Junaštvo Ernesta Shackletona

- Irac Ernest Shackleton želio je prvi prijeći preko cijelog kontinenta od Rossovog do Weddellovog mora prešavši pri tome Južni pol. Pri tome jedna grupa ostavlja zalihe s jedne strane, a Shackleton se sa svojom grupom probija s druge strane. Na taj način riješeno je pitanje zaliha i njihovog prenošenja preko zaleđenog kontinenta. Za taj pothvat nabavljena su dva broda - Mawsonova "Aurora" i novoizgrađeni "Endurance", kojeg je Shackleton nazvao po motu svoje obitelji.

"Endurance" je isplovio iz Londona pet dana nakon početka Prvog svjetskog rata. Svjestan toga Shackleton je bio spreman otkazati svoj put te svoj brod i usluge ponuditi engleskoj mornarici. Tadašnji prvi lord admiraliteta Winston Churchill odbio je ponudu i naložio Shackletonu da nastavi sa svojom misijom. U prosincu je "Endurance" isplovio s otoka Južna Georgija na jug. Već 19. prosinca brod je zarobio led. Sa svakom pukotinom u ledu posada je pokušavala osloboditi brod, ali bez većeg uspjeha. Tako je sredinom veljače 1915. "Endurance" postao zimska postaja Shackletonove ekspedicije. Mjeseci su prolazili na zaleđenom brodu bez uzbuđenja. Iznimka su bile poneke utrke pasa i jedna prilika kada je jednog od mornara napao kit ubojica. Nalazili su se 96 kilometara od Flichnerova ledenog šelfa.

Dana 1. kolovoza ledena santa koja je zarobila, a ujedno i štitila, brod rascijepila sa na dvoje. Sada je brod bio u punom stisku leda. Polako ali sigurno led je stiskao brod naginjući ga i lomeći. Krajem listopada "Endurance" je bio krajnje ugrožen i nakon 10 mjeseci zarobljeništva u ledu Shackleton je naredio napuštanje broda. Najbliže kopno bio je otok Paluet pa tamo se posada na čelu s Shackletonom uputila. No topljenje leda otežavalo je putovanje. Shackleton je izračunao da će im tim tempom trebati 18 mjeseci do cilja. Ubrzo su napravili logor na jednoj ledenoj santi nazvan "Logor strpljivosti". U njemu su živjeli tri mjeseca loveći tuljane i pingvine za hranu. Jednom prilikom svi zajedno jedva su izbjegli smrt kada su dva velika ledenjaka prošla kroz njihovu santu kao vrući nož kroz maslac. Drugom prilikom podivljali morski leopard naganjao je člana ekspedicije. Ubivši morskog leoparda, mornara je spasio Frank Wilde, istraživač koji je prije toga četiri zime proveo na Antarktiku - jednu sa Scottom, jednu s Mawsonom i sada već drugu s Shackletonom.

Početkom travnja Shackleton je odlučio da će čamcima krenuti na otok Deception u nadi da će pronaći nešto hrane i kitolovce koji će ih spasiti. Prvu noć proveli su na jednoj santi koja je umalo odredila tragični kraj ekspedicije. U sred noći pod jednim šatorom santa se rascijepila i mornari su popadali u ledeno more. Shackleton je jedva izvukao jednog od ljudi, koji je još bio u vreći za spavanje, prije no što se rascijepljena santa ponovo sastavila uz gromoglasni prasak. Kasnije iste noći spašavali su i samog Shackletona koji je u toku noći otplutao od glavnog logora na manjem dijelu sante.

Sredinom travnja kada je vjetar promijenio smjer odlučeno je da će prije stići na otok Elephant udaljen nekih 160 kilometara. Kako su zaboravili kopneni led, ljudi su žeđali sve do dolaska na otok. Sam otok bio je jalovo i negostoljubivo mjesto na kojemu ih se nitko ne bi sjetio doći tražiti. Zato je odlučeno da će tim ljudi krenuti na otok Južna Georgija, 1400 kilometara udaljenom od njih. Shackleton je izabrao petero suputnika, a tesar prepravio jedan od čamaca za spašavanje kako bi brže i sigurnije došli cilju. Čamac je nazvan "James Caird", po sponzoru koji je uplatio najveći dio sredstava za ekspediciju. Zapovjednik čamca bio je već spomenuti Frank Wilde.

