Kanuom po rijeci Savi od Zagreba do Beograda 2007.

Dodoh i do Novog Grada gdje sam se u hladu u društvu "zeme" iz Odžaka sklonio od podnevne žege, rucao i bio ugošcen izvrsnom rakijicom i kavom

















Nakon odmora krenuh dalje...





...iza krivine nailazi se na "cuvene" novogradske plicake, gdje mnogi brodovi za nižega vodostaja zagrebaše svojim trupom dno rijeke.

... sretoh i rijecne bagere za iskop šljunka iz rijeke...












Dodoh i prodoh izmedu Bosanskog i Slavonskog Šamca





S desne strane primih u društvo i rijeku Bosnu...

7. DAN Domaljevac - Brcko 220. rkm






Ujutro me priroda probudi. Bogatstvo raznih ugodnih pticjih pjevova ne dadoše mi spavati, otjeraše mi san i prisiliše da ih slušam. Kada je san otišao svojim putem, ustadoh svjež i odmoran te pospremih svoje stvari. Ljubazni domacin i njegova supruga ponudiše me rakijicom i kavom, što prihvatih, ali nisam htjeo doruckovati jer mi je nekako rano bilo. Nakon ispijenih nekoliko rakijica i kava oprostih se od domacina i njegove supruge, utovarih stvari u kanu i krenuh dalje.








Tokom puta sam nazvao Policiju u Županji da si najavim dolazak, kako je ranije dogovoreno, te da saznam mjesto gdje cu izvršiti odjavu izlazka iz RH.









U rijeci za niskoga vodostaja zaostalo drvece zanimljivo izgleda. ali kada je viši vodostaj postaje prijetnja camcima i brodovima koji bi naišli na njega.






Ispred Županje kao da je netko stavio ogroman dlan raširenih prstiju da preprijeci tok rijeke Save, te ona da bi nastavila ploviti mora oko svakoga prsta posebno da se probija. Udaljenosti izmedu dva mjesta zracnom linijom mogu biti manje od kilometra, ali ako se plovi rijekom to onda iznosi i po desetak kilometara.

Naidoh i na skelu "Marijan" koja ne prometuje, vec je sklonjena uz obalu nedaleko mjesta Štitar.











Put mi se nekako oduljio. Imam dogovoren u 10 sati u Županji sastanak sa Policijom, a rijeka krivuda li krivuda. Pojacavam tempo veslanja da ne bih zakasnio, pa onda imao kojekakvih problema...






...a rijeka se otegla u nedogled. Ni Ž od Županje...








... kada sam vec izgubio nadu da cu na vrijeme stici iza jedne krivine puce pogled po Županji.

... dodoh i uz betoniranu obalu gdje trebam pristati i malo pocekati da se tu obave i te granicne formalnosti...






Popevši se na obalu puknuo je lijep vidik na dio rijeke kojim sam došao..





... kao i na dio rijeke kojime cu poci dalje...






Stigao sam 15 minuta ranije od dogovorenoga vremena. Taman da malo prošecem uokolo, gdje sam na moju veliku žalost, otkrio da nigdje u blizini nema gostionice. Htjeo sam posjetiti i muzej smješten uz nasip rijeke, ali je bio zatvoren.

... moj vjerni at me poslušno cekao vezan za podnožje stepenica.









"Državni organi", kako to vec biva u praksi, kasnili su, a nakon izvršene kontrole i zvanicno napravljene objave izlaska iz zemlje krenuh žedan dalje.





Dolazim do vrha rijecne krivine kod Županje kada u daljini spazim nešto cemu nisam mogao povjerovati da se tu nalazi. Prava birtija na splavu. Srce mi je zaigralo, pluca se nadula, vesla ubrzala rad i zacas sam pristao uz nju. Ne treba ni pominjati šta sam popio. Prijalo je i te kako. Nepce se navlažilo, a onda nastavih dalje.











Poceo je i neugodan istocni vjetar puhati bitno mi otežavajuci održavanje pravca plovidbe. Nakon borbe s njim dodoh do Orašja. Mjesta predvidenoga za popodnevni odmor. Na obali je bilo kod trgovine skupljeno desetak ljudi. Prišavši im blizu pitaše me jesam li ja taj što iz Zagreba podoh rijekom za Beograd. Kada sam im to potvrdio morao sam se sa svakime rukovati, svi su mi cestitali na tome. O mome putu procitali su u novinama...

Onako s obale osvrnuh se na prijedeni put...





Kanu sam vezao uz ostale camce privezane na obali..





