snalaženje na karti

pozdrav ljudi, novi sam na forumu i sviđa mi se!
molim za pomoć, dosta ima informacija na netu ali nikako da shvatim orjentiranje u prirodi sa kompasom konkretno recta ds 40.

dobio sam ga ali ona upustva su koma! može mala pomoć?

dakle želim uzeti kartu i planinariti po nemarkiranim vrhovima. inače sam u prirodi otkad znam za sebe i nije mi stran pojam:)

može ukratko instrukcije kako sa mojim kompasom? tamo je neko ogledalo, vozir azimut ovaj onaj...??

hvala

Na forumu imaš stvarno puno forumaša iz Rijeke .Najpraktičnije ti je da ti neko od njih pokaže praktično rad s kartom i kompasom.Najlakše se uči i pamti.A i na internetu imaš sve objašnjeno na hrvatskom i s fotkama.

skočit ću do vodiča u plainarsko društvo sutra ako stignem:)

BOK!

na poklopcu imaš ogledolo koje služi kada ga spustiš malo kako bih lakše očitao azimut ( to je kut od smjera Sjevera do nekog objekta u prirodi, mjeri se usmjeru kazaljke na satu )

Na vrhu tog poklopca imaš ciljnik, pomoću kojeg naciljaš objekt , kojem želiš odrediti azimut, jednostavno okrećeš u smjeru kazaljke na satu skalu u stupnjevima, dok se strelica ( koja označava Sjever ) ne poklopi sa crvenim dijelom kazaljke, očitaš vrijednost na dijelu 12 sati i imaš azimut ili kut u stupnjevima za taj objekt!
za određivanje stojne točke treba ti tri objekta, kontra azimutom povučeš pravce i na sjecištu tih triju pravaca j etvoja stojna točka ( kontara azimut izračunavaš tako da recimao ako si dobio vrijednost od 340 stupnjeva, oduzneš 180, što je 160, ilia ko si dobio vrijednost od 130 stupnjeva dodaješ 180, dakle kontraazimut je 210 stupnjeva )

One crvene crte ispod kazaljke služe za jedan zgodan način kretanja po terenu a to je SILVA 123 ( imaš filmića, samo uguglaj )

Skale su nekako neprilagodljive našima, jer imaš mjerenje udaljenosti za 1: 10000 i 1:15000, a ta mjerila se koriste u orijentacijskom trčanju, nadam se da imaš i podjelu u cm, jer su naše karte , planinarske 1:25000 i 1:30000 itd.

Ukratko! :bog: =)

puno hvala.

a kako se po karti ravnati ako želim na neki vrh ići... znam recimo neko mjesto, krivinu i želim na vrh?
kada se kmpas stavlja na desni rub karte, lijevi? kada se i kako okreće onaj krug sa stupnjevima?

Luksa to je razumljivo onome tko je radio s kartom i kompasom pa je pomalo zaboravio.A čini mi se da je naš novi kolega ipak početnik.Osbourne probaj u gradskoj knjižnici posuditi koju knjigu s tom tematikom.Ima ih pisanih i za početnike.A možda bi ova tema bila i dobra za neki od idućih susreta forumaša.Iz iskustva znam da je dobar dio mojih kolega odlično baratao s teorijom i očitavanjem koordinata i ostalih stvari a praktično su se pogubili na terenu...Probaj nabaviti ili posuditi kartu područja na kojem najčešće boraviš i uzeti nekog od prijatelja koji je potkovan malo u tome i uspjeh je zagarantiran.Ili Luksi na školovanje.Mislim da je jedan od najstručnijih po tom pitanju

Luksa moj, jel možeš ponoviti onu foru sa pokrivanjem nula sa prstima u mjerilu?

Strider je napisao/la:Luksa moj, jel možeš ponoviti onu foru sa pokrivanjem nula sa prstima u mjerilu?

ne kušim pitanje Strider?

Okrećeš palcem u smjeru kazaljke na satu! u desno!

