Gljive

ajmo gljivari hrvatske, prozborite i podjelite djelice vaše mudrosti. kakve gljive su najčešće i u kojim djelovima hrvatske?
gljive su dosta hranjive i mogu zamjeniti meso. Dakako koliko i dobrih strana toliko i loših. Dosta ih otrovno i treba ih se čuvati.


evo neka počme tema sa 10 gljivarskih zapovijedi:

1. Ne beri i ne jedi gljive koje sasvim sigurno ne poznaješ.

2. Ne nosi gljive u zatvorenim torbama, naprtnjačama, kantama, PVC vrećicama i slično. U obzir dolaze samo pletene ili prozračne košare.

3. Ne jedi sumnjive primjerke gljiva: premlade, prestare, promočene, sitne, smrdljive, gorke, ljute.

4. Ne jedi gljive koje si dobio od "dobrog" samoukog poznavaoca gljiva.

5. Ne miješaj u košari jestive sa sumnjivim ili otrovnim gljivama.

6. Nema ni jednog općeg pravila kojim bi otrovnu gljivu razlučili od jestive. Nisu jestive sve gljive koje rastu na panju, niti sve one koje jedu razne životinje, niti sve one koje ne mijenjaju boju mesa. Beri samo ono što dobro poznaješ.

7. Jela od gljiva pripremi odmah nakon branja, eventualno drugi dan ili gljive odmah očisti pa ih konzerviraj. Ne podgrijavaj jela od gljiva i ne drži gljive sirove ili pripremljene u hladnjaku. Ne jedi gljive u velikim količinama, jer su većinom teško probavljive.

8. Svaku gljivu koju ubereš, još jednom kod kuće na miru pregledaj, konzultiraj stručnu literaturu i ako nisi siguran pitaj stručnjaka za gljive. Ne eksperimentiraj na sebi i svojim bližnjima s jestivošću sumnjive i nedovoljno poznate gljive.

9. Pravi poznavalac i ljubitelj gljiva se postaje polako, istrajnim proučavanjem literature, razmjenom iskustava među gljivarima, pohađanjem predavanja o gljivama i izložbama gljiva u organizaciji stručnih gljivarskih udruženja.

10. Ne smetni nikad s uma da je «OPREZ MAJKA MUDROSTI»

Ajde gljivari pomagajteeee :uaaa:

uh
najzajebanije podrucje su mi uvjek bile gljive

pa evo jedan savjet koji sam i ja dobil
nikad u sumu brat gljive sa knjigom u ruci
radije plati nekom strucnom da te provede kroz sumu i pokaze kaj valja a kaj ne
npr nekom sa sela

eto ja sam prosle g. ubro par ljepih vrganja
i onda mi dode mama i kaze da ti nevlajaju

Yep, s gljivama JAKO oprezno.

Zlata Nanić mi je na jednom izletu u prirodi rekla da je najsigurniji princip učenja o gljivama "1 gljiva po izletu" - time računajući da se dakle uči jedna gljiva čitav mjesec. Ona sa svojim znanjem o jestivom bilju, gljivama, eko uzgoju, ljekovitom bilju spada u hodajuće blago Lijepe naše - i druženje s njom na izletima je jako korisno. Zlata doslovno neće napraviti 10m da ne kaže ime, karakteristike i svrhu svake moguće biljke ili gljive koju primjeti. A to se iz knjiga jako teško i jako dugo uči.

Poanta koju sam želio istaknuti - učite od ljudi s iskustvom. Knjige lako zavaraju, pa čak i one s fotografijama u boji. Pogotovo što se tiče GLJIVA.

Mshai je napisao/la:
Poanta koju sam želio istaknuti - učite od ljudi s iskustvom. Knjige lako zavaraju, pa čak i one s fotografijama u boji. Pogotovo što se tiče GLJIVA.

bas tak

Postoje zaista dobre knjige i naših i stranih autora, po kojima uz strpljenje i upornost čovjrk može zaista dosta naučiti i sa pouzdanjem sakupljati gljive. Ali slike nisu tamo da bi itko po njima određivao gljivu. Baka je sakupljala gljive i ljekovito bilje,pa je naučila mamu, mama je uz knjige strahovito proširila znanje a i mene je mnogo toga naučila,ali kada čovjek ne bere i ne obnavlja znanje jednostavno se počne zaboravljati.

