Samoniklo jestivo bilje

Sta nije da se od drace jede samo one tri "koscice" sta su unutra nakon sta se otvori?
Znam da ono "spuzvasto" oko toga uvijek bacim.

evo danas sam nakon dugog vremena vidio čičak

ČIČAK ( Arctium lappa L.) –Compositae
lepušina, repuh, lepuh, čakalj, polušina.
Izrasta kao dvogodišnja zeljasta biljka od 80 do 120 cm visine. U prvoj godini listovi su prizemni i veliki, nepravilnog srcolikog oblika, smješteni na jakim peteljkama. Tek u drugoj godini formira se jaka razgranata stabljika do spomenute visine s gusto zbijenim cvjetnim glavicama grimizno crvene boje, smještenim na vrhovima grana. Ovojni listovi cvjetova imaju na vrhu kukice zbog čega se cvijeće prima za životinjsku dlaku, te se na taj način i rasprostire. Korijen je dug i vretenast, sivosmeđe boje. Cvate od srpnja do kolovoza. Koristi se koren, plodovi ili ulje. Korijen se vadi kod dvogodišnjih biljaka, koji se iskopa u jesen ili proljeće iduće godine, ali najčešće u listopadu i studenom, kad je biljka dostigla svoj puni razvitak. Kad je suh, na prijelomima je bijele boje i spužvast. . Korijen može narasti do 40 cm. duboko u zemlju, pa ga treba lopatom iskopati. oprati, oguliti, uzdužno prerezati i pustiti kroz paru 96 % alkohola, dobro osušiti i zatvoriti u limenke, a svjež korijen je ljekovitiji. Korijen je ljekovit samo godinu dana nakon što je ubran. U travnju sakupljamo samo mlade listove koji služe za pripravu ljekovitih kupki kojima se liječe kožna oboljenja. Sjemenke se beru kada dozriju
Oblozi se upotrebljava kod ekcema, čireva, sifilisa, gonoreje i kod reume. Ekstrakt čička je sastavni deo mnogobrojnih preparata sa antibiotskim i antidijabetskim dejstvom. Umesto skroba koren sadrži polusaharid inulin, pa je veoma pogodan za ishranu obolelih od šećerne bolesti, bolesti jetre i žuči.. Oljušćen se može jesti svež, kuvan, ili pečen kao krompirići. Može se sušiti ili kiseliti za zimu. Koren čička je veoma cenjen u makrobiotičkoj ku hinji, zbog okrepljujućeg i pročišćavjućeg delovanja, pa se često po jedan ili dva iseckana korena dodaju juhama, čorbama i jelima od mahunarki. čaj od korijena pospješuje stolicu, izlučivanje znoja i mokraću, te čisti krv... Također, korijen i list koriste se i kod upale i čireva želuca, koriste se kod pospješivanja znojenja, kod probave, pomažu u ublažavanju reume, kožnog ekcema, lišaja, osipa, gnojnih rana i skorbuta. Suh korijen stucan u prah i pomiješan sa uljem, liječi gnojne rane kada se njime namažu. protiv reume koristi se čaj od čičkovih sjemenki. A čičkovo ulje usporava ispadanje kose i pospješuje njen rast, a u tu se svrhu koristi i čaj od čičkovih sjmenki. Mast od čičkovog korijena se koristi kod opeklina, čireva, rana i lišajeva.

sivi vuk je napisao/la:Kiselica prava proljetna salatna biljka...naraste iz korijena osušenih stabljika i po tome se može najlakše prepoznati..biljka je kiselkasta ugodnog okusa...

ovo mi više lići na štavelj nego na kiselicu

antun gdje si našao jedan od mojih prvih postova..
tu su slike sa mobitela još...

tad još nismo ni sanjali latinske nazive...

da to je konjski štavelj...

mi to po domačem riječniku zovemo kiselica...
kiselica i štavelj oboje su samonikle jestive biljke ..
tak da nema velike razlike ...

1. U vezi latinskih naziva: obvezatno navedimo latinske nazive jer su oni jedini ID za sve biljke, životinje, itd.

Nedavno sam pronašao vrlo dobar link za latinske nazive:

http://nomen.at/

Možete odabrati hrvatske ili strane nazive ili latinske - no samo je latinski nAziv ID.

2. Za Boga, što se događa s Anitom - već je čitavo stoljeće ne vidim na portalu. Jeli u u problemima? Možemo li u tom slučaju pomoći?


Franco

kiselica je finog kiselkastog okusa, no štavelj bio konjski, pitomi ili vodeni nema ni približno sličan okus kiselice

u okusima si u pravu..
kiselica je pitomog kiselkastog okusa dok je štavelj dosta nagorak..
ali obje biljke su jestive i mogu poslužiti za oporavak iscrpljenog organizma..
u mojem kraju obje su jako česte biljke..
radi usporedbe sam poslikao zajedno listove..
kiselica ima puniji i sočniji list..
dok štavelj ima veči list i bolje naboran...

sivi vuk je napisao/la:vatrica ..
evo ti širokolisni traputac...
moguči su i crvenkasti listovi zato ti postavljam obe slike...
primjenu u medicini i ishrani je lako nači ...
bitno je u prirodi prepoznati dotičnu biljku...

Uz uskolisni trputac ovo je i predobra biljka ako se izgrebete ili raskrvarite u prirodi.
Naberete par listova dobro ih izgnječite i stavite na ranu da odstoji nekolko minuta.Postupak ponovite nekoliko puta dnevno i nema te rane koja neće zarasti ili gnojne rane koja se neče očistiti.ako je rana na dijelovima tijela gdje je možete omotati stavite iznad nje zavoj pa tako par put dnevno mjenjajte i nema brige.