Najbolja fora za neki vrh koristeći kartu u kompas bez kompliciranja je Silva 123!

Dakle strelicu na kompasu usmjeriš na objekt na koji planiraš ići ( brdo ) s tim da znaš gdje se nalaziš trenutno, sjevernice na pločici kompasa ( to su ti one crvene crte unutar skale ) poravnaš sa sjevernicama na karti (sve karte ih imaju ili gleda ju na sjever ) kazaljku ( onaj crveni dio ) jednostavno držiš u sredini onog flourescentnog dijela ( sjever ) i krećeš se samo po strelici, povremeno se korigirajući i dadajuči nekakve zaustavne detalje, npr, mdrvo, kamen, grm u tom smjeru , pa si malo pogledaš kartu i pičiš dalje!

http://www.silvacompass.com/detail.aspx?id=274

https://www.youtube.com/watch?v=-Mh5NB0KuEg

:bog: =)

ljudi, pregazio sam oko 120 vrhova pojedinačno, preko 400 uspona imam iza sebe i savladao sam svega ali ovo mi se stvarno čini kao da sam došao na mars i sad moram razumjeti njihov jezik hahaha

hvala na odgovorima, uzet cu knjige i nekog tko zna i otić u šumu:)
karte imam i pokušao sam nešto sam u sobi, sad ...dal bi se znao vratit doma iz šume..:D:D

evo shvatio:D hvala na linkovima, super je objašnjeno. samo čemu ogledalo ako mogu lijepo ispružit kompas i gledat na kompas ispod sebe u razini prsa:)?

jedva čekam week! okrećem list u planinarenju:)

AZIMUT! ciljaš na objekt u prirodi! Ko na pušci!
Dakle određuješ kut od smjera Sjevera do te točke u stupnjevima, dok vojska i ostali koriste tisućite ,radi veće preciznosti i tu se krug dijeli na 6000 ili 6400 umjesto 360 !
:bog: =)

U šumi imaš veliki problem na koji malo ljudi obraća pažnju. Kada "skineš" azimut i kreneš po njemu moraš držati pravac "od drveta do drveta". Znači, kada krećeš po azimutu markiraš si najudaljenije drvo i dođeš do njega zatim do slijedećeg i tako dalje. Svako odstupanje od azimuta u šumi nosi malu pogreškicu a puno malih nosi jednu ogromnu koja me prije puno godina skoro stajala života. Sve je bilo "ma je.eš to, nije to ništa". Zato samo lagano i ciljaj pa markiraj pa lagano. Sretno

evo ovdje kratka jezgrovita uputa:
http://www.megaupload.com/?d=6A3LVYQL

zahvaljujem na odgovorima:)

vjerujem da je suma malih grešaka..velika greška:D!
sutra ako bude vrijeme idem na divljaka:)

Ne Luksa, krivo si me shvatio. Mislio sam na ono za odreživanje koliko je jedan centimatar na karti metara u stvarnosti, i onda pokrijes zadnje dvije ili tri nule u mjerilu sa prstom. To si mi bio rekao na Poklonu prošle godine. Ma informacija i nije bitna nego se uvijek toga sjetim.

sutra bih išao na lisinu (park šuma iza učke) preko 2 vrha, jednog do dva izvora i lisinskog dola, ako bi netko iz rijeke...

eto, lisina odrađena i mogu reći da se sve poklopilo savršeno!

