sjekira, alat bez kojeg se ne moze

Gagy,da,ali kod nas baš i nema drva za udarati
ante,da hahahah

Pa budimo realni i iskreni.
da je sve otporno na oštećenja i neuništivo,ne bi bilo zanimljivo,a ovako odeš u šetnju,kampiranje i sl.a na povratku kući oštrenje i raznorazni servisi

Evo i ja zgotovih jednu,malu ljubimicu,sjekirica nabavljena u raspadu,izjedena hrđom,puknute glave.Tretirana u kiselini,oćišćena,povarene glave ,naravno služiti će samo za ukras.
Drška od oraha tretirana lanenim uljem,zakalana drvenim klinom.
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]
[img] [/img]

A znam rus,a može se puuuuno toga za....ti i kod običnog podizanja šatora,pa se desi...pa to je jedna od čari divljine i krša

Lijepa mala sjekirica

Istina..Ali,ja nemam gdje stavit šator,zato mi improviziramo
btt

Hvala,Gagy,eto čime sam kratio vrijeme,da si je samo vidio u kakvom sam je stanju nabavio
[img] [/img]
ovim je dobila novi život,zato mi je posebna.
A imam još jedno orahovo držalo za sjekiru recimo veličine kakvu si i sam nasadio,samo čeka
svoju glavu.

Ova moja je istina bila u boljem stanju.A tako i sam kratim vrijeme svakako,a najviše šetnjicama po prirodi.

evo, za dobro jutro:
stari finac izrađuje toporište

- ako malo bolje pogledate, vidjet ćete logo gransfors bruks na glavi sjekire.
not

rad i tehnika su na prvom mjestu.
ljudi poput ovog čiče bi kamenom sjekirom bez problema napravili što žele jer su to radili mnogo puta, dok nekom nevještom ni najbolja sjekira na svijetu ne bi pomogla.
alat je samo alat, nema magična svojstva (poput jordanovih nike tenisica u konzumerističkim američkim filmovima) niti će vas naučiti da nešto napravite.
radije bih imao najgoru sjekiru i bio vješt s njom, nego najbolju i znao samo cijepati drva.

Ernest je napisao/la:"Isprovociran" ovom temom iskovah si danas laganu sjekiricu od 400 grama ..
Materijal je gibanj od 10mm zakaljen u ulju dva puta ..
Grubo naoštrena i privremeno nasađena na držalicu od jelovine pokazala je zavidnu nadmoć nad stolicom izrađenom od metalnih cijevi cca 20mm ..
Zasjeca se u metalnu cijev bez ikakvih tragava oštećenja oštrice ..
Bilo je par pokušaja otuđenja dok nisam bio kraj nje ..pa nekoliko prijateljskih priča u stilu -da li je to za mene ..ili baš mi takva treba ..
Na nihovu žalost ova ide na poklon mom ratnom prijatelju ali sa osage orange držalicom ..

Istini za volju, ova " sjekirica " je u biti tomahawk. Iako nam indijanska tradicija ne znači puno, postoje kriteriji koji razlikuju sjekiru od tomahawka

Evo i moje ruskinje.Stara 30-ak godina,dužine 31cm,širina glave 12cm.savršeno leži u ruci.



Napravljena je iz komada,s tim da je drška presvučena nekakvom gumom.Uzeo sam je od oca koji je pazio 10-ak god. a onda držao u kući na moru,tuka s njom u beton...ma svašta.
Imala je i kožnu futrolu al nažalost izgubljena.
S obzirom da je uprkos onom crnom premazu napala ruzina,jer je godinama stala blizu mora,morao sam je ispolirat mada je pamtim skroz crnu,dok sam bio mali
Molim ko zna nešto o ovim sjekirama(namjena,premazat ili ćekat prirodnu patinu itd) za info jer na njoj piše samo Novoeksport Moscow USSR. a ja ne mogu ništa iskopat na netu.
Hvala unaprijed.

