druženje 09-10.02.2013 - gorski

fijuuuu, prekrasan ambijent. ovo su bili pravi uvijeti za krplje isprobati.
ja sam imao kompletnu opremu složenu u autu za krenuti kvama nakon snimanja, ali kad mi je mraz javio da ste hodali duže od 4 sata, ne bi stigao do vas prije jutra. možda se idući vikend zaletim na istu lokaciju.
baš pravi zimski izlet, blago vama.

Navi baš smo pričali da nam je žao kaj nisi bio jer je i nas full zanimalo kako bi se krplje pokazale u takvim uvijetima...

Ja osobno mislim da nikako iz par razloga...

Snjeg je bio do koljena prije propadanja, znaći prije doljnje kore, kad propadneš je nešto više od 130cm...

Gornji sloj je bio suhi snjeg, jako mekan, ruksaci su bili 20-25kg+

Mislim da bi u ovom slučaju krplje samo otežale jer su dosta male pa vjerojatno nebi spriječile propadanje...ipak je tu rijeć o nekih 115kg težine na mekanom snjegu a tura od nekih 14 kilometara (kolko smo uspijeli izračunat) sa krpljama koje propadaju čak i malo ispod površine bi vjerojatno bila ubitačna...

Dečki i kolege, hvala svima koji ste bili!

Moram priznat da mi je ovo bilo najbolje druženje ili susret do sada jer se nije svelo na dolazak na gotovu i pripremljenu lokaciju autom nego se ekipa morala dobro "pomučit" da dođe do tamo...

Target kapa do poda na trudu i volji da se ovo izgura!

Ovo je bio "epic" susret i nadam se da će se ponovit!

Drago mi je da sam proveo dva dana u tako dobrom društvu

Idući vikend ponovo?

Bez mene, tokom tjedna idem do Dubija na Krk a kroz vikend sam u Puli (prisilni godišnji pa treba iskoristiti).

Jedan vikend na snijegu, drugi na moru, još ti i ne daju da radiš već te tjeraju na prisilni godišnji...
Bome nije tebi loše...

ikarus je napisao/la:Dečki i kolege, hvala svima koji ste bili!

Moram priznat da mi je ovo bilo najbolje druženje ili susret do sada jer se nije svelo na dolazak na gotovu i pripremljenu lokaciju autom nego se ekipa morala dobro "pomučit" da dođe do tamo...

Target kapa do poda na trudu i volji da se ovo izgura!

Ovo je bio "epic" susret i nadam se da će se ponovit!

Drago mi je da sam proveo dva dana u tako dobrom društvu

Potpisujem!

I na ovom susretu sam sreo "stare" šumske frendove a i upoznao novog-Ikarusa kojeg sam znao samo virtualno s foruma!Nije mi više samo "jedan od" forumskih nožo-ljubaca već ljudina i po!

Svaka čast Ikarusu i Mrazu koji su prtili prvi dan 6 sati snijeg-dečki su puni snage!
Hvala dečki što ste odradili lavovski dio!

Žao mi je da je dio ekipe morao odustati ali mislim da je odluka bila pametna.

Na začelju smo kao Hobiti kaskali Gox,Target i ja ali netko mora biti i zadnji-zar ne?
Target je bio u licu boje kreča,nije mu bilo lako al je izdržao,kapa dolje!

Vidjeli smo koliko možemo (ili ne možemo) hodati u takvim uvjetima i uvjerili se da obični štapovi na nordijsko hodanje mogu biti super korisno pomagalo-kolega Cober,bio si 100 % u pravu!
Također smo opet vidjeli koliko treba biti pažljiv s trpanjem opreme u ranac jer svaka kila nepotrebnog je kao 20 kila nakon par sati hoda u snijegu.

Nevjerojatno je kako 6 ljudi i pas mogu funkcionirati u 12 kvadratnih metara skloništa!

Sve u svemu-prekrasna i poučna 2 dana provedena u dobrom društu-jedan od susreta koji se izdvajaju i pamte!

Još nešto ljudi- kada vam Mraz kaže da ima još 15 MINUTA hodanja do vrha-ne vjerujte mu nipošto,laže garant-imam bar još 4 svjedoka za to!!!

Definitivno najzahtjevniji susret do sada a i najbolji, iako sam prvi dan cijelim putem Mrazu proklinjao sve pretke i potomke... 7 mjeseci cielodnevnog rada u uredu je ostavilo teške posljedice na fizičku spremu tako da sam ostao šokiran što sam uopće izgurao ovu rutu, korak-po-korak, udisaj-po-udisaj. a ni pas nije bilo na kraju u boljem stanju, odmah po dolasku u sklonište zalegao je u 4-5h dubokog sna

previše zabavnih uspomena, već će biti neko novo druženje gdje ćemo se svega prisjećati

neka odmorniji prepričaju šta se zbivalo... i zašto je nestalo vazelina za Donove šape

potpisujem sve gore navedeno...
za sada evo link na fb album, čim uhvatim vremena dignem ih i na forum...
https://www.facebook.com/#!/media/set/?set=a.10200524709951369.2193261.1566678565&type=1

Pa bilo je 15 minuta Moj pojam o vremenu je... relativan.

