BICIKLOM UZ DOBRU

ovo ljeto sam veći dio vremena proveo sa svojom trogodišnjom kćeri no ipak sam uspio i nekoliko dobrih izleta odraditi. dosta sam toga i pofotkao tako da ću ih kroz jesen nastojati većinu nakucati i staviti fotke.
ovo su fotke i crtice sa lajt izleta od prije 2 vikenda kada smo se moja obitelj sa frendovima biciklima uputili tražiti neko lijepo kupalište na rijekama oko karlovca.
za početak odabrali smo rijeku dobru, a naše napredovanje i ukupni broj prijeđenih kilometara ovisit će o količini lijepih mjesta za kupanje i omjeru vremena koje ćemo provesti hladeći se u rijeci ili vrteći pedale po užarenom suncu.

u 9 sati smo se našli na tifonu na jankomiru i autima se uputili prema mjestu jaskovo nedaleko ozlja.
parkirali smo se na parkingu nekog lokalnog ugostiteljskog objekta uz samu dobru.



supruga jaši svog vjernog žuću, KTM-a a ja i kćer Nola 20 godina staru univegu.





Hađi i Valerija naši prijatelji, su cijelu mladost na sličnim izletima provodili vrlo spartanski no otkad im se rodio sin Svibor nekako su se odali komoditetu. na jedan takav izlet prošle su godine ponijeli ogroman šator, bazen, tuš, frižidere itd, itd. uglavnom toliko je toga bilo da smo se uz njih supruga ja i Nola osjećali ko siročići i ladice nam ispale od điđa i baldahina koje su sa sobom natrpali. ovaj me put Leonara(moja žena) nagovarala da im vratimo istom mjerom te da u auto utovaraimo veliki vrtni stol od tikovine i šest sklopivih fotelja. ipak nam uz bicikle u hondu to sve nije stalo no svejedno se prije pokreta ozbiljno razmišljalo što iz auta zaista sa sobom ponijeti.





za čas smo se spakirali i krećemo.



ono malo kuća na koje putem nailatimo vrlo su lijepo uređene.







te je subote bilo baš vruće i sparno, najavljivali su i neke popodnevne pljuskove no nakon skoro 2 mjeseca suše nismo prognozu shvatili ozbiljno.
vozimo se starom lujzijanom.



nije prošlo ni pola sata pedaliranja kad smo ugledali prvu lokaciju potencijalnog kupališta.









Hađi je već od početka ustrajao da želi isprobati svako pogodno mjesto za kupanje no nama ostalima se još nije dalo moćiti, vrijeme nepedaliranja koristili smo svaki za svoje gušte.





mene su klinci odma zahaltali da žele štapove za igru. nije mi bilo teško se u kratkim hlaćama probiti kroz koprive do obližnje vrbe i odrezat im nekoliko grana.



kao EDC na ovakvim izletima već više od pola godine nosim velku sebenzu. idealan nož za ovakve zadatke. ne samo da je klincima super kaj mi nije teško odrezati im štapove nego i ja u tome uživam.





i meni je štap uz nož kroz djetinjstvo bio omiljena igračka, čini se da se ipak od tog doba i nije baš puno toga promijenilo.



pedaliramo dalje a zrak oko nas je sve užareniji. u daljini gledamo autoput i kolone vozila koje puževom brzinom mile prem,a odredištima na jadranu. ja osobno izbjegavam jadran u 7 i 8 mjesecu, radije idem u 6 i 9tom.





suša je tolika da su polja mjesec dana pšre rano već sva žuta a jadni seljaci ubiru ono što sunce nije spržilo.



ipak ima koristi i od ovih betonskih blokova od autoputa, barem daju ugodnu hladnu sjenu.



ovo je ekipa

frendica Valerija



frend Hađi i sin Svibi





moja supruga Leonara koju sam natovario jer ja kao ne mogu tegliti i stvari jer vozim Nolu.







moja kćer Nola i ja.