redbeard rum je napisao/la:evo, za dobro jutro:
stari finac izrađuje toporište

- ako malo bolje pogledate, vidjet ćete logo gransfors bruks na glavi sjekire.
not

rad i tehnika su na prvom mjestu.
ljudi poput ovog čiče bi kamenom sjekirom bez problema napravili što žele jer su to radili mnogo puta, dok nekom nevještom ni najbolja sjekira na svijetu ne bi pomogla.
alat je samo alat, nema magična svojstva (poput jordanovih nike tenisica u konzumerističkim američkim filmovima) niti će vas naučiti da nešto napravite.
radije bih imao najgoru sjekiru i bio vješt s njom, nego najbolju i znao samo cijepati drva.

odlican video..frajer je napravio stilo eb*eno.... prije se sve radilo rucno.....ps. ovo izgleda koda je od tebe kupio noz???? xD

Ma i ovaj je dobar.


Ne mogu naći tu Lux-ovu koju trazim, tako da cu pocekati.
A sto je sa kovačnicom Krmelj? Ima li tko njihove sjekirice?

redbeard rum je napisao/la:evo, za dobro jutro:
stari finac izrađuje toporište

Odličan video. Detalj po kojemu se vidi majstorstvo je i nabijanje štila; drži ga naopako i cijelo vrijeme je u zraku... stvar koju većina radi pogrešno nabijajući krajem štila o tlo.

kao klinac od 7-10 godina dio ljeta provodio sam na obroncima velebita(ličkoj strani) u brvnari od rođaka. roditelji bi nas poslali da mjesec dana uživamo u friškom zraku.
već tada sam izrađivao brojna skloništa u šumi i znao barem dio noći, kada bi zaspao onda cijelu noć provesti u njima. imao sam sreće jer su bila u blizini polja paprati pa bi na drvenu konstrukciju naslagao i po pola metra debeli sloj paprati, no ni takav nikada nije odolio obilnom ljetnom pljusku.
kako nam rođaci kod kojih bi tada boravili (ja i sestra) nisu bili roditelji, pa nisu imali niti jak autoritet kod nas klinaca, jer bili su popustljivi, morali su smisliti neke druge načine kako nas prisiliti da budemo poslušni.
naprimjer, ja sam kod izrade jednog od skloništa potrošio svu moguću špagu koja je bila u brvnari. čak sam dok su, zvat ću ih tetak i teta, bili na vrtu, ja sam odrezao sve štrikove za sušenje veša i njih također potrošio na izgradnju improviziranig prenočišta.
kako me tetak nije htjeo namlatiti on i teta smislili su drugi način preodgoja.
morali smo biti jako dobri i poslušni i onda bi u bilježnicu dobivali pluseve, za potrošenu sam špagu dobio cijelu kolonu minusa.
cilj je bio da do vremena kada po nas dođu roditelji, da imamo više pluseva nego minusa i onda osvajamo nagradu.
tetak je radio u tvornici alata unior i za sebe je napravio malu sjekiricu, da ima uz sebe kad ide u planinu. meni se toliko svidjela ta sjekirica da sam jedno cijelo ljeto bio dobar ko bubica da ju osvojim kao nagradu.
moja si je sestra za nagradu izabrala neku bezveznu metalnu kutijicu za čaj.

tu sam sjekiru svuda nosio sa sobom i bila je odlična i za mene tada taman primjerene veličine.
s vremenom kako sam dane i dane provodio u bacanju noževa palo mi je na pamet da bi i sjekiru mogao malo bacati. kada sam probao i skužio da je to još jednostavnije od noža, sva su vrata i sve daske u okolici nastradali(uuu al sam za to pobrao batina)
s vremenom štil od sjekire se rasklimao a glava otpala i sjekira otišla u zaborav.
no već tada ko klinac bio sam dovoljno pedantan da glavu sjekire dobro namastim i spremim u kutijicu od prešanog kartona duboko u nepregledne pretince ormarića u podrumu.