@Kengur32: je li možeš fotke s fejsića staviti da su public? prije 3 godine sam izvršio virtualno samoubojstvo na fejsbuku. ja sam face off!

kod mene je sve public..

ak nemaš profil na fejsu ne možeš vidjeti ničije fotke, bile one public ili ne.
tak da se mora kiki čim prije potruditi i staviti fotke tu

i, da. pošto svi pišu neke srcedrapajuće i patetične postove o tome kako im je bilo lijepo, moram i ja. pa krenimo...

ovo je bio najteži susret do sada; Mraz nema osjećaj za vrijeme i ne propada kroz snijeg; Ikarus je stvarno pravi momak i 1/2 (drago mi je da sam ga upoznao); bilo je snijega za izvoz; neki su napravili jako pametnu odluku što su na pol puta odustali i otišli kući...

uglavnom hvala svima na ovom divnom i nezaboravnom iskustvu, nadam se da ćemo ponoviti.

P.S. nažalost nisam uspio potrošiti vazelin do kraja

maxina je napisao/la:
Svaka čast Ikarusu i Mrazu koji su prtili prvi dan 6 sati snijeg..

Žao mi je da je dio ekipe morao odustati ali mislim da je odluka bila pametna.

Na začelju smo kao Hobiti kaskali Gox,Target i ja ali netko mora biti i zadnji-zar ne?

Target je bio u licu boje kreča,nije mu bilo lako al je izdržao,kapa dolje!

Vidjeli smo koliko možemo (ili ne možemo) hodati u takvim uvjetima i uvjerili se da obični štapovi na nordijsko hodanje mogu biti super korisno pomagalo-kolega Cober,bio si 100 % u pravu!

Također smo opet vidjeli koliko treba biti pažljiv s trpanjem opreme u ranac jer svaka kila nepotrebnog je kao 20 kila nakon par sati hoda u snijegu.

Čestitam, ovo je bila solidna tura u prirodi. Dolazak kolima bez više sati hoda i kilometareskog udaljavanja ne može se uopće ubrojati u boravak u prirodi, a kamoli neku avanturu ili preživljavanje.

Drago mi je da vam je moje iskustvo sa štapovima i pisanje o tome bar malo pomoglo, pa ću vam dati još par kratkih i brzinskih osvrta.

Krplje bi vam u ovakvim uvjetima samo otežale i onemogućile hodanje i probijanje kroz snijeg, bar dok se snijeg malo ne stisne za koji dan. Zajedničko pravljenje prtine ima svoja pravila koja značajno olakšavaju hodanje, od toga da se ne staje u iste stope - nego između njih, da se ne prave sve dublje rupe iz kojih se morate dodatno izvlačiti, manje se propada i pravi se širi snježni put. Smjena zadnjeg i prvog na čelu kolone je obavezna, to je važno za cijelu grupu jer svima štedi energiju. Skoro svaki vikend, pa i ovaj sam na nekoj planini, i potruditi ću se da i ja stavim malo slika sa sličnih tura i bivakiranja.

To sa težinom opreme u rancu je činjenica, i iznimno je bitna, jer u ovakvim uvjetima hodanja od 14 kilometara u jednom pravcu, svaka kila pravi veliku razliku. To može dovesti do toga da se nepotrebno iscrpljujete do granice da se potpuno zaustavite ili odustanete, što se i desilo nespremnom dijelu ekipe.

Po opremi ne vidim da ste često pili tekućinu (isotonici, soli, kalij, kalcij, magnezij) za vrijeme hodanja, vjerovatno ste odmah i brzo dehidrirali pa je i to doprinijelo tom blijedilu i pretjeranoj iscrpljenosti. Tekućinu treba piti po jedan ili dva mala gutljajima i stalno. Kada osjetite žeđ već je kasno, do tada ste već dehidrirali, samim time izgubili veliki procenat snage i time rizikujete dodatne opasnosti. Popiti dvije dece ili pola litre vode koju popijete odjednom tu više ne pomaže, samo gutljaj ili dva će vaš organizam iskoristiti, ostalo ide u mjehur i na pišanje, a i nepotrebno ste opteretili ruksak većom težinom. Voda je obavezna i za vjernog paseka da ne bi došlo do iscrpljenosti.