Inače za sve buduće i sadašnje sakuplače evo izvadak iz Pravilnika o zaštiti gljiva:

3. SAKUPLJANJE GLJIVA ZA OSOBNE POTREBE

Članak 22.

Za osobne potrebe dopušteno je sakupljati sve vrste samoniklih gljiva, osim zaštićenih vrsta gljiva ili njihovih dijelova utvrđenih člankom 4. ovoga Pravilnika.

Za osobne potrebe pojedini sakupljač smije sakupiti dnevno najviše 2 kg plodišta nadzemnih vrsta gljiva i 0,1 kg podzemnih vrsta gljiva.

Domaćinstvo smije imati uskladišteno najviše 3 kg svježih i/ili smrznutih plodišta, i ˝ kg plodišta suhih podzemnih gljiva.

Članak 23.

Ako plodište nadzemne vrste gljiva ima masu veću od 2 kg sakupljač smije sakupiti takvo plodište ako nema već sakupljena druga plodišta u dnevnoj dopuštenoj količini.

Ako plodište podzemne vrste gljiva ima masu veću od 0,1 kg sakupljač smije sakupiti takvo plodište ako nema već sakup­ljena druga plodišta u dnevnoj dopuštenoj količini.

E vidiš ovo nisam imao pojma ali uopće nije loše, samo tko se toga i drži, nakon godina lutanja za gljivama napokon sam našao mjesto gdje znam da uvijek ima vrganja, pred ljeto i na jesen sam nabrao po 5 kg i to mi je dosta za smrznuti i sušiti. A uživam u svakom kojeg uberem, prvo promatram pa ga odrežem, slikam itd.
Ne slažem se da treba seljka pitati jer večina naših ljudi ne skuplja raznorezne djedove jer misle ako pocrne da ne valjaju.Ne experimentiram puno ali vrganji, djedovi, Turčini,Krasnice, Lisičice su gljive koje berem, mrke trube neki tvrde da su dobre ali meni nisu ništa posebno, crni vrganj mi je zakon!
Volio bi probati blagvu i smrčka!

Trubači su odlični sušeni kao začin.Ovo za dedeke i turčine si u pravu, a isto tako i šutaju i biserke i prave, tigrice razne krasnice itd.Mama je znala izvući gljivu i onda je doma satima proučavati uz knjige i povećalo.

mariobab je napisao/la:Postoje zaista dobre knjige i naših i stranih autora, po kojima uz strpljenje i upornost čovjrk može zaista dosta naučiti i sa pouzdanjem sakupljati gljive. Ali slike nisu tamo da bi itko po njima određivao gljivu. Baka je sakupljala gljive i ljekovito bilje,pa je naučila mamu, mama je uz knjige strahovito proširila znanje a i mene je mnogo toga naučila,ali kada čovjek ne bere i ne obnavlja znanje jednostavno se počne zaboravljati.

Inače za sve buduće i sadašnje sakuplače evo izvadak iz Pravilnika o zaštiti gljiva:

3. SAKUPLJANJE GLJIVA ZA OSOBNE POTREBE

Članak 22.

Za osobne potrebe dopušteno je sakupljati sve vrste samoniklih gljiva, osim zaštićenih vrsta gljiva ili njihovih dijelova utvrđenih člankom 4. ovoga Pravilnika.

Za osobne potrebe pojedini sakupljač smije sakupiti dnevno najviše 2 kg plodišta nadzemnih vrsta gljiva i 0,1 kg podzemnih vrsta gljiva.

Domaćinstvo smije imati uskladišteno najviše 3 kg svježih i/ili smrznutih plodišta, i ˝ kg plodišta suhih podzemnih gljiva.

Članak 23.

Ako plodište nadzemne vrste gljiva ima masu veću od 2 kg sakupljač smije sakupiti takvo plodište ako nema već sakupljena druga plodišta u dnevnoj dopuštenoj količini.