Dana 24. travnja 1916. godine šestero hrabrih ljudi u prepravljenom čamcu za spašavanje krenulo je po pomoć na put od 1400 kilometara po najolujnijim morima svijeta. Taj pothvat jedan je od najhrabrijih pomorskih pothvata svih vremena. Na tom putu bili su primorani neprestano strugati led s čamca i improvizirane palube koju je tesar napravio, a valovi 15 metara visoki valjali su ih na sve strane. Izgledalo je da maleni čamac to ne može izdržati. Za jedan od valova koji ih je umalo potopio Shackleton je zapisao: "Tijekom dvadesetšestogodišnjeg iskustva na oceanima, koje sam vidio u svim raspoloženjima, nikada nisam vidio tako orijaški val". Uz podivljalo more posadu malog čamca počela je mučiti i žeđ. Malo pomalo usta i jezici su im počeli oticati i stanje im se pogoršavalo. Napokon dana 9. svibnja ugledali su obalu Južne Georgije i tamo pristali. Prvo nakon pristanka bacili su se na koljena u obližnju tekućicu i napili vode. Prošlo je četrnaest dana od isplovljavanja s otoka Elephant.

Unatoč uspjehu koji su postigli, kušnjama Shackletonea i njegovih ljudi još nije bilo kraja. Njihov čamac pristao je na krivu stranu obale i od baze kitolovaca dijelilo ih je 150 nautičkih milja. Pošto je znao da ne mogu preživjeti još jedno pomorsko putovanje, Shackleton je uzeo dva čovjeka i odlučio preko otoka stići do postaje. Na put su krenuli 19. svibnja s kompasom, kronometrom, peći, šatorom, hranom za tri dana, 15,5 metara konopa i mutnom predodžbom gdje se tražena postaja uopće nalazi.

Prvog dana putovanja spustila se gusta magla i drastično smanjila vidljivost. Usprkos tome troje pustolova hrabro je išlo dalje. Polako se spuštala noć i morali su naći prenoćište. Za to se trebalo spustiti niz strmu klisuru. Namotali su konope u jastučiće, nogama obavili jedan drugoga i predali se na milost i nemilost strmine. Shackleton je bio na čelnoj poziciji. O tom iskustvu je kasnije napisao: "Činilo nam se kao da smo ispaljeni u zrak. Za trenutak mi se naježila kosa. Ali odmah zatim, naglo sam osjetio neku zagrijanost i znao sam da se smiješimo. Zapravo mi je sve to prijalo.... Urlikao sam od uzbuđenja i čuo i ostale kako urliču. Činilo se da je naše spuštanje upravo smiješno sigurno. Do đavola i stijene!". Spuštanje je sretno završilo na nanosu mekana snijega.

Strma litica nije značila kraj njihovim iskušenjima. Između njih i postaje kitolovaca nalazio se slap od 8 do 10 metara visine s neprohodnim liticama na obje strane. Nakon svega što su proživjeli, bili su odlučni da ih niti ova zadnja prepreka neće zaustaviti. Krajeve užeta kojima su se spuštali niz strminu zavezali su za stijenu i polagano se spustili po slobodnom kraju niz slap. Po spuštanju su, napokon, nakon 1600 kilometara putovanja i dosega krajnjih granica ljudske snalažljivosti i izdržljivosti došli u postaju kitolovaca. Za tamo prisutne njihov dolazak i priča bili su šok i zaprepaštenje. Odmah je organiziran spasilački tim da pokupi trojicu mornara na drugoj strani otoka. Spašavanje brodolomaca na otoku Elephant uspjelo je tek iz trećeg pokušaja. Svi su preživjeli opasnu avanturu u ledenim vodama Antarktika. Posada broda "Aurora" obavila je svoj posao ne znajući za dramu koju je proživljavao Sheckletone. Unatoč tome izgubili su tri člana posade za vrijeme raznošenja zaliha Rossovim ledenim šelfom. Shackleton je osobno vodio misiju spašavanja pomoraca "Aurore".Izvor(Wikipedia,ostali linkovi)

da stvarno hvalevrijedan poduhvat. i prikaz ljudske upornosti i izdržljivosti. i sam sam imao sreće proći veči dio tog puta. stavit ću uskoro i fotke.

Izdrzjivi i hrabri ljudi!Hajde NAVIGATORE stavi fotke zeljno ih iscekujem.

sad prvo ide korzika pa čigrom oko svijeta pa ognjena zemlja pa tek onda antarktika po mojoj procjeni negdje u 7 mjesecu.

Ima negdje gdje nisi bio ( osim u Babinoj gredi) ???

