Zameteni!

mjesto radnje- hrastovačka gora
vrjeme radnje- sječanj 2013
ekipa- maxina, kengur32
logistika- martina

dogovor za snježni izlet je vrlo brzo postignut i avantura počinje...
martina nas ostavlja kod gavrilovićevog vinograda oko 12


i dalje gazimo makadamskom cestom

lagano pada "zdrav" snjeg, uživamo u pogledu na snjegom pokrivena brda, doline, voćnjake..



na ulazu u cepeliš dočekuju nas seoski čuvari, u čudu gledaju koji su to bedaci vani umjesto doma na toplom



i nakon kilometar i sitno od vinograda skrečemo na uspon prema vrhu hrastovačke..
max gazi prvi čvrstim i sigurnim korakom prteći snjeg od 30-40cm



uskoro nam postaje jasno zašto su nas ono seoski čuvari gledali u čudu.. "zdrav" snjeg se pretvorio u mokar snjeg i kišu koje su se izmjenjivale u kratkim intervalima!
plan je bio dignut se sa ceste kilometar i potražit zgodnu lokaciju za kamp..
tako je i bilo, lokacija je pronađena..




skidamo snjeg sa grana iznad nas, razgrčemo snjeg ispod nas, razvlačimo cerade, skupljamo granje za ispod nas, skupljamo sitno za potpalu i drvao za ogrjev... idila uz gadno ometanje sad već jakog mokrog snjega pomješanog sa kišom!
i tu poćinju problemi.. max bezuspješno pokušava zaplit vatru, mokar snjeg pritišće cerade... ostat tu i riskirat da nas zatrpa ili gazit još 4 km do spilje? ako gazimo moramo požuriti, sad je već oko 14 a mrak pada u 16... ajmo žurit
zbog obilnih padalina nema fotki žurbe.. ali bilo je naporno, u jednom trenu stajemo.. ostali smo bez snage.. posežem u ranac i vadim dva smrznuta snikersa koje zaljevamo vodom i dalje nastavljamo ko imt u prvoj sporoj
sa prvi mrakom dolazimo u spilju, na svu sreću tamo imamo spremna drva za ogrjev..
palimo vatru, izvlačimo vreče za smeče pune suhog lista, namješatmo ležaje, skidamo mokru odječu koju stavljamo po šupljinama špilje na sušenje, pripremamo obroke...
raspoloženje se vratilo
max



suši famoznu poštarsku survival kapu



kapu je trajno osušio

a ja ... sjedim ogrnut u svoju omiljenu milka dekicu



uživam u pogledu na ljepotice sa snježnom pozadinom u toplini špilje.. idila



veće prolazi brzo uz razgovore o svemu i svaćemu.. noć je ugodna i topla!
jutro je sasvim obićno kao i svako jutro.. svakojutarnje aktivnosti.. kava, doručak, fotkanje..





oni koji su bili na kestenijadi vide razlike i prepoznaju..







nakon jutarnjih aktivnosti pakiramo stvari, spremamo spilju.. vreče sa liščem, pripremamo drva za druge namjernike i polazak...
pogled na snježnu spilju



mene rastura koljeno od napora dan prije i max cjelim putem gazi prvi..





putem nailazimo na svježe tragove životinja u snjegu





a max i dalje gazi..



nailazimo i na ovog momka koji je izašao malo prerano



povratak je trajao nekih 3 sata, dolazimo na most preko petrinjćice i tu čekamo logistiku.. vrjeme kratimo fotkanjem









kao šečer na kraju avanture sunce, slabašno ali ipak sunce



uskoro stiže martina ... nikad si neću oprostiti što nisam fotkao trenutak kad nam je dala pun tanjur još toplih palačinki sa pekmezom... ali podsjetila me na ono bitno, na male stvari koje nas usrečuju.. suhu spilju sa pripremljenim drvima, smrznuti snkikers uz gutljaj vode kad si bez energije, dobrog prijatelja koji je spreman prtit za tebe kad te boli, tanjur palačinki ....!

Sve izgleda pitomije gledajući na fotkama iz topline kuće!