Osim obaveznih napitaka potrebna je i energija, a tu je najmoćniji prosti šećer, glukoza. Suhe grožđice i voćni šećeri koji se u njima nalaze, glukoza i fruktoza a koje po malo konzumirate će vam dati dodatnu energiju i mogu vas iznijeti na vrh planine. Možete kupiti i takve šećerne bombone u DM marketima, manje se lijepe i lakše se skladište po đepovima :-)

Pozdrav, Cober

na putu prema tamo sam popio pol litre gemišta i 3 dcl vode. pojeo sam nešto suhog voća, kojeg mi je Maxina udjelio te malo energy bara iz kućne radinosti.

Gemištac :-)

Alkohol je pravi neprijatelj u planini, daje osjećaj toplote a u stvarnosti pothlađuje organizam. Organizam čuva toplotu u najbitnijim organima, a alkohol svojim djelovanjem širi krvne žile i ubrzava cirkulaciju, odovodi toplu krv iz srca u hladne udove, (osjetimo da nam je u trenu toplije) ali tako se još brže rashlađujemo jer se topla krv iz drugih organa tako veoma brzo rashlađuje, vraća ledena i organizam više ne može nadoknaditi tu toplotu koju je čuvao te dolazi do kompletne pothleđenosti.

Da ne spominjem orijentaciju i pravilno donošenju odluka od kojih u potpunosti zavisite. Pogrešna procjena terena da li ćete hodati 3 ili 5 sati znači da ćete stići ili ne prije mraka, a tek orijentacija u magli i odabir pogrešne staze i te kako će vas na "poznatom i bezbjednom" terenu u trenu ostaviti na noćnim minusima.

Vidio sam da ste komentarisali Primus upalječe na način kako se zbog njih "neko može smrznuti u skloništu punom drva". Kako bi se tek onda snašli u takvoj, nepredviđenoj situaciji kada se noću temperature dodatno spuštaju, iscrpljeni i na otvorenom, bez drva i bez skloništa???

Toliko o alkoholu :-)

hvala kolega. to je trebala biti kraća tura od 2 sata (pa sam se "opuštenije" ponašao), ali je zbog vremenskih prilika ispala od 6 sati. da sam znao da će tako ispasti, izbacio bi neke nepotrebne stvari i uzeo bolju odjeću. sve u svemu, ja sam jako zadovoljan sa ishodom situacije i saznajom o svojim mogućnostima u takvim uvjetima. ekšli, ponosan sam

@cober-putem smo jeli sušeno voće a vodu je svaki pio po svom ritmu i potrebama.
magnezij (šumeći) smo pili u skloništu navečer.
A čaj s rumom pred spavanje-neprocjenjivo!

goxxon je napisao/la: ekšli, ponosan sam

To je od svega najbolje!

Neprocjenivo - za sve drugo tu je Master card!

Dobro pa kaj je sad to ..zbog malo hodanja po snijegu vi toliko dramatizirate ..
Ni dlaka vam ne fali sa glave , osim malo više potrošenih kalorija..
Prema onome kaj se vidi na slikama ljudi bi plivali po snijegu da to dožive..
Ispada da vam je bilo jako dobro i slobodno recite , vi svi koji niste tam bili grizite si nokte ..

Evo kao što smo obećali recept za energetske pločice pod nazivom 27. partizan:

U zdijelu na suho pomijesati: 100g zobenih,3 mjerice proteina,suhih grozdica,brusnica ili tamne cokolade po zelji. Nakon sto se to pomijesa,dodati 5 malih zlicica meda i 5 malih zlicica maslaca od kikirikija. Dobro sve skupa promijesati tako da se izbije sav zrak. Po potrebi dodavati jako malo mlijeka ako je smjesa presuha. Po vrhu se isto moze dodati badema ili kikirikija. Takvu smjesu treba staviti u neku plitku zdjelu (da se ne lijepi za zdjelu staviti na dno masni papir za pecenje) i sve skupa u frizider.

Mladen je napisao/la:
Ispada da vam je bilo jako dobro i slobodno recite , vi svi koji niste tam bili grizite si nokte ..

e baš to!

@Cober... ovo sa primusom.. to je bilo samo da se skrene pažnja da mnoge fensi stvarćice i nisu baš tak dobre kako se reklamiraju..

Potvrđujem Primus upaljač je prvoklasno govno - napunio sam ga prije polaska, u povratku u jednom zaklonu išli zapaliti vatricu da se malo ugrijemo, Primus je dva puta bacio plamen i to je to, na kraju smo morinim firesteelom zapalili. Najobičniji upaljač od 5kn je za deset kopalja bolji od ovog Primus sranja!

Jedna stvar koju sam zaboravio ispričati dok smo se šetuckali Matić poljanom.