SAMO SMO SE OKO BELNJAKA MALO "POGUBILI", TJ NISMO IZAŠLI DIREKT NA IZVOR KAKO SMO OČEKIVALI, PA SE SPUSTILI DO GLAVNE CESTE ZA RAČJU VAS PA DIGLI OPET DO IZVORA I DALJE na lisinski dol.

zaista sam se uvjerio da je puno malih grešaka, jedna velika:). ipak treba "od drveta do drveta" vaditi kompas kad ciljaš usred šume 2m kvadratna:)

vidjeli 2 srne, jame, gljive....

hvala na pomoći svima!
p.s. slike mi neda stavljati.... možete ih naći ako u google upišete "ozzy picasa"

Malo po malo vježbe i sjesti će ti sve.Bitno je imati osjećaj za prostor

Lisina je malo zajeban teren, tamo sam trčao orijentaciju i trenirao, tako da svaki teren ima svoje specifičnosti!
Tamo se treba držati azimuta, osjećati prostor!
A to nemožeš odjednom!
bez obzira koliko si vrhova osvojio!
prirodu treba živjeti! :bog: =)

to i ja kažem:), treba postati sudionikom, a ne ostati promatrač

ljudi, šibanje sa kompasom je zakon! sad smo u zadnja 2 dana pas i ja obišli 2 lokalna vrha na divlje i zakon je!

molim vas: što znači ovaj simbol zaokruženi? dolje lijevo je i neko ...drvo nacrtano?

tnx

http://www.slike.com/slike/9jFN3.jpg

-Špilja

http://free-vu.t-com.hr/Kresimir-Plese/topografski_znakovi.htm

tnx, sad vidim kolko su karte šture bar ove što ja imam:P

Želeo bih da dam nekoliko saveta za one koji žele ovladati topografskim kartama.
Naime, prvo sam naučio da čitam kartu pa onda da pišem, naravno šala.
Pored orjentacije kompasom, Gps aparatom ili sl., moramo naučiti da tumačimo
i druge znakove i obeležja na karti.
Pre svega mislim na izohipse, rečne tokove, jaruge, vrtače, staze i puteve u šumi ,
razne objekte i sl.
Kada se krećem nepoznatim terenom ceo dan i trebam proći recimo 34,40, 50 km
onda stalno osmatram okolinu i reljef i to prepoznajem na karti što mi olakšava
da ne moram često koristiti kompas ili sl. Pratim prolaz pored označenih vodenih potoka, dolina, grebena koji vode levo ili desno, tako da uvek imam približnu orjentaciju gde se nalazim. Ovo je jako bitno jer ako ne znaš gde se nalaziš onda nije lako da tačno odrediš kuda ići.
Potrebno je stalno određivati daljinu odokativno. i dana danas mi se dešava da je neki cilj dalje nego što mislim.
Topografska karta u sebi ima dovoljno dobrih sadržaja koji nam pomažu.
Naravno, nisu svi tereni jednostavni. Recimo na Bjelasici ti je karta dovoljna, dok se na se Prokletijama mnogo manje koristi jer jednostavno teren moraš poznavati, pratiti i nema mnogo improvizacije. Kada se krećem nepoznatim terenom u Prokletijama redovno osmatram teren dok se približavam i tako razmatram plan kako dalje jer tamo moraš stalno misliti unapred izuzev ako nisi prošao već.
Ima tu i drugih pojedinosti da ne davim.
Samo želim još jednom ponoviti da je vizuelno osmatranje, praćenje i prepoznavanje viđenog na karti dobar metod da se stigne sigurno na željeno mesto. Uvek volim zaokružiti turu a ne vraćati se istim putem jer tako bolje upoznajemo celu oblast i naravno uvek se treba osvrtati iza sebe da pogledaš i upamtiš reljef.
Pozdrav, Dejan

osbourne je napisao/la:tnx, sad vidim kolko su karte šture bar ove što ja imam:P

Koje karte imaš?
Postoji na internetu naš Arkod i DGU Geoportal pa imaju prave topografske karte s detaljima (istina nije baš najsvježije ali vrhunci i izohipse su uvijek isti) tako da možeš zumirati dio karte koji ti treba i onda ga Print Screen i poslije ga isprintaš sebi pa u prirodu.