Inače Kengur je prvi dan 90% puta prtio i to uzbrdo jer je u puno boljoj kondi i mlađi al je zato koljeno platilo!

Bila je stvar procjene i dogovora kada nam nije uspio plan s ceradama(optimisti) što dalje-nazad doma i umrijeti od srama ili uzbrdo do špilje!Naravno da smo izabrali teži put i nije nam žao bilo!Blažena špilja!
Inače survival poštanska žuta kapa je završila u smeću kod kuće jer mi je napola izgorila dok smo sušili odjeću.

Stvarno neću do kraja života zaboraviti scenu-uđemo u zagrijani kombi a Martina nudi pun tanjur palačinki s pekmezom!Vjerojatno je to smiješno većini al tada i tamo je to bila hrana bogova mada nismo imali Tora!Hvala Martina!

Cestitam vam na cjelokupnom dozivljaju,Maxina se vidim ne sali,u kratko vrijeme je postao vrazji bushcrafter...svaka cast i samo tako dalje momci!

Fratt je napisao/la:Cestitam vam na cjelokupnom dozivljaju,Maxina se vidim ne sali,u kratko vrijeme je postao vrazji bushcrafter...svaka cast i samo tako dalje momci!

Hvala Fratt-ti si možda još i više u šumi al si samozatajan!

Ja se krpam uz "mlade lavove" i kao Hobit kaskam na začelju i obavezno dvaput doručkujem kao i ti polutani!

Nazalost slabo u zadnje vrijeme osim lova,dugo vec nisam ispekao neku kobaju na schapu i chilao uz oganj...kad zatopli pripremam nesto da se malo iskupim za bushcraftersku staticnost.
Jos jemput pohvale decki,drago mi je vidjet opet Luksinu spilju u reportazi...

jedva čekam tvoje iskupljenje

super je vidit špilju opet. dobro je i za znati da nema nanosa snijega unutra. također je dobro i znati da poštar ne zvoni uvijek dvaput, nego jednom kad stvarno treba.

Odlične fotke...mogu samo lagano zavidjeti pa ćemo već nadam se uskoro opet nekuda zajedno u prirodu..e te nesretne kape..kad su tako zapaljive..a šta bi tek dao K2 tim za ovu avanturu..ovo je pravi izazov za njih...

Svaka čast ekipa...

Iako snig ne volin vidit niti na fotki, lipo vas je vidit vanka, u mini zimskom izletu, bez stvarne opasnosti ali sa okusom stavrne avanture...

Živi bili i ponovili kad god vam je to u mogućnosti i po volji...

Odličan izlet,važno je na vrijeme odustati od ideje i pronači bolje rješenje.Špilja je bila best buy toga izleta i mogu samo zamisliti sreču na vašim licima dok ste došli u nju i naložili vatru

Maxina sreća da si imao hrane, u protivnom bi morao Kengura pojesti.

Kad se hoda uz Mladena Chichu,
snijeg i krupa tope se i michu !

srećom nije bilo Mladen Chicha micha, gotova je pricha.

goxxon je napisao/la:Maxina sreća da si imao hrane, u protivnom bi morao Kengura pojesti.

rekao mi jednom prilikom kum, koji je btw. odrastao u australiji, da je kengur ok za jesti. samo je malo suho meso, jer nema masnoće. da ga citiram: "...nema masti kad cijeli dan trči..."

sgt bear je napisao/la:

goxxon je napisao/la:Maxina sreća da si imao hrane, u protivnom bi morao Kengura pojesti.

rekao mi jednom prilikom kum, koji je btw. odrastao u australiji, da je kengur ok za jesti. samo je malo suho meso, jer nema masnoće. da ga citiram: "...nema masti kad cijeli dan trči..."

Fala nebi ovog kengura ni pod koju cijenu

vidio fotke na fejsu ,al me reportaza jos vise razveselila

[quote="maxina"][quote="sgt bear"]

goxxon je napisao/la:

Fala nebi ovog kengura ni pod koju cijenu

Oooo, počeli smo birat...

Odličan izlet, bogme vas je špilja spasila.