nastavak za koji tren

uvijek nam je kada bi se automobilom ili motorom autoputom odlučili krenuti u smjeru gorskog kotara, velebita ili mora, nakon duge rese bila nepoznanica dvorac koji bi ugledali s naše lijeve strane. nepoznanica ali ne dovoljna da bi se kasnije sjetili o tome raspitati ili ga posjetiti.
evo sada nam se biciklirajući pružila prilika vidjeti ga u živo i posjetiti.







jedini je problem bio što se dvorac nalazio na suprotnoj strani rijeke, a mi umjesto da smo mu sve bliže i bliže bili smo mu sve dalje i dalje.

no za tren smo ugledali spasonosni kameni most.







prelazimo most i dok pored nas klizi par u lexus kabrioletu mi pred sobom gledamo brijeg strm kao da vodi svetom petru u oblake.







cure kukaju a i mi bi muški al nas je sram pa s priljepcima od 20tak kila na zadnjim kotačima izdržljivost trošnih zupčanika dovodimo do krajnjih granica. na sreću uzbrdica je bila ipak kraća nego što smo pretpostavili pa za par minuta stižemo na vrata frankopanskog dvorca.





dvorac je stvarno krasan iako nema nikakvih sadržaja niti se ulaz naplaćuje ali se vidi na njemu da se dosta truda ulaže u njegovu restauraciju. da je ovo kojim slučajem grčka oplendrali bi vas 10 eura po osobi za ulaz u zdanje koje ovome nije ni do koljena.
penjemo se stubama do vrha kule. od tuda puca pogled na cijelo zdanje i zeleni krajolik koji ga okružuje.









moja je kćer sad u fazi princeza i vila i totalno se u živila u ulogu i proglasila dvorac svojim. morala mu je svaki kutak razgledati. mene su povremeno frazi hvatali kada bi radila nešto po mojim kriterijima za nju još opasno i na pamet su mi pali moji roditelji i strahovi koje sam im u velikoj količini priređivao kroz svojeodrastanje.





sa vjetrom u kosi jurimo niz strminu na kojoj smo prije pola sata znoj lili, prema kamenom mostu gdje smo ugledali još jednu odličnu kupalačku lokaciju.



parkiramo bicikle i pravac hladna dobra. rijeka je bila perfektno čista ali i ambijent u okolici je krasan. za sada na našoj ljestvici na ovome kružnom bicikliranju ova lokacija je uvjerljivo na prvome mjestu.













još četiri bitne stvari za naše kriterije a to je da za klince ima dovoljno plićine da se mogu igrati, da je ulaz u rijeku takav da samostalno mogu sići u vodu i izaći iz nje da struja nije odveć jaka ali i ne manje bitno da nije gužva. da nema brdo ljudi s suncobranima i luftićima oko nas(mrzim plaže), no ovdje na sreću bili smo potpuno sami.



nakon kupanca trebalo je nešto i prezalogajiti i povratiti malo energije.





lokacija nam se toliko svidjela da smo ostali puno duže nego smo planirali. pogled na sat i krećemo dalje. e sad jedna pametna onaj strmi brijeg do dvorca koji smo prije 2 sata penjali ispalo je da je to naš daljni put i da opet moramo tuda. cure su bile oduševljene

klipšemo po vrućini po uzbrdicama kao da smo u alpama. diže mi se prednji kotač od tereta Nole u sjedalici na zadnjem kotaču pa moram pedalirati stojećki nagnut prema naprijed. no tada se cijeli bicikl trese a elastični nosač sjedalice uđe u neku interferenciju i počne skakati ko luda. noli to izgleda paše i spava. budi se tek tu i tamo i onda povikne brže tata brže a meni znoj teće sa čela.





usponi nisu dugi no jako su strmi a visinske razlike velike.



na nizbrdicama jurimo ko ludi na jednoj stvarno lijepoj mi sine da nemam niti jednu fotku te jurnjave i u vožnji pri brzini od 50 na sat vozim jednom rukom a drugom vadim fotić i okidam samo jednu fotku, jer je dolazio oštar zavoj pa smo Nola i ja pjevali od straha i s obje ruke prionuli kočenju. uglavnom ovo je ta fotka i po meni je slučajno ispala odlično.