...a ja sam malo prošetao mjestom, našao cevapdžinicu, pojeo tamo nešta sa roštilja, popio par pivci, malo se odmorio i podoh dalje, prvo ispod mosta...

... pa pored djecjega kupališta...














...prodoh i pored jednoga rijekoljupca zabavljenog u svoj posao tako da me vjerojatno nije ni uocio..






...pa kroz prelijepi predio put Brckog...









...zaželih i rijeci Tinji dobrodošlicu i pridruživanje na putu

...a susretoh se i sa Granicnom Policijom BiH koja mi izvrši pregled dokumenata i plovila. Decki ljubazni uputiše me gdje mogu prenociti i opomenuše me da ne smijem pristajati na BiH obalu rijeke.





...sretoh i Savsku ajkulu, rijetku ribu u našim rijekama....









...popih pivce sa rijekoljupcima iz Brckoga koji me nesebicno pocastiše a sa kojima malo popricah...









... a onda u daljini, zalazecim suncem obasjano, Brcko...

Prilazim mu polako. Od grada mi dolaze zvukovi turaže motora i narušavaju predvecernju idilu plovidbe...





... i sunce se sprema na pocinak...









...grad mi je sve bliže, ali i dalje jer ne smijem pristati na tu stranu rijeke. Vidim da se u gradu održava nekakva motociklisticka manifestacija, roštilji se dime, a pivca tece u potocima. Tako blizu, a tako daleko...






Željezni most mi je sve bliže, a odmah iza njega na lijevoj obali je splav kamo me Policija uputila da mogu tražiti prenocište...









Sunce zadnjim zrakama pozdravlja me i casti prelijepim zalaskom..

Prilazim splavu rijecnoga prijatelja Brace, dobroga covjeka svima znanog kod kojega su svi dobrodošli...





Sretoh i ribica koji mi se pohvalio današnjim ulovom...






Pristajem uz splav, predstavih se Braci, upoznasmo se i pozove me da prenocim na njegovom splavu. Nakon vecere uz picence poceše price do duboko u noc. Nakon što izmjenismo prvu rundu prica podosmo spavati, on u kucicu na splavu, a ja u svoju vrecu za spavanje. Zaspah u trenu. Nocu je par puta Policija prolazila osvjetljavajuci splav reflektorom...












Po noci dobih i "cimericu" na svoju vrecu za spavanje...

8. DAN Brcko 220. rkm - Ravnje






Kako sunce izade ustadoh i poceh se spremati. Braco me zadržava pozivom da ostanem barem jedan dan ovdje, ali put je preda mnom. Pozdravljam se s njim i polazim...






... izlazece sunce osvjetljava Brcko, negdje u gradu tutnje narodnjaci, rijeka pusta nigdje nikoga...












...izadoh iz grada u snenu prirodu...

... jutro obecava lijepi dan...














Ploveci dodoh do ruba Hrvatske, predoh ga i eto me na skelskom granicnom prijelazu izmedu Srbije i BiH - Jamena. Mjesto gdje moram prijaviti ulazaku Srbiju.

Nakon oko sat vremena zadržavanja, nekoliko telefonskih razgovora, pa onda sa policajcem i carinikom dolaska do moga kanua, riješih i taj problem, pa krenuh dalje...












Popodnevni odmor provedoh na BiH strani rijeke na mjestu gdje Bjeljinska elita ima svoje "kucice" za odmor. Kada sam pristao kod toga mjesta susreo sam se sa jednim od vikendaša, malo smo pricali, popili nekoliko pivica, a onda je on morao otici dalje, a ja nešto pojedoh i malo se u hladu odmorih..









Nakon odmora krenuh dalje. Dodoh i do mosta kod Sremske Race...

Dodoh i do Drine. Na moj poziv, prikljucila se i ona mojemu putovanju...















Pogled u Drinu...

... pa nizvodno niz Savu...






...plaža na Savi neposredno nasuprot ušca Drine... Tako napokon udoh u cijelosti u Srbiju. Sada ne moram voditi racuna s koje strane smijem, a sa koje ne smijem pristati.









Tragovi buducih vikend naselja uz rijeku i boravka rijekoljubaca...












Meni u susret dolazio je brodic na kojem se vijorilo nekoliko zastava. Poršao je pored mene i vidio sam nekoliko ljudi i žena na njemu, po cemu sam zakljucio da se radi o jednoj porodici na krstarenju. Poslije sam cuo da su došli do Siska, da su iz Belgije i svake godine provode godišnji odmor krstareci rijekama po Evropi. U Sisku u luci su im dizalicom podigli brod i ukrcali na kamion koji je iz Belgije došao po njega... Mahnusmo si u znak pozdrava..