Prolazili smo pored 26 stećaka koji simboliziraju 26 partizana koji su se smrznuli u noći sa 19. na 20. veljače 1944 godine dok su marširali prema Mrkoplju po oluji i na temparaturi od -35 stupnjeva. Ostatak sudionika, njih 150ak, ostao je sa trajnim posljedicama.

Jedan od sudionika tog marša bio je i bakin brat Joža koji je preživio pukom slučajnosti. Pričao je da je bio toliko iscrpljen da nije više mogao hodati te da je sjeo u snijeg. Nakon vrlo kratkog vremena prestalo mu je biti hladno i nije više osjećao umor. Potom je osjetio miris povatice s pekmezom, one kakvu je majka pekla za blagdane. Ubrzo nakon toga mu je jedan od vojnika, tada dobar prijatelj, dao nekoliko kocki šećera i podignuo ga na noge. Zajedno su se nekako spustili do Mrkoplja i našli spas. Obojica su se vratili sa nešto manje prstiju no što su imali kada su krenuli.

Kolko znam iz "teorije" o temi, tipičan primjer ekstremne hipotermije, odnosno navodno je to osiječaj prije smrti...

Stari mi kaže neki dan da je i od njegovog prijatelja stari bio tamo ali je jedan od tih 150 koji su se vratili...

Zbilja mi je zao kaj nisam ovo proso s vama, nekako mi fali snijeg ovdje! Al dobro, proveo sam i ja taj vikend u bushu (reportazu dobijete kad si malo izorganiziram materijal!)
nadam se da cete skupit hrabrosti da nam docarate detalje sta se zbivalo te noci u sklonistu...
I ko su bili oni koji nisu isli do kraja? Jeste probali radit zaklon u snijegu? Sta ste sve nosili sa sobom???
i hvala Hydri za recept, moram si to zapisat!

@hydra-hvala za recept!

Ono šta ste nam ostavili nije dočekalo jutro P))

Mraz je napisao/la:Jedna stvar koju sam zaboravio ispričati dok smo se šetuckali Matić poljanom.

Prolazili smo pored 26 stećaka koji simboliziraju 26 partizana koji su se smrznuli u noći sa 19. na 20. veljače 1944 godine dok su marširali prema Mrkoplju po oluji i na temparaturi od -35 stupnjeva. Ostatak sudionika, njih 150ak, ostao je sa trajnim posljedicama.

Jedan od sudionika tog marša bio je i bakin brat Joža koji je preživio pukom slučajnosti. Pričao je da je bio toliko iscrpljen da nije više mogao hodati te da je sjeo u snijeg. Nakon vrlo kratkog vremena prestalo mu je biti hladno i nije više osjećao umor. Potom je osjetio miris povatice s pekmezom, one kakvu je majka pekla za blagdane. Ubrzo nakon toga mu je jedan od vojnika, tada dobar prijatelj, dao nekoliko kocki šećera i podignuo ga na noge. Zajedno su se nekako spustili do Mrkoplja i našli spas. Obojica su se vratili sa nešto manje prstiju no što su imali kada su krenuli.

ja sam čuo priču da ih je više umrlo od gangrene, kao posljedice smrzavanja ekstremiteta, nego što ih se direktno smzlo na tome maršu

hydra je napisao/la:Evo kao što smo obećali recept za energetske pločice pod nazivom 27. partizan:

U zdijelu na suho pomijesati: 100g zobenih,3 mjerice proteina,suhih grozdica,brusnica ili tamne cokolade po zelji. Nakon sto se to pomijesa,dodati 5 malih zlicica meda i 5 malih zlicica maslaca od kikirikija. Dobro sve skupa promijesati tako da se izbije sav zrak. Po potrebi dodavati jako malo mlijeka ako je smjesa presuha. Po vrhu se isto moze dodati badema ili kikirikija. Takvu smjesu treba staviti u neku plitku zdjelu (da se ne lijepi za zdjelu staviti na dno masni papir za pecenje) i sve skupa u frizider.

Da, to je dobro, ja to pravim odokativno i bez recepta. Nasjeckam sitno suhih smokava, datula, grožđica, mljevenog i sitno drobljenog keksa Petit beurre, obavezno meda kao vezivo, poželjno i kakao putera da to sve stisne, smrvljene čokolade, usitnjenih badema i lješnjaka i šta mi već padne na pamet ili bude pri ruci, sve to dobro izmiješam, zarolam i na sušenje ili u frižider. Rok trajanja umjereno neograničen. Ako je smjesa presuha, dodati malo tečnog pekmeza od šipka ili slično. Jedino se nikako ne bih usudio staviti mlijeko zbog kvarljivosti.

Hvala na receptu, i stvarno fora izgleda (ja to vjerovatno ne bi preživio ) Kako je sa psima po tim manjim planinarskim? Šta smiju spavat unutra?