Odličan izlet!! Svaka čast što niste odustali i vratili se, nego našli alternativu.
A zadnju rečenicu potpisujem

Super izlet! Svaka čast na ustrajnosti i želji da se dokopate spilje nakon neuspjelog postavljanja kampa....vidi se kolko znači za sobom ostaviti spremno sklonište, drva i druge sitnice..bome da nije bilo toga napatili bi se vi još sa traženjem drva i paljenjem vatre po mrklom mraku...ali naravno izuzev sve ostalo uvijek dobro imati sa sobom pravog druga na kojeg možeš računati

kolko pozitivnih komentara...!

inaće, pikanje reportaže me iscrpilo više nego izlet.. 2 puta mi je pala, jednom na zadnjoj fotki i jednom negdje na sredini!

hvala svima

a posebno mom dragom maxu što me ipak nebi ni pod koju cjenu

Svaka čast, dečki.
Super je spilja i milka dekica.....šteta za kapu

da je Maxina i pojeo Kengura, to bi bio znak milosrđa, jer je Kengur bio ranjen. jednostavno da se na pati...

hahahhahaha da sam znao da imaš takvu filozofiju nebi se ti spustio sa jančarice! išao bi u rotaciju ....

a, i na putu prema Jančarici je bilo ranjenih...samo smo ih trebali nagovoriti da skupe snage za dolazak do skloništa, muahahaha

Bravo dečki, ovakav scenarij nebi mogle smisliti ni najbolje svjetske produkcije koje rade emisije o preživljavanju.

Još samo fali lov zeca lukom i strijelom,

i onda iz torbe iskače domaći kunić, netom prije kupljen na placu, kako glumi zečji paprikaš koji se lagano krčka na vatrici.

Dobro je vidjeti da su mladenački duh i srce jači od tijela. Bravo

nisu to samo mladenački dug i srce... mada sam to znao, ponovo mi se dokazalo u ova 2 zadnja izleta koliko je bitna dobra ekipa! ze nevjerovat je koliko te digne i nosi

nekoliko sam puta imao sreću spavati u snijegu, stvarno lijepo iskustvo vrijedno rizika. špilja vam je pružila vrlo sličnu uživanciju uz ipak trunku komfora.
osobno mislim da ste uložili toliko energije koliko vam je trebalo za doći do špilje da ste si mogli fino organizirati bivak u bilo kojim uvijetima u šumi pa i vatru u snijegu.
svakako krasno provedeno vrijeme i totalno sam vam zavidan.

Navi is back?

NAVIGATOR je napisao/la:osobno mislim da ste uložili toliko energije koliko vam je trebalo za doći do špilje da ste si mogli fino organizirati bivak u bilo kojim uvijetima u šumi pa i vatru u snijegu.

tako sam i ja mislio kad sam došao doma, kad sam izgubio osjećaj koji sam tada imao..
da nismo imali alternativu u obliku spilje sigurno bi ostali na prvoj lokaciji i odradili šta treba odraditi! no međutim... kad s jedne strane imaš špilju sa svime potrebnim i za duži boravak a sa druge tu prvu lokaciju! na prvoj lokaciji je mokar snjeg oko 0,5m, po nama obilno padaju krpe mokrog snjega koje se ljepe na sve, pa onda pada kiša, pa onda ledena kiša, po onda ispočetka, temp. ona najgora oko -1 do -5, vidi se na fotkama kakva je vegetacija.. slabašne bukvice i grabić, ogroman kesten, crnogorice ni u tragovima.. zaključak je da prirodnog matrijala baš i nema, a opremom nismo baš hi end, ne furamo se na neki opaki survival.. mada je i osnovno pravilo survival (ne riskiraj bespotrebno) to koje nam je naložilo gaženje do špilje! u svakom slučaju odluka za gaženje je donesena, tako se odradilo i u kasnijoj analizi odluka se pokazala ispravnom! i da napomenem kako nebi netko pomislio da se nešto isfuravamo, ni u jednom trenu nismo bili u stvarnoj opasnosti niti je postojala ikakva mogučnost dovođenja u stvarnu survival situaciju!

a ovo "zavidim vam"... pa navi! do sk imaš čuku vremena autom a mi smo uvjek raspoloženi za van