Naidoh i na kamp Jugoslavena...





Malo, pomalo i dan izmice. Pomalo pažljivije motrim rijeku gdje bih pristao i prespavao noc. Iznenadio me poziv sa obale nekih ljudi koji su slavili otvorenje farme ovaca. Pridružio sam im se...









...sa vlasnikom farme posjetio mjesto Ravnje.... salvio sa njima, i prespavao kod njih, a ujutro nastavio plovidbu...


















PLOVIMO I DALJE

9 DAN Ravnje - Šabac 105. rkm







Ujutro me probudila pjesma raspjevanih ptica. Ustadoh, prodoh uokolo i negdje nikoga. Društvo koje je sinoc bilo bucno i raspoloženo za svakakve pjesme (cak su i nekakvu zagorsku popevku pjevali u domacoj izvedbi), razišlo se dok sam spavao. Spakirah stvari, ukrcah ih u kanu i podoh...





... susretao sam i rijekoplovce sa njihovim plovilima...









... kamperiste u njihovom okruženju...












... "rijecne spomenike" koji prijete elisama brodova za višljeg vodostaja...

... ispred Sremske Mitrovice iznenadilo me brodogradilište "Sava" velicinom broda koji je bio u izgradnji. Da mi je to netko pricao teško bih mu povjerovao...












... Sremska Mitrovica na vidiku. Odlucio sam da ovdje pristanem, popunim organizam pivcem i nekakvim jelom, pa da nastavim dalje.







Pristao sam kod zapadnoga kupališta, izišao van, posjetio restoran u kojem sam rucao, popio pivce i nastavio dalje...

...proplovih ispod prekrasnoga mosta...










... prodoh i pored splavova koji su stacionirani uzvodno od istocne gadske plaže...












... a onda i pored gradske plaže, smještene istocno od grada...










...pa ispod drugoga, ništa manje lijepoga, mosta...

...pored industrijske zone...










Prošavši Sremsku Mitrovicu na putu me "stiže" vrijeme za popodnevni odmor. Taman dodoh kod spomenika palima srpskim vojnicima u l sv.ratu pri forsiranju rijeke Save i vodenju bitke kod Šašinaca.Tu zastadoh, razgledah spomenik i u debeloj hladovini sacekah da sunce malo oslabi...


















...kada je popodnevna žega minula krenuh dalje...

... rijeka je sve šira i šira....








...sve su vece udaljenosti od jedne do druge njene krivine...











...eto me i na 110 kilometru. Vrijeme da kalkuliram. Uskoro ce pasti noc. Na par kilometara preda mnom je Šabac. Radio, kojega slušam samo u punom satu kako bih cuo vremensku prognozu, najavljuje za sutra popodne jako veliko pogoršanje vremena. Kako isplanirati put za sutra? Ako potegnem kako treba od Šabca mogu u jednome danu doseci Beograd, ali šta onda. Kada dodem do ušca pozvati cu brata da dode po mene. Ali ako zapušu jaki vjetrovi negdje ce me natjerati da pristanem i ne samo to. Borba sa vjetrom je iscrpljujuca i brzo ce me zamoriti. U proteklih gotovo 600 km organizam se dobrano iscrpio. Hocu li moci izdržati? No moram i posložiti sve po redu. 'ajde idem prvo prema Šapcu. Valjda tamo ima neke pivce, hladne, koja ce mi malo razbistriti mozak i pridonijeti kombinatorici za stvaranje plana puta za sutra...







...ispred Šapca Sava je široka, kao Tršcanski zaljev....

...ali i jako plitka vecim djelom kao seoska bara...






...toliko plitka da se brod nasukao pri prijevozu trupaca...






Sa izmakom dana prestaje i moje putovanje. Postavih šator nedaleko 105. kilometra ispred vikendica na malome platou...












...malo sam i u grad zavirio, našao lijepi restoran uz nasip, dobro se najeo vrlo ukusne hrane, zalio sve pivcem (ustvari sa dva pivca) i napravio plan za sutra. Znam da u realnim vremenskim uvjetima mogu izveslati tih 105 km koliko mi je ostalo, u jednome danu. Snage još toliko imam, pitanje je samo kada, gdje i kojim ce me intenzitetom nevrijeme zahvatiti i koliko ce jak vjetar biti. Ako bude prejak pristajem tamo gdje me gotovo posve iscrpi. Odluka je pala, ranom zorom polazim...










