekih "vrata" napravljenih od stabala. Da ne duljim... iz nekog čudnog razloga, nas 10 nismo mogli ući u tu šumu. Jednostavno fizički i psihički nismo mogli napraviti tih 20 koraka.

Šume imaju svoje čuvare, i čovjek nije svuda dobrodošao. Treba poštovati šumu i njene čuvare. Pa makar drugima zvučali kao luđak zbog toga.

Dobro je širiti svoje vidike i znanje na sve strane,sve to može biti od koristi u survival situaciji!
Ljudi se boje nepoznatih situacija,a kada znaš o čemu se radi vladaš situacijom.
Ima i kod Novog Marofa jedan dio šume gdje se noču ponekad motorna vozila zaustave i kotači se okreču na prazno,ali to ne traje dugo pa možeš dalje.
Mještani smatraju da je to kolona smrti koja mora preči cestu,pa je zablokiraju duše pogubljenih koji su tu ubijeni kod križnog puta.
Isto mi je pričala žena jednog vozača autobusa,to je tamo očito česta pojava...
Svaki policajac zna i za automobilske nesreče kod stare ceste od Zagreba prema moru.
Tamo se u autima u vožnji znao odjednom pojaviti iza vozača ženski lik koji je sjedio na stražnjem sjedalu!Ljudi su gotovo umrli od straha i izazvali nesreče!
Da se nisu bojali nebi niti došlo do sudara,jer ženski lik nije nikoga napao!..
Rudolf Steiner opisuje u svome djelu "Osnove tajnih znanosti" iz 1920.g.,da nakon smrti čovjeka ostaje otisak njegove zadnje emocije,i ta memorija postoji toliko dugo dok se tijelo ne raspadne,ona može u posebnim okolnostima biti vidljiva,no on sam upozorava od nekromanije,jer je zračenje kod evokacije štetno za živog čovjeka!

Malo nevjerovatno zvuči, ali zašto nebi bilo moguće!
Oni koji vjeruju u jednoga Boga koji upravlja sa svima nama,onda vjeruju i da postoji dobro i zlo ili meleci(anđeli) i šejtani(đavoli).
E sad koliko se baš mogu susretati na takvim mjestima to baš ne znam,ali ako vas 10 niste mogli ili smjeli proći onda postoji razlog.
Ali ako imaš dobre namjere nebi se trebao plašiti bilo čega.
Moje je mišljenje da je u šumi ipak najopasniji bio i ostao i dalje ČOVJEK!

nad prirodne pojave koje se zbivaju svuda oko nas ..
na mene ne ostavljaju posebne neke utiske ili me plaše...
nemam nikakvo znanje o tome...
ja se orijentiram na materijalne dokaze...
koji se čitaju u znakovima, otiscima , tragovima....
možda sam se sretao sa time ali nisam bio svjestan ...
noć u prirodi uvijek sam doživljavao kao odmaranje..
skupljanje energije za novi dan...

Strah je zarazna emocija,a čovjek je životinja iz krda pa se nagonski tako ponaša,to nam je urođeno.
Tek kada upoznaš sebe znaš razumjeti svijet oko sebe!

Onda ču se morati barem tebi vuče ispričati,teško da si mogao uz mene noću sakupiti energiju,ozloglašen sam po hrkanju!..
Žao mi je samo Borisa koji je izabrao vani u hladnoći ležaljku i smrzavao se umjesto da sa nama djeli sobu!Navodno toliko glasno hrčem,vičem,prdim i podrigujem u snu...
Kod sljedečeg susreta napuštam bazični logor i hrčem barem 50m udaljen od vaših vreča!...
Sorry ljudi kaj ste me morali trpjeti!Jebi ga sam sebe ne čujem kada spim!...

ma prijatelju ..
kad prdiš i podrigivaš se ..
to je dobar znak...
znači da ti probava dobro radi ...

moju kcerku je jucer skoro zateklo spavanjeu divljini

a pocelo je tako bezazleno..
branje kestena, pa malo ljevo pa desno i hop....povratak nepoznat, glupirali se putem ona i prijatelj i eto....srecom su prije mraka nasli put, usput dosli i do neke mocvare u koju je ipak srecom upala shiva prva, da je ona... smrzo bi ju sjeverni vjetar koji je cijeli dan puhal

a da ih je noc uhvatila? a pocela se vec opasno spustati!!nisu ni upaljac imali sa sobom
po povratku doma imala je stotinu pitanja...
sto da ih je noc zatekla?
kako pojasniti, da su zvali upomoc, gdje su? kako da oznace mjesto boravka da ih se moze pronaci? kako upaliti vatru?(da sad me to pitala!!!! kako da upale kad upaljaca nisu imali,ni noz ni nista, sta ja znam kako bi je oni upalili, bowdrill da rucno naprave ili sta??)
eeeee dobila je brzinski kurs, mislim da bu upamtila ovu izgubu, i ako joj do sada nije bil jasno zasto njezinu mamu zanima prezivljavanje i sve oko toga, sada joj je kristalno jasno...

eto tako...nikad ne znas sto te i gdje moze zadesiti, moji prijatelji mi cesto pod nos bacaju dal se ja bojim potresa ili koji mi je vrag da me ovo zanima, ne razumiju, ali nema ni veze....moja kcerka je fantasticni primjer zasto treba znati

Vidiš prije nisam znao da srnjak " laje ", odnosno nisam raspoznavao razliku između srnjaka i laveža psa!
Psi obično laju, dakle misliš da je selo blizu a kad ono, odvuče te još dalje u šumu!
To mislim kod gubljenja, kada nemaš ništa , kao Vatričina kčer!
Nadam se da me kužite!

Di idem da idem... upaljac je pored mene. (Ipak pusaci u nekim situacijama ne umiru mladji )
A ja zelim imat dovoljno veliku sumu da se u njoj mogu izgubiti a ne ova makija i 50 stabala

ajde ti stoney uzmi djevojku za ruku i dodi ovamo da ti mi ispunimo zelju da se izgubis u sumi
na djevojku ce ti vec netko paziti, ne brini za nju:)

E stvarno se trudim nac vremena za bilo sta... Ma nac cu ja vec nesto da se izgubim, samo ti gledaj dnevnik

znate li vi kad god neki motorista strada ili nedaj bože pogine uvijek ali baš uvijek ostane bez obuće uvijek ga nađu bosa

Mshai je napisao/la:
Da, to je ono što većina ljudi nezna, a veliku večinu niti ne zanima - čitava Zemlja je puna takvih mjesta, energetskih čvorova. Na tome ću stati. Prošle godine sam mnogo proplaninario Ravnu goru, i zanimljiv mi je slučaj jedne šume. Bilo nas je desetak. Veseli i raspoloženi. Bili smo podno jednog vrha, sa strane koja je potpuno zarasla. Nismo čak ni lovačke čeke vidjeli. Baš ono... nikakvih znakova ljudske prisutnosti. Da bi došli do vrha, trebali smo zaći u jednu šumu. Ulaz u šumu je bio poput nekih "vrata" napravljenih od stabala. Da ne duljim... iz nekog čudnog razloga, nas 10 nismo mogli ući u tu šumu. Jednostavno fizički i psihički nismo mogli napraviti tih 20 koraka.

Šume imaju svoje čuvare, i čovjek nije svuda dobrodošao. Treba poštovati šumu i njene čuvare. Pa makar drugima zvučali kao luđak zbog toga.

Drago mi je što ovo pročitah i znam da nisam jedini koji je nešto takvo osjetio...