nakon više od 20 godina pronašao sam sjekiru i očistio ju i nabrusio. od nekog je bolesnog alatnog čelika u unioru su imali dovoljan izbor i materjala i alata za obradu istoga (nije kovana nego glodana), a tetak si je sigurno izabrao neki skuplji i kvalitetniji.

na sajmištu sam dugo birao među ponuđenim štilovima, ali pošto sjekira nije standardn, nije ni oko na njenoj glavi. pre velika je za štil od čekića a pre mala za onaj od sjekire.
na kraju sam pronašao jedan od sjekire lijepih šara od bagrema.
bio je jedan jedini takav od 10tak štandova koji su prodavali proizvode od drva.
kako nisam imao iskustva s nasađivanjem glava sjekire baš nije dugo stabilno ostala na tom štilu.
dvije godine kasnije ponovno sam otišao do sajma u samoboru i ponovno tražio takav bagremov štil. prerovao sam sve moguče kutije i nigdje takav prošarani od bagrema.
na kraju sam ipak pronašao među morem bukovih opet samo jedan bagremov.

ovaj sam si puta dao puno truda i štil radio dan i pol i na fino pripasivao. sad sjekiru uz GB-icupovremeno koristim već više od pola godine i glava sa štila ni da mrdne.

o ovoj se sjekiri radi



štil je bio skoro duplo deblji tako da sam ga morao cijeloga reprofilirati i šmirglati. okvirno je bilo isto posla kao da sam krenuo od nule možda je moj posao trajao jedno sat vremena kraće nego da sam počeo od cjepanice.



sam profil sjekire malo vuče oblikom na borbeni tomakawk iako ne u tolikoj mjeri da sjekira ne bi bila odlična i za cijepanje i rezanje





grind i profil je delikatan i tanak otprilike sličan kao na GB sjekirama i mislim da bi sve bushcrafterske sjekire trebale tako biti profilirane, za cijepanje u podrumu debelih cjepanica i kalanje u šumariji i baušteli se slažem da trebaju one konvexnije.

no ova je odlična za zasjecanje



zbog usporedbe veličine evo je pored mog omiljenog iduna, koji će joj biti odlična nadopuna na terenu.

NAVI Zanimljiva priča iz djetinjstva,HVALA što si je podijelio s nama.Što je sada s tetkom i tetom ti??

Strider je napisao/la:Ma i ovaj je dobar.


Ne mogu naći tu Lux-ovu koju trazim, tako da cu pocekati.
A sto je sa kovačnicom Krmelj? Ima li tko njihove sjekirice?

Zanimljivo,ali prekratko.

zgodna sjekirica

"okvirno je bilo isto posla kao da sam krenuo od nule možda je moj posao trajao jedno sat vremena kraće nego da sam počeo od cjepanice."

Lenny quote: “They say he carved it himself…from a bigger spoon”

bravo navi..stvarno ljepa sjekirica...i ovih bagremovih stila za nac je ko iglu u plastu stijena..jedan bude od sto komada .....ovaj tomahawk oblik glave je meni i ljepsi od ovih "obicnih" ajmo ih tako nazvat jer neznam naziv.... bravo

redbeard rum je napisao/la:evo, za dobro jutro:
stari finac izrađuje toporište

-

...tak je i moj djed radio štile,final touch je bio uvijek sa staklom da skine one dlačice i veće špranje...

Navi prekrasna sjekirica! Baš je na granici između hawka i sjekire, sviđa mi se. Ja bi si dao izraditi jednu ciupagu da imam para i nekoga tko bi ju znao napraviti...Pogledajte samo ovo :'( PRekrasno!