Imam karte 1:25000, 1:50000, Koristim češće 25000 ali koristim i 50000 kada
želim da imam malo krupniji prikaz.Ovo su karte iz 1990, poslednje kartiranje
pred raspad. Kao što kažeš, sve od prirode ostaja na njima isto samo su izmenjena
mesta, kuće(izgrađene nove, stare urušene pa se i ne vide na terenu).
Obzirom da se krećemo u krajevima daleko od ljudskih naselja jedini je problem
prisutnost novih šumskih puteva za izvlačenje drva koji nisu icrtani pa te dodatno zbunj
uju na terenu(šume su u suštini teške za orjentaciju po pitanju puteva iz tog razloga)
Ja najčešće isprintam celu kartu u prirodnioj veličini ili češće nekoliko susednih, obzirom
da često prelazimo mnogo širok teren, recimo od planine Komovi do Durmitora(150km)
Pozdrav Dejan

Dejan Ranković je napisao/la:Imam karte 1:25000, 1:50000, Koristim češće 25000 ali koristim i 50000 kada
Ja najčešće isprintam celu kartu u prirodnioj veličini ili češće nekoliko susednih, obzirom
da često prelazimo mnogo širok teren, recimo od planine Komovi do Durmitora(150km)

Kod nas postoje javno nabavljive karte novijeg datuma ali uvijek se nešto graadi i probija pa nije moguće sve ucrtati.
Imamo i čak dva sajta na kojima se nalaze geokodirane orto foto i topografske karte cijele Hrvatske pa se čovjek može detaljno pripremiti prije puta jer ima karu i sliku. Iako se više ne krećem po nepoznatim terenima, a niti puno po poznatim kompasi i papir su mi postali naporni i nosim ih samo za lagano održavanje znanja dok kod sebe uvijek imam kvalitetan GPS uređaj i onda ne možeš zalutati, ne znati gdje si, vrtit se u krugu. Jednostavno crta trag onuda kuda si prošao, a pošto imam ugrađenu topo kartu, uz to što po nacrtanom tragu vidiš kuda si išao vidiš gdje se što nalazi i kuda ideš, a greške su par metara tako da se maltene možeš vratit nazad po vlastitim stopama ako se vraćaš po onome što je on iscrtao. Jedini problem su duboke gudure gdje ima manje signala alii tu uvijek znaš gdje si i u kojem pravcu se krećeš.
Najpribližniji osjećaj je kao da se u isto vrijeme nalaziš na zemljii u helikopteru iz kojeg vidiš sebe i teren oko tebe, a za tobom se kao špaga vuče nacrtani track kud si prošao pa možeš mirne duše saći s označenog puta u neko zapušteno i zaraslo polje, lutati bez da uopće gledaš kud ideš i kad pogledaš ekran na GPS točno vidiš gdje je put, gdje si s njega sišao, kuda si vrludao, kad se želiš vratiti na put možeš obilaziti razne veće ili manje prepreke ali ono "oko" ti uvijek pokazuje gdje si i u kojem smjeru ideš tako da ćeš uvijek izaći i doći baš gdje želiš osim ako se ne radi o nekoj prepreci koju ne možeš savladati ali i onda ostaje da je možeš obaći i vidjeti kako je obilaziš.

Ma gdje god išao i koliko god gps bio dobar-kvalitetan. Uz njega mi je uvik u rusaku busola i plastificirani komad karte tog područja. Šta mi se nažalost pokazala nebrojno puta prava kombinacija jer na gadnom terenu tehnologija nije više presudna nego čovjek i njegovo znanje i sposobnost

ovo što piše kolega dean ranković je u potpunodti točno.

orjentacija nije nauka, nego vještina, a kao sve vještine traži puno prakse i temelj u poznavanju topgrafije i kartografije.

a temelj je svakako topografska karta i neki tečaj iz orjentacije po mogućnosti.

gps, na onaj ručni mislim, je u terenu uglavnom pomoćni uređaj za orjentaciju, a na karti se smišlja itenener, određuju azimuti i putevi do cilja.

ručni gps uređaji sa instaliranim topo kartama imaju mahom premali ekran, pa kad se karta zumira, prikazuje premali dio onoga kroz što prolazimo, a kad se poveća ne vide se detalji.