A daj mene povedi na neki put, pliiiz - izvrsno kuham - čuda radim, nenametljiv sam, govorim Engleski i Talijanski isto kao i Hrvatski, dobro oštrim noževe, gađam iz pištolja i puške, a i iz ruskog protuoklopnog topa, pecam, plivam, pričam viceve i uveseljavam raju, NE HRČEM!!! i sve u svemu - izvrstan sam multiuso komad opreme za držanje u base campu

Adept je napisao/la:A daj mene povedi na neki put, pliiiz - izvrsno kuham - čuda radim, nenametljiv sam, govorim Engleski i Talijanski isto kao i Hrvatski, dobro oštrim noževe, gađam iz pištolja i puške, a i iz ruskog protuoklopnog topa, pecam, plivam, pričam viceve i uveseljavam raju, NE HRČEM!!! i sve u svemu - izvrstan sam multiuso komad opreme za držanje u base campu

koja autoreklama, hahahaha

sgt bear je napisao/la:

Adept je napisao/la:A daj mene povedi na neki put, pliiiz - izvrsno kuham - čuda radim, nenametljiv sam, govorim Engleski i Talijanski isto kao i Hrvatski, dobro oštrim noževe, gađam iz pištolja i puške, a i iz ruskog protuoklopnog topa, pecam, plivam, pričam viceve i uveseljavam raju, NE HRČEM!!! i sve u svemu - izvrstan sam multiuso komad opreme za držanje u base campu

koja autoreklama, hahahaha

...ne kupujem i ne prodajem ništa samo se hvalim.

Ali sve ono - ful iskreno
Malo šale na osobni račun je dobra stvar za dušu

svakako, lakše se izdrži napor kroz šalu...

To je istina, ma sve je bolje uz malo zdrave zezancije, imam nekako filing da je toga sve manje i manje - a svima dobro dođe... Ma da si nekome imamio smješak na usta - pa je već puno, a kamoli da si ga dobro nasmijao...

većinu toga radi i moja supruga pa i još ponešto. e a to je bitno kad si sam u divljini i nemaš televizor tak da mislim da nemaš šanse.

NAVIGATOR je napisao/la:većinu toga radi i moja supruga pa i još ponešto. e a to je bitno kad si sam u divljini i nemaš televizor tak da mislim da nemaš šanse.

FER

stvarno u babinoj gredi nisam bio! ni u sarajevu.... pa evo moj godišnji ove godine počinje s čevapima u sarajevu i nastavlja se po velebitu.

pa kako to - pola svijeta prošao (i još više, ili?), a nisi bio u jednom od dojmljivijih gradova u regiji

Po malo...
Đava odnija prišu...
Ima dana više nego kobasica...
Daj čovjeku vremena - jel ti se lijepo obvezao da će i to napraviti...

NAVIGATOR je napisao/la:stvarno u babinoj gredi nisam bio! ni u sarajevu.... pa evo moj godišnji ove godine počinje s čevapima u sarajevu i nastavlja se po velebitu.

Sasvim slučajno iz šale sam naveo Babinu Gredu ali sam sada vidio u madijima da je mjesto poplavljeno a ljudima voda ušla u kuče. Da netko slučajno ne bi svatio ovu moju dosjetku na krivi način. Ljudi su u teškoj situaciji i brane domove od bujice. Nadam se da če uspjeti.

Bas za par dana krecem na jednu mali veslacku expediciju po rijekama ali nam visoka voda moze stvarati poteskoce, nadam se da ce se sve stabilizirati i zbog nas i zbog babine grede. Ali sarajevo i cevapi su sigurni.

Pusti čevape hrani se zdravo malo mrkvice, brokule na parici i sl.

Željo više nije "in" - sad se ide u Peticu (kod Ferhatovića)

uf, odošmo u žestoki off, a i apetit mi se otvori a bolj ljuti s viškom kg bijem hahahaha

pozdrav svim budim forumašima

I ja od nedavno na malo manje kaloricnoj hrani ali cevapi su mi naj jelo pa jos u sarajevu bilo bi ih grijeh preskociti a da ih je na svojoj expediciji Shackelton imao na zalihi i antarkticka zima bi mu lakse pala.!!! Pa nek mi sad netko veli da smo off topic! Pozdrav budnom

evo jedna lijepa reportaža kroz BiH s odličnim slikama:
http://www.hrphotocontest.com/forum/viewtopic.php?t=8023

Aries je napisao/la:Željo više nije "in" - sad se ide u Peticu (kod Ferhatovića)

uf, odošmo u žestoki off, a i apetit mi se otvori a bolj ljuti s viškom kg bijem hahahaha

pozdrav svim budim forumašima

svi smo čuