Pogled sa 1528m

slučajno naletio na neke stare slike sa Risnjaka od prošle godine. nisu neke kvalitete jer je slikano mobom al ipak da podijelim s vama pogled sa vrha

vrijeme radnje: 5.mjesec 2010.

to je bio 2.pokušaj, mjesec dana prije frend i ja smo krenuli ali je bilo toliko puno snijega da smo upadali do boka u snijeg. naravno bez krplji i dereza pa smo nakon 3h i 30min uspona do Medvjeđih vrata morali odustati. taj dio inače traje oko 1h

evo slikica





































znam da su slike jako jednolične al po putu nisam uopće slikao, nije mi se dalo vaditi mobitel

inače bila je i jedna komična situacija i jedna skoro nesretna. na klupicama ispred doma smo pojeli sendvič kad smo stigli i ja nisam skroz zatvorio ruksak. malo smo gledali uokolo i onda smo odnijeli u dom torbe dok se idemo popesti na vrh. pri spuštanju sa vrha na 100m od doma frend prošao prvi, ja jedno 20m iza i jednom nogom nagazio na jednu veliku stijenu, drugom prekoračio. zbog topljenja snijega zemlja je bila jako blatna i tada dolazi do popuštanja stijene i zaglavi mi nogu uz drugu stijenu. na sreću smireno sam reagirao, ostao nepomičan dok sam drugom rukom pokušao pridržati tu stijenu. pozvao frenda da se brzo vrati, on ju je pridržao dovoljno da izvučem nogu. onda smo je skotrljali u stranu da se nebi slučajno odronula prema nekom planinaru na usponu. da sam se panično pomaknuo, stijena bi mi smrskala nogu i skotrljao bi se par desetaka metara po kamenju skupa snjom. neopreznost me skoro koštala najmanje noge.

dođemo pred dom a tamo nas čeka par vidno uzrujanih planinara i voditeljica doma a naše torbe vani na stolu. pitaju oni nas šta mi to nosimo po planini, nas dvojica zbunjeni, u torbi samo 2 sendviča, naranča, čokolada, voda i nož. pitaju mene da otvorim svoju torbu, meni ništa jasno, ja otvaram, zgrabim prvo praznu vrećicu sendviča a ona se počne micati i na to izleti iz vrećice.... PUH! svi počeli umirati od smijeha. puh ušao za mirisom hrane i dok smo mi bili na vrhu, torba se u domu na stolu počela micati. mislili su da smo uzeli u šumi zaštićene kornjače. na kraju za "ispriku" dobili besplatnu kavu

nije reportaža, ali neka vide kako izgleda pogled odozgo za one koji nisu bili

=)

Puha si trebal zet doma pa ogulit za ulje =)

baš puno ulja dobiješ od jednog

moji nećaci inače love puhove i rade ulje od njih... imaju 12 godina

Jedan po jedan... hehe. A i super su u gulašu, samo ih treba poprilicno puno.

Meni je neko vrijeme bio plan kampirati na risnjaku, ona udolina s druge strane vrha, nasuprot doma. Pa si mi rekli da baš i nije najpametnija ideja

šta zbog životinja?

Me neee... životinje su dobrodošli obrok Nacionalni park, zabranjeno je kampiranje i loženje vatre, a pozicija je taman da te svi vide na onoj livadi.

to znam, jednom davno je to bila i moja fix ideja pa sam razmislio o mogućim posljedicama
dobro, zabranjeno ja kampirati svuda van uređenih kampova al nije isto kao u NP. niti su kazne iste
meni je retardirano da je cijeli Risnjak okružen lovištem, ono do te tabele možeš loviti, poslije nje je nacionalni park

... Je li to ona planina na kojoj su snimili horror film o onom otkačenom samotaru koji lovi turiste ? Film je bio mega a tip psyho 1 kvaliteta


Razgled je super - a priroda preljepa ...

je je to je ta planina, meni jedna od najdražih iz sentimentalnih razloga, prvi samostalni uspon sam imao sa 3 godine uz pratnju sestre. bio gore barem 7-8 puta sa obitelji

Snimljen je neki francuski horor u kojem na Risnjaku gorštaci (moji susjedi valjda) love i muče turiste =)

tko želi link za taj francuski horor "Vertige" neka pošalje pm

Taj film nije snimljan na Risnjaku niti u HR uopće, nego u dijelu Francuskih Alpa... Samo je radatelj radi strašnijeg dojma radnju smjestio u strašnu zabit (HR) i u još strašniju zabitnu planinu (Risnjak) gdje okrutne zvijeri (gorštaci) samostrelima love turiste i vješaju ih na tavanu da se suše ko pršuti...


A puhove sam jednom prilikom u proljeće prije 2 godine lovio u Slavoniji, točnije po padinama Dilj gore (u sumrak u dno duplja stabla zapališ malo gume ili sumpornu trakicu i oni iskaču sa stabla u polu omamljenom stanju pa ih samo pokupiš po podu :bog:) Nisam ih jeo niti ubijao nego eto iz zabave... uvijek bi ih pustio. Ubiti jednom prilikom sam ulovio odrasli par (mužjaka i ženku) i donio ih u Dalmaciju (točnije podno planine Kozjak) i tu sam ih uzgajao u kavezu za zečeve, hranio ih uglavnom orasima, bademima i voćem. Nakom cca 2, 3 mjeseca ih se nakotilo osmero... Ali su svi i dalje bili divli i opako su grizli su pa kada bi im davao hranu i vodu, uvijek bi morao imati zaštitne rukavice... Sve sam ih odlučio pustiti u lokalnoj šumici u nadi da će se tu i nastaniti, ali do sada nisam niti jednog našao pa ne znam što je s njima ... U Dalmaciji ih ima koliko ja znam samo na otoku Braču. Samo ne znam kako su opstali u tako toploj klimi jer inače spavaju zimski san.

Risnjak je naš biser i uvijek je lijepo doći tamo, nekako onaj do djeluje idilično, baš se super osjećaš kad se popneš na vrh!
Od Medvjeđih vrata baš i nije neki napor za doći ali od Crnog Luga ili Snježnika već je!
Dom je prekrasan, dobr isu ljudi koji tamo drže dom, teško je dostaviti namjernice do vrha i treba imati razumjevanja za te ljude koji vole to što borave tamo!