Ako plodište podzemne vrste gljiva ima masu veću od 0,1 kg sakupljač smije sakupiti takvo plodište ako nema već sakup­ljena druga plodišta u dnevnoj dopuštenoj količini.

Bogami vecu glupost u zivotu nisam cuo, ne da kazem da nije istina, vjerujem da je, ali ovo je totalna glupost kako god pogledao. Kakav bozji pravilnik, mislim pa nitko normalan nece pola tone gljiva brati, al ovo mi je presmijesno.

fallenangel385 je napisao/la:
Bogami vecu glupost u zivotu nisam cuo...,... pa nitko normalan nece pola tone gljiva brati, al ovo mi je presmijesno.

Zato što što si premlad i ili nisi živo na selu ili te tada nije zanimalo, pa se ne sjećaš opustošenih šuma. Talijani su odavno ograničili sakupljanje u svojim šumama, pa su dolazili otkupljivati kod nas, uglavnom puze i panjevčice, ali i druge.Kod nas nije bilo nešto posebno to riješeno.U jesen kada je počela sezona i otkup, seljaci su vozili iz šume gljive u prtljažnicima i traktorskim prikolicama. Znam čovjeka koji si je za jednu sezonu zaradio za novi Golf.To je bilo 90-ih.Pravilnik je uveo reda, propisane su i dozvole i količine i razdoblja godine za komercijalno skupljanje, pa čak i način na koji se gljive smiju brati - za podzemna plodišta čak i do koje se dubine smije kopati i do koje debljine korijenje smije biti prerezano.Uzmi si malo vremena, pa prouči.

Slična stvar je 80-ih bila sa žabama u Baranji, zbog lake zarade i visoke cijene otkupa, dolazilo je doslovno do proljevanja krvi oko teritorija.

pa da, ljudi nemaju granica, a gljive kao takve da nemaju duboke korijene nego se oslanjaju svake godine na nove spore su jedne od slabijih plodova šume i treba pazit i nikad ne brat sve nego ostavljat barem koju u grupi da rasprsi spore za sljedecu godinu...

@mariobab...sve 5...ne nisam imao pojma o tome sto si ti sada rekao...mislim sad to donekle i ima smisla, a onog trena dok sam citao i dok nisam znao za ovo bilo mi je smijesno, ok i sada mi je, al sad kontam sto je dovelo do stvaranja tog pravilnika, znaci ipak je bilo onih koji su brali po pol tone gljiva hehe

Je bilo je, pohlepa nema granica, uzimali su godišnje u sezoni.

Eee,iden odma sad sendvic poist

evo još malo gljivica, znam da ih tamo ima više od 2 kg ali....ove nisu jestive, jesu u bit dok su mlade ali ih je prekrasno za vidjeti

Danas za ručak imamo...muhare!



Zagreb, 25.10.2008., 15:24 | M.D./Dnevnik.hr
Počela se sezona gljiva pa će velik broj zaljubljenika u ove plodove jeseni krenuti s košaricama u potragu šumom. Vrganji, lisičice, blagve, sunčanice, samo su neke od najpoznatijih gljiva koje će se ove jeseni naći na jelovniku.

No, u sezoni gljiva neki će se možda uputiti u potragu za muharama, koju većina ljudi poznaje kao najopasniju otrovnu gljivu. Ipak, nadajmo se da to nikome na pada na pamet.

Sezona gljiva možda je dobra prilika da se kratko prisjetimo u koje su se svrhe gljive, pa i one otrovne, koristile nekada, a u koje se koriste i danas. Pa i one otrovne.

Muhare, primjerice, točnije Amanita muscaria, kod nas se bez većih problema može pronaći na većini livadama i u šumarcima, a spada u najraširenije halucinogeno sredstvo na svijetu. To vrlo dobro zna jedan mladić, za potrebe ovog članka nazvat ćemo ga Marko, koji je prije dvije godine probao ovu otrovnu gljivu.

'Konzumirao sam dio u kojem je velika koncentracija muskarina. Osušio sam ga i malo po malo jeo', ispričao nam je Marko.

Konzumacija otrovnih gljiva i u najmanjoj količini i na bilo koji način izrazito je opasna, a u većini slučajeva smrtonosna
Od gljiva je osjećao dodatnu energiju i bio je dobro raspoložen, no dodaje kako je njegov prijatelj probao učiniti isto, no bilo mu je vrlo loše i povrćao je. Treba li napomenuti da za malo umjetno stvorenog dobrog raspoloženja ne treba život stavljati na kocku?

Marko nije izuzetak koji je krenuo eksperimentirati, muhare su još u davnoj prošlosti konzumirali šamani u svrhu obreda, a prva upotreba u Europi zabilježena je u 17. stoljeću. Tada je u svijet halucinacija uplovio svećenik iz Španjolske koji je gljive donio iz Amerike. Kako mu je bilo i je li spoznao Boga, nije zabilježeno.

Nisu samo svećenici radoznalo zavirivali u druge sfere svijesti. Javna je tajna da su to radili i braća Grimm te su navodno upravo muhare zaslužne za njihovu razigranu maštu. Navodno je i poznata bajka Alisa u zemlji čudesa jednog drugog autora napisana baš pod djelovanjem crvene gljive s bijelim točkama, koja se u spomenutoj bajci vrlo često može vidjeti. No, to se, dakako, ne može tvrditi.

U nas je u povijesti zabilježeno konzumiranje gljiva i u svrhu uljepšavnja, u doba kada je kozmetička industrija bila tek u začecima. Riječ je o iznimno otrovnoj gljivi belladona, koja također izaziva halucinacije, no ako se koristi u vrlo malim količinama samo proširuje zjenice. Upravo zato ovu gljivu često su koristile žene, obično plemkinje, kako bi im oči izgledale veće, a pogled bio dublji i zanosniji.

No, kako smo već naveli, sezona je gljiva i treba je iskoristiti za uživanje u delicijama koje se pripremaju od jestivih primjeraka, a ne za stavljanje glave u torbu.

Jer, konzumacija otrovnih gljiva i u najmanjoj količini i na bilo koji način izrazito je opasna, a u većini slučajeva smrtonosna. Gljivari stoga upozoravaju osobe koje su manje upoznate s gljivama, da ne beru one za koje nisu 100 posto sigurni da su jestive, kako šetnja šumom ne bi završila tragedijom. Najbolje je, kažu, uza sebe imati stručnjaka ili osobu s velikim iskustvom.

haha zgodan clanak
ovo na kraju kaj je napisano....."uza sebe imati stručnjaka ili osobu s velikim iskustvom"
i to je meni vrlo upitno, kako znati ko je ili dobri strucnjak ili vrsni poznavalac gljiva?

ako na trznici covjek godinam prodaje gljive,sto susene sto svjeze i onda kad ga ja priupitam dal on to sve zaista dobro pozna, on meni kaze;
"gospodo moja draga, tu greske nema, ako ju prepolovite i ona poplavi...otrovna je, ako ju nece zivotinja pojesti...opet je otrovna, ne moze se pogrijesiti"

eeee ja ako ista znam, onda znam da je to nevjerojatna zabluda!!
taman sam bila htjela kupiti susene vrganje jer ih obozavaaaam, lijepo sam ih vratila natrag, ali mi nejde u glavu da na trznici moze da prodaje gljive covjek koji moze tako nesto da bubne!

Što je najbitnije uopće se nesmiju prodavati gljive na tržnici, kako bi se vljudi zaštitili a ovo da gljiva koja potamni ili ju ne pojedu živbotinje je čista glupost.
Moje zadnje nalazište je preoreno njuškama divljih svinja u šumarku 100x200 m i u pojasu od 8m sa 30m nađem 5kg odjednom i to mi je dosta i previše za osušiti i u škrinju a o djedovima da ne pričam , puna šuma!

United I je napisao/la:
Riječ je o iznimno otrovnoj gljivi belladona, koja također izaziva halucinacije, no ako se koristi u vrlo malim količinama samo proširuje zjenice. Upravo zato ovu gljivu često su koristile žene, obično plemkinje, kako bi im oči izgledale veće, a pogled bio dublji i zanosniji.