na uzbrdicama smo pre umorni da bi stali a na nizbrdicama ne želimo stati da ulovimo zamah za novu uzbrdicu no prolazimo pored svog bogatstva plodova koje preuranjena jesen pruža. jednoj jabuci koja se našla na vrhu brijega ipak nismo odoljeli.





na pamet mi pada jedna anegdota iz mojih ranijih biciklističkih putišestija kada sam biciklom išao na rab. sav gladan i žedan stao sam iza duge rese kod nekog kamenoloma zapravo koji kilometar ranije ispred jedne trošne kuće koja je imala jabuke na livadi uz cestu. čisto iz pristojnosti viknem ja i pitam jer si mogu jednu jabuku otkinuti, sve si mislim kad me ugledaju tak zmučenog možda me hladnom vodom ili gemištom ponude, no glas sa vrata kuće progovara, uzmi si jednu ali sa poda. malo mi je bilo to neobično a pogotovo jer su one na podu sve bile natrule i izgrižene od neke đukele koja im je na lancu tuda vrludala. ljutito sam odgovorio da gnoj s poda ne jedem i krenuo dalje.
sada kada smo ugledali ove jabuke poučen prijašnjim iskustvom nikoga ništa nisam pitao. nabrali smo nekoliko komada i krenuli dalje. bile su fantastično sočne.



prolazimo kroz lijepo održavana uređena sela no kratki smo s vremenom za rutu od tri rijeke koju smo si zacrtali i u potrazi smo za kraticom. e u takvim situacijama dobro nam je došao gps. najme cijelo smo se vrijeme orjentirali prema karti ali sad smo na neoznačenom odvojku i nismo sigurni jeli to onaj pravi od ponuđenih nekoliko koji svi završavaju kao slijepi makadamski puteljci u sred šume a samo jedan izbija ponovno na asvaltiranu cestu. da stvar bude gora na vrhu smo brda i svi piteljci vode strmo nizbrdo i u slučaju greške i kriviog odabira morali bi se vratiti natrag strmo uzbrdo.





nastavak za tren

Tamo u onom restoranu gdje ste se sparkirali ste trebali sjesti na terasi za zadnji stol sa pogledom na slapiće i naručiti smuđa

nakon spoznaje da bi zaflaksali krivo ipak odlučujemo poslušati glas s neba(satelite) i vozimo još nekoliko kilometara do pravog skretanja i birtije breza gdje poslužuju antarktički hladno pivo za 10 kn.
i klincima je predah od vožnje dobro došao pa mogu mirno spavati bez drmusanja. friški zrak, aktivnost, fina papica naprave svoje pa moja Nola ima blaženi osmjeh na licu, sigurno je usnula neku priču o svom novom dvorcu iz bajke.









odjednom je zahladilo, nadvili su se crni oblaci a mi se požurili krenuti ako su ipak oni metereolozi s početka priče bili u pravu, a mi bez opreme za kišu. malo brže jurimo novoisplaniranom rutom a pogledi pucaju na oblaćno nebo i na medvednicu s jedne i klek s druge strane. točno smo bili na pola puta između te dvije planine.







na sreću ubrzo se nebo razvedrilo i ponovno je zatoplilo pa nastavljamo laganijim tempom. Svibor i dalje spava.





tko nije biciklist teško je zaz zamisliti koliko klinci u sjedalicama vole spavati. samo se lagano ljuljuškaju i što ih više drmusaš oni čvršće spavaju.
sada smo na suprotnoj strani dobre i pronalazimo još nekoliko zgodnih lokacija za kupanje no čak je i ortodoksni kupač Hađi odustao od nauma da se baš na svakome baci u vodu.







u popodnevnim satima stižemo na točku s koje smo krenuli. još samo treba prijeći trošni škripavi metalni most.





napravili smo rutu od oko 50km, nije baš neki biciklistički poduhvat ali nam je bilo fantastično. red vožnje pa kupanja pa opet vožnje i tako ode u arhivu još jedan lijepo iskorišten dan .