PLOVIMO I DALJE

10. DAN Šabac 105. rkm - Zabran 30. rkm







Mjesec je tek izlazio kada sam se spakovao i krenuo.Sunce je još drijemalo, nagovješcijuci svoje budenje rudenjem zore...
















... pod svjetlosti radanja dana prodoh ispod impozantnoga šabackoga mosta...










...cik zore obasjavaše staru šabacku utvrdu...

...zatim drugi, cestovni, most...






... moja ranojutarnja aktivnost na rijeci probudila je i sunce, koje radoznalo proviri kroz topolik kraj obale rijeke...













...jutarnja izmaglica na rijeci cudne slike pokazuje...







...osvanulo je prekrasno jutro. Tko bi rekao da popodne dolazi nevrijeme. Prosto da ne povjeruješ tome, ali ja u to vjerujem...

...ponovo jedan nasukani brod i drugi koji mu pomaže da se ne prekrene...







...idilicna slika rijekoljubaca. Poželio sam im se prikljuciti i zajedno sa njima pregrmjeti nadolazece nevrijeme.






... u daljini nadzire se nekakav visoki dimnjak...





...pravi užitak je plovidba ovakvim krajolikom...






...ukrstih svoj put sa trasom plivanja zmije bjelouške. Uvijek ih volim gledati kako plove, mada se rijetko susrecu na otvorenoj površini rijeke jer tada mogu lako postati plijen pticama...






...dan postaje sve topliji....

...a priroda sve carobnija...







...ponovo dimnjak, nije ni tako daleko, možda ga snimim i iz blizine...







...pomalo se pojavljuje i vjetar jacajuci svoju snagu...
















...prolazim i pored pristaništa Debrc...

...zatim pored nadstrešnice rijecnog umjetnika...










...vec sam zaboravio na onaj dimnjak i evo ga ponovo. Zbog rijecne krivine trebalo mi je gotovo dva sata da dodem do njega od mjesta gdje mi se ucinio blizu...






...na obali se može vidjeti i cudnih objekata...







...ali i napuštenih brodova koje je rijeka prevrnula...










Htio sam na jednome mjestu pristati da protegnem noge, ali me cuvari plaže odvratiše od toga...

...vrijeme se pomalo pogoršava, vjetar jaca...



















Oko 15.30 sati dodoh do Obrenovca. Nepovoljan vjetar me dobrano iscrpio. Piva još nisam pio, još ništa danas nisam ni jeo. Da vidim šta cu tu pronaci.







...vidjeh i potonuli brod...






...nebo se namrštilo, vjetar ostaje isti...

Pristajem kod kajak kluba u Obrenovcu. Popih samo jedno pivo, malo predahnih i podoh dalje. Osjecam se prilicno iscrpljen, ali znam da mogu dalje. Pocinje gdje koja kap kiše...











Od obrenovca nizvodno ima jedna duga krivina rijeke.Sve do nje nevrijeme mi je bilo za ledima, ali kada sam nju savladao nevrijeme me stiglo. kiša se pojacala, vjetar dosta jak..








...savladavam tu krivinu i dolazim do mjesta Zabran.







Dalje ne mogu.Iscrpio me vjetar i dani napora koji su iza mene. Odlucih ovdje potražiti mjesto za nocenje mada je tek 16.30 sati.






Tko voli rijeku njega i rijeka voli. Moja nova poslovica. U Zabranu sam upoznao dobre ljude koji mi pomogoše da nadem smještaj u jednoj kuci koja se renovira. Moj cimer, Bukara nesebicno mi je odstupio jedan stari trosjed na kojemu sam spavao. Osjecao sam se zgužvano, samljeveno, pregaženo. Napori u održavanju smjera plovidbe i borbe protiv nevremena i vjetra su me potpuno iscrpili. noc sam nemirno spavao cesto se budeci...













:(chinchin):PLOVIMO DALJE

11. DAN Zabran - Beograd






Ustadoh oko 05.30 sati.Pospremih stvari i podoh svojim poznanicima od jucer na splav da se preko nje ukrcam u kanu, koji sam tu ostavio vezan. Vec su i oni uveliko budni, popih kavu sa njima. Rakijice, nažalost nisu imali. Vani kiša tiho pada. Zadržavaju me, ali ja krenuh dalje po kiši. Možda bih i ostao da nisu najavili višednevni poremecaj vremena...









...Nakon par kilometara poceh polagano veslati diveci se splavovima uz rijeku...





...iako mi vrijeme nije bilo naklonjeno putovanje je imalo svoje cari...