Za one koji ne znaju; Ciupaga je srednje/istočnoeuropska višenamjenska sjekira. Nije tomahawk, više naginje sjekiri zbog debljine. Ujedno je statusni simbol (bila), i štap za hodanje, zato ima ove utore za prsta ispod glave. Ja bim jednuuu!

strider ovo su jako ljepi radovi....

totalno multifunkcionalna sjekira

fijuuu lijepo izgleda, ali s tak dugim vratom sigurno nije neki cjepač

i ova moja je bila nasađena na dugački štil namjenjena za korištenje i kao štap za hodanje ali ga je tetak otpilio kada mi je davao sjekiru jer je za mene tada sa 7 godina bila s tim dugim štilom pre duga i manje upotrebljiva.
osobno nisam ljubitelj hodačkih štapova tako da mi ni sjekiru nikada nije palo na pamet na tako dugačko nasaditi.
iako često koristim štap u divljini obično si odrežem jedan u prirodi koji iskoristim na kraju ako za niš drugo onda za potkuriti vatru.

Istina, nije za težak rad- ali uvijek sam se zamišljao kao debelog lugara u flanel košulji koji u jednoj ruci drži lulu, na ramenu damaskna dvocijevka i u drugoj ciupaga
Isti kovač (ustvari braća) rade i sjekire i tomahawke međuostalom. Mislim da su ili iz Slovačke ili iz Poljske.

da ovo s flanel košuljom i lulom nije uopće loše i ja te tako zamišljam u budučnosti, s ovakvom facom na avataru

O da, ni one tregere za hlače ne zaboraviti
Ovako nekako:


Nego, nedavno sam pronašao vido o Roselli sjekiri, onoj neobičnog oblika koju nitko nije poznao niti o njoj diskutirao. Samo da ga opet nađem pa vam stavim.

Na ovu mislim.

Uh, kolega Ernest, sekira predobro izgleda! Da nisam probao kovati od gibnja, ne bih ni znao kolika je to majstorija. Kojim postupkom je kovana: savijanjem pa kovačkim zavarivanjem ili probijanjem rupe za oko? I jedno i drugo zahteva mnogo veštine, a sa slike se vidi da je veoma vešto iskovana. Šta je korišćeno od pomoćnih alata i ako bi mogla koja slika toga?

meni ove sjekire predivno izgledaju,
bilo bi lijepo posjedovati jednu, posebno ovu s ravnom drškom,
samo što su cijene huhuhuh

Ernest je napisao/la:"Isprovociran" ovom temom iskovah si danas laganu sjekiricu od 400 grama ..
Materijal je gibanj od 10mm zakaljen u ulju dva puta ..
Grubo naoštrena i privremeno nasađena na držalicu od jelovine pokazala je zavidnu nadmoć nad stolicom izrađenom od metalnih cijevi cca 20mm ..
Zasjeca se u metalnu cijev bez ikakvih tragava oštećenja oštrice ..
Bilo je par pokušaja otuđenja dok nisam bio kraj nje ..pa nekoliko prijateljskih priča u stilu -da li je to za mene ..ili baš mi takva treba ..
Na nihovu žalost ova ide na poklon mom ratnom prijatelju ali sa osage orange držalicom ..

Eee, Erneste džaba si to kovao.
Ništa to ne valja.
To je od "gibnja" iskovano.
Nije iskovano od "švedskog čelika".
A i to si ti iskovao a ne Mika Hakinen ili Jan Dal Tomason
ili Peter Šmajhl.

Ti ne kuješ ko oni.

Oni uzmu komad "švedskog čelika" ubace ga u švedsku vatru
da malo omekša, pa ga onda izlupaju švedskim cekićem, da, oblikuju
"švedski čelik" u formu - švedske sjekire.

Onda je malo švedski izbruse, pa je onda opet ubace u švedsku vatru
i kad se zagrije do švedske nemagnetisčosti, onda je izvade iz švedske vatre.
Drmnu svoje švedske inicijale i ubace je u švedsko ulje ili švedsku vodu.
Da je švedski okale.
I onda je natakare i nabiju na komad neke švedske palije .
I onda ona kosta 100 evropskih evra.
Zato što je ona čitava švedska sjekira.
I zato što se priča na internetu da je najbolja na cijelom svijetu.