na obližnjoj livadi nedaleko parkiranog auta još nam je preostalo počastit se kulinarskim delicijama koje smo si odlučili sami skuhati.
i nama odraslima ali i klincima je krulilo u želucima.



imali smo tri portabilna kuhala. na jednome se kuhao gulaš a na dva tijesto.
planiram već duže vremena napisati veliku recenziju kuhala i upaljača, radim na tim temama i testiram opremu već više od dvije godine.
no i ovaj je izlet bio proba za prošpancirati se sa nekim novim artiklima. upaljećem windmill clasic i pinki olighticim.



koristili smo nekoliko seta posuđa i različite plamenike pa je bilo problema jer se nije sve u isto vrijeme stiglo skuhati. najveći je problem bio sa esbitovim kuhalom na tablete koje se najprije moraju nastrugati da bi se korektno zapalile a onda gore relativno kratko i slabo u odnosu na ostala kuhala.













dok je voda na tablet kuhalu još bila mlaka na plinskom se mini primusu tijesto već skuhalo.



kroz godine isprobavanja najbolje mi je za ovakve ture esbit posuđe u kombinaciji sa primusovim mini plinskim kuhalom na kartuše. na koncu smo na njemu sve i skuhali jer je ovo tabletno odavno ostalo bez sape.





još su me klinci u intermecu ponovno zamolili da im nasjećem još štapova da imaju za doma, opet mi nije teško palo.





pesto ala gienovese sa špagetima i staropramen hladan ko led mljac!



i još malo odmora pa put kući. svima nam je bilo žao što nismo ponjeli i šatore pa planiranu rutu tri kalrovačke rijeke zaokružili u cijelosti no biti će još prilika.



kraj!

bravo, neko vrijeme si vidim prolazio kroz kraj mog djetinjstva. ja odrastao uz dobru...

nekako mi je krajolik uvijek draži ako je u blizini neka rijeke ili jezero. a ovaj kraj obiluje vodama. općenito volim poluurbanu divljinu u okolici karlovca, imao si lijep i pitom ambijent za odrastanje

Lijepa reportaža!
Podsjetilo me na dio putovanja kada sam prosle godine isao na more sa biciklom i prolazio i kampirao uz Dobru!
E i sta se tice primusovog kuhala, imao sam posudjeno to mini kuhalo, ali nigdje na Krku, tj u gradu Krku nisam mogao naci kartušu za njega! Jedino je bilo svugdje od campingaz-a i onih kartusa bez navoja tak da sam si tada kupio kuhalo na koje idu ove bez navoja! Malo je glomazno ali nisam tada imao izbora.
Dali je to inace slucaj da se tih kartusa za primus inace ne moze naci u obicnim ducanima?

Prekrasna reportaža!!

drago mi je ako su vam fotke i crtice s izleta zanimljivi, hvala!

Bobo
istina je da su kartuše kampingaza u hrvatskoj daleko dostupnije nego one na navoj, jer ih ima na svim benzinskim pumpama. primusove se mogu naći u hervisu, ponekad u intersportu i u dućanima iglu športa.
ja obično znam unaprijed koliko ću plina trebati pa opremu pa tako i potreben kartuše pripremim i nekoliko dana unaprijed.

Znam da će me sada možda neki upucat zbog dizanja tema iz mrtvih ali odmaram, listam forum i vidim ovu reportažu, i ne mogu ne komentirat.
Navi odlična reportaža i odlično provedeno vrijeme sa obitelji i prijateljima. Da ne pričam da mi se sviđa i to šta je to u mom kraju. Ima još dosta mjesta na našim rijekama posebice Kupi gdje je raj za klince za njihova uživanja što zbog plićaka što zbog temeperature vode.

@navigator, jako lijepa reportaža.

uz izvrsne fotografije, naravno.

veselim se uskoro ponovno jednom takvom pitomom višednevnom biciklističkom izletu u društvu obitelji i prijatelja.

Nubilus, Frenky drago mi je da su vam se i nakon toliko vremena izlet i fotke svidjeli.