gps također može poslužiti za određivanje tzv. stojne točke, odnosno točka gdje se nalazimo, pa onda to prenesemo na kartu, naravno ako je koordinatni sustav na uređaju usklađen sa onim na karti (tzv. geografski datum)

za kretanje po nepoznatom terenu pomoću azimuta, neophodno je odrediti točke za orjentaciju, napraviti shemu rasporeda ovih točaka.

zatim kod svake točke odrediti azimut do slijedeće (to se radi na karti uz pomoć kompasa koji je ima ravne stranice kućišta ili je ugrađen u ravnalu, a sa karte skidaju i drugi podaci kao što je udaljenost (za ovo služe oznake na stranici kompasa) ili tzv kurvimetra, pa bi trebalo znati izračunati udaljenost koja se onda pretvara u parne korake (sistem za određivanje daljine u prirodi), proračunava vrijem potrebno za kretanje i to.

kreće se od prve tj. stojne točke na način koji je opisao kolega luksa (na način kako je predviđeno za pronalaženje točke na zemljištučiji je azimut poznat), a ako se prva slijedeća točka nemože uočiti na "nišanu" kompasa, kretanje treba nastaviti dok točku ne uočimo, uz češće provjeravanje pravca.

što je teren kompliciraniji, a vidljivost slabija to češće treba provjeravati pravac po kojem se krećemo, ponekad se mora kretati uz neprekidno korištenje kompasa, noću nor.

kad pronađemo ciljanu točku, postupak se ponavlja do slijedeće točke.

kao što rekoh, nije nauka.

Frenky je napisao/la:ovo što piše kolega dean ranković je u potpunodti točno.

orjentacija nije nauka, nego vještina, a kao sve vještine traži puno prakse i temelj u poznavanju topgrafije i kartografije.

a temelj je svakako topografska karta i neki tečaj iz orjentacije po mogućnosti.

gps, na onaj ručni mislim, je u terenu uglavnom pomoćni uređaj za orjentaciju, a na karti se smišlja itenener, određuju azimuti i putevi do cilja.

ručni gps uređaji sa instaliranim topo kartama imaju mahom premali ekran, pa kad se karta zumira, prikazuje premali dio onoga kroz što prolazimo, a kad se poveća ne vide se detalji.

Istina je da je karta zakon ali i gledanje karte na malom ekranu GPSa sa zumiranjem je praksa koja se relativno brzo stekne. Obzirom da mi je u školi u koju sam išao topografija bila predmet kojeg sam prošao od teorije do prakse tj. dnevnih i noćnih hodnji to mogu reći da je orijentacija po karti i kompasu duplo golo u odnosu na brzinu i komfor kojeg pruža GPS, a pogotovo udružen s kartom na nepoznatom terenu obzirom da oboje imaju koordinate tako da pomoću koordinata na GPSu točno možeš vidjeti na karti gdje se točno nalaziš. Kretanje po nepoznatom terenu pri otežanom vidljivost tj po noći je horor samo takav, a određivanje azimuta traži prave matematičke radnje kod kojih treba uzeti u obzir čak i dnevna odstupanja. Sve su nas učili i naučili, a mene posebno jer sam to volio pokazao se kao izvrstan u praktičnom izvođenju pa sam imao najbolju ocjenu na kraju školovanja. Tada još GPS uređaji nisu bili prisutni kod običnih ljudi, a i SA je bila jako izražena što je bolje jer bih tada koristio GPS kod praktičnog dijela obuke dok sam ovako morao savladati sve. Od pripremnih određivanja azimuta za planirane hodnje do doslovno svih dijelova karte i značenja koja imaju i za čije poznavanje je potreban najmanje tečaj koji će voditi netko iskusan u tom poslu.
Nakon što su isti postali komercijalo pristupačni i SA ukinut prestao sam se zamarati s kompasom i kartama kao osnovnim pomagalom u prirodi i to nosim samo da lagano održavam znanje