Atropa belladonna nije gljiva, već biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae), velebilje, kao i još neke otrovne i halucinogene biljke koje rastu u RH, bunika, kužnjak, mandragora, duhan. U istoj su porodici i rajčica, paprika, krumpir...

Što se tiče muhare, jesenas mi je na jednom drugom forumu ponuđeno da čovjeku naberem muhara, a da bi platio po cijeni vrganja.Naravno, odbio sam. Inače, muhara je rijetko smrtno otrovna, a kao halucinogen nije raširena jer izaziva mučninu i često neugodne doživljaje.Ima načina da se tome doskoči, ali ovo je forum o preživljavanju u prirodi a ne o mijenjanju stanja svijesti, pa neću dalje o tom djelovanju gljive. Razina otrova varira od godine do godine i od regije do regije.Inače je topiv u vodi, pa se u nekim krajevima svijeta i jede(ne bih preporučio).Npr. u nekim dijelovima Rusije, a ako me sjećanje ne vara, čini mi se da sam čitao i za neke dijelove Italije.Kožica klobuka u i ispod kojega se nalazi najviše otrova se oguli, gljiva se nareže na tanke ploške, prokuha, voda baci...
Ali nema potrebe za time, uz toliko sigurnih i ukusnih gljiva po Hrvatskoj neka nam muhara ostane kao ukras šume.

http://en.wikipedia.org/wiki/Atropa_belladonna

Kao što reče mario, belladonna nije gljiva. Mislim da ju je najlakše uoćiti po njenim bobicama.

priroda se preobukla...
izmjenila je svoje raspoloženje...
nakon hladnijeg kišnog razdoblja ..
svanulo je sunce...
šume su pune ljudi...
ljudi koji skupljaju gljive..
u takvom mnoštvu ljudi..
ima ljudi koji jedva raspoznaju gljive..
isključivo se orijentiraju na poznate vrganje i lisičke...
dok ostale gljive na koje nalaze gaze ili šutaju nogama...
te iste gljive pravi poznavatelji bi ubrali ...
zbog neznanja i neodgovornosti uništava se prava prirodna hrana...
da priča bude zaokružena ...
ubijaju se i uništavaju životinje...

Neznanje dovodi do straha, a strah vodi prema agresiji.
Moralnost je ionako davno umrla.

od gljiva sirove možete jesti
šampinjone,
bukovače
i shitake,
za druge vrste gljiva ne znam...
ako netko drugi zna neka doda na listu

sa gljivama treba oprezno ...
ako neko ima namjeru pisati o gljivama ..
postovi nek budu što slikovitiji...
sa provjerenim podacima o gljivi...
najbolje naučeni iskustvom...
da ima što više slika...

na sajmu prirode, lova i ribolova ..
ima jedan odjel o gljivama..
ove godine ču ga detaljno snimiti...

Blagva

Evo Mario samo za tebe u svim fazama razvoja!



Rujnica ili blagva, najcjenjenija gljiva , malo ih pozna tu gljivu, možda ne malo ali ih ja barem malo znam! ni je bezveze dobila naziv " knez među gljivama "

Hvala Luksa.To što je malo ljudi pozna je zato što se boje svih iz porodice Amanita.

Počelo je i kod nas, nakon dugog čekanja ipak se isplatilo. Doduše, vrganji se tek stidljivo pokazuju, ali je zato sve puno dedeka:



Evo i prvih biserki:



Sunčanice su se pojavile ranije nego inače (barem za naš kraj):



Ispričavam se što su slike nešto lošije, slikane su mobitelom...

ova blagva izgleda super nešto mesnata...
Mario da li to znaš može li ona jesti sirova ili?
ili ove druge vrste, mogu li se jesti sirove ili nam to ne smije pasti na pamet?

ja šampinjone već godinama jedem sirove na salatu...
da se bukovače jedu sirove znam tek odnedavno, al ovdje ih nemam gdje kupiti
a znate što, shitake su mi uvijek skupe
a ova blagva mi izgleda ko neka šnicla... mljac!