Žir nitko nije spomenuo.
ima trpak gorak okus zbog tanina u sebi.Ali ako ga potopite nekoliko dana u morsku vodu gorčina se ublaži.može se mljeti i koristiti kao brašno.Najslađi je žir kada se ispeče u pepelu.
U narodnoj medicini prženi, oljušteni i samljeveni žir koristio se za lječenje proljeva, zapaljenja kože i sluznice, kao dijetetsko sredstvo i za posipanje nogu umesto talka.Prašak je ljek koji se najlakše spravlja, treba saml jeti osušenu hrastovu koru, žir ili šišarku kao mljevenu kavu. Ovako pripremljen prah veoma efikasno djeluje na zaustavljanje krvarenja iz nosa, rane ,porezotine i slično.ako ga dobro ispečete da dobije tamnosmeđu boju gotovo crnu i fino sameljete imate kvalitetan nadomjestak za kavu.

Rogoz je kod nas, kao jestiva biljka, malo poznat. U rano proljeće mladi se izdanci čupaju iz podanka, ogule se i mogu se jesti sirovi, kao salata ili se kuhaju i spremaju kao šparoge. U kasnu jesen i zimu podanci rogoza najbogatiji su škrobom.
Također se izbojci mogu iskoristiti za jelo, a i nezreli klasasti cvatovi, koji se nakon kuhanja od nekoliko minuta, mogu pripremiti na različite načine.

Odlicna tema, nisam bila svjesna da je pola ovih biljaka koje svakodnevno vidjam, jestivo!

Cesto susrecem Kiselicu aka Stavelj , bokvicu, podbjel, sirokolisni traputac, maslacak i koprivu svakako, ali kada se mogu brati ove biljke i da li se mogu pripremiti kao standardna salata; malo maslinovog ulja, soli i limuna? Nece sastav limuna ili soli naskoditi biljkama?

Evo primjera od prije neki dan za koprivu!

nabrao sam mlade koprive, skuhao ju i pomješao sa krumpirom na kockice!

Uz potočnu pastrvu bilo je predobro i svi su bili oduševljeni!

60 kn je kila potočne pastrve a zna se da se pastrva plaća po 25!

Riba je bila izvanredna, kao morska, koju preferiram , pred riječnom!

Kiselicu smo svi , barem ja tako mislim grickali na livadi kao klinci i super nam je bilo ali ona sadržava kiselinu koja stvara kristale u bubrezima dok je sirova, pisalo se o tome na ovom forumu!
nemogu se sad sjetiti koja je to kiselina, da me ubiješ!

iskreno, malo više brijem na biljke za čajeve, jer su ukusniji ,a ove biljke su zlu netrebalo ili dobro za dodatak, nečemu!

Vuk je car za takve stvari!On baš to proučava! :bog:

Ne, nikako ti lmun neče naškoditi biljkama
limunska kiselina bu poubijala bakterije i nametnike isto kao i ocat
koji se koristi ne samo za poboljšanke okusa, vec i za dezinfekciju
Veči broj biljaka možeš jesti sirove dok su mlade, kad ostare malo su gorče pa ih prokuhaš u vodi.
Neke biljke moraš obavezno prokuhati jer su, iako jestive, u sirovom stanju otrovne...
Uglavnom biljke moraš dobro poznavati da bi ih mogao konzumirati

I u principu bi bilo dobro ostaviti naocteno barem 20 minuta. Pogotovo radi li se salata od livadnog bilja - to je puno nematoda.

Možda je več netko napisao ali nisam vidio...
Topinabur (helianthus tuberosus)
Kod nas u Sloveniji ima puno ove biljke, koja dolazi inače iz Amerike ali su je lovci puno sadili, da bi divlje svinje imale što jesti i nebi unišavale njiva. Radi se o biljki koja je u rodu sa suncokretom ali ima korjen koji po ukusu i izgledu malo sliči krumpiru. Može se ga brati cjelo ljeto a jesti surovog, pečenog ili kuhanog. U poslednje vrjeme često ga sade i poljuprivrednici jer se zanjega dobiva subvencije iz EU.


topinambur

vuk je napisao/la:na anitinu molbu...
spomenuo bi biljku koju ona sreče..
biljka je jestiva...radi se o biljci...

DRAČA ( paliurus spina - christi )



biljka raste kao grm sa bodljama....
krošnja je rijetka...listovi..
debeli ..kožni i sitno dlakavi..
plodovi su drvenaste, okrugle i plosnate koštunice..
sa širokim valovitim krilcem...
grm cvate od svibnja do kolovoza..

jestivo je meso ploda..
koji sadrži dosta celuloze...
nije nekog okusa..
plodovi su dobri kad još nisu dozreli..

posušeni plodovi..
samelju se i dodaju brašnu..

ljekovitost drače je u kuhanom čaju iz plodova..
takvim čajem se zaustavlja proljev....

svaka cast! to kod mene dole na hvaru beru, protiv proljeva...to i divlju blitvu...oni to tako dole zovu...a ovu biljku trazimmm i trazim i nikak da saznam kak se zoveee! HVALA

Mraz je napisao/la:ehm... malo manje entuzijazma, please

hehe ok

pozdrav ljudi,
novi sam na forumu i priključit ću se temama jer su jako zanimljive.

koristim samoniklo bilje za zelene smutije. nevolim kuhat ako baš ne moram. uglavnom koristim grilićevu enciklopediju, mada imam i drugih knjiga!

baš danas nabrao mrtvu koprivu, čičak, koprivu, stolisnik, trputac, list divlje jagode, i dakako maslačak! uz jabuku ili bananu te malo meda ...super dopuna ishrani:)!
a sad kad krene jesen i samoniklo uvene, preć ću na klice, te pokušat posijat špinat i blitvu u sanduke!

lp!
boris