I s njom možes hektar šume posjeći sad - sad.
Čim se približiš šumi, ona sama iskoči iz ranca
i uleti u šumu, i samo dere, sve redom, sječe i cijepa , siječe i cjepa i td.

I s njom poslije hektar-a iscjepane šume, možes narezat paradajz,sir, i lubenicu .
A možeš i obrijat međunožje, Ili pak noge ,i prsa ( mislim ko je gej orijentiran)

Takve su te sjekire.
Multimilonskipraktične.

Moja je žena kupila sebi četiri.Tj,Uzela koliko je mogla ponijeti.
Jednu malu kupila da može " nevaljalicu svoju (a i moju) da brije"
( pošto ja volim da je dobro izbrijano) jednu malo veću da none brije, i ispod pazuha
da se dotjera .Onda još Jednu malu - portabl,nokte da potkrati,
( pošto nizašto drugo ni ne može poslužiti i korisniji je od nje svaki nož,
sa oštricom od 15 cm, a i pet puta je lakši) i jednu da mene u glavu opali,
zato što sam majmun, jer se brijem žiletom .
Ona to ne može da shvati, i ona se stalno pita, koji meni ku***,
pa režem salamu i kruh nožem
a imam četiri švedske sjekire.


A tvoja sigurno moze samo cijepat drva.
I ti svoju sigurno moraš još i držat u ruci dok cijepaš.

Rek'o sam ja na pocetku, da to ništa ne valja.
Jewr je duža je 3 , 5 mm,i teza 7 grama, od onakve kakav se meni baš baš svidja...
jer ta tri mm puno znače, kad cijepaš i cijepaš sa lijeve strane i udaris slajz,
e tu dolazi do globalnogh opterecenja i ne vrši dobru apsorbaciju i amortizaciju udaraca.
Sva sila umjesto da, na drzalo prelazi, ona prelazi na ruku, a sa ruke na rame,
a sa ramena na kicmu,i ako dugo to radiš, mozes ostat gurav...
Dok se to ne dešava sa švedskim sjekirama...

A ta tvoja sjekira nije ni kupovna.To si ti nešto nabrzinu iskovao..
I nije ručno kovana i napravljena.Ko Švedska rucno kovana( na strojevima)
Ti si je sigurno nogom iskovao.

Šalim se ja malo.

Sjekira ti je super .
Tako i izgleda i siguran sam da i radi svoj posao ( Cijepa Drvo) također- super.
I znam da može sve što i ona od 100 jbn evra. Samo se ne moze prodat za sto evra.
Zato sto nije Švedska, nego domaća.A mi pošto smo svi na ovim proistorima maloumni,
mislimo da je sve strano hiljadu puta bolje nego naše...
Zato što previše provodimo vremena na internetu i čitamo sranja.

Ja inače dobijem šugu, kad cujem kako ova ili ona sjekira ne valja.
Jer je ona 20 evra. I nije dobra kao ona od 100 evra.
A i jedna i druga su komad čelika,iskovanog na isti način, zakaljenog na isti način
i naoštrenog na isti način.
I jedna i druga služe za istu namjenu. Za Cijepanje Drva a ne Atoma.

Ja imam sjekiru koju također nije iskovao ni Mika Hakinen a ni Maradona nit Batistuta,
nego Bajro sa Lauša, pre 35- 40( a mozda i više) godina.
Za dvije litre rakije i komad teletine.

I zamisli, ništa joj još nije.
Nije istrunula,nit se slomila.
Cijepa drva i dan danas.

Sjekira ko sjekira. ( ajd da se ogradim, da se neko ne pravi pametan,
pa da mi objašnjava šta je sjekira i šta se radi sa sjekirom i šta ona može,
a šta nije sjekira. Ni ja ko ni Mario, ne smtram sjekirom
kineske sjekire, od 5 maraka, da su sjekire.( mada su i one odlične za cijenu koju koštaju)
Pričam o sjekirama kovanim tu,
kod nas, na našim prostorima.

Vad har du emot swidish käre vän och vi bara Vi förväntar swidish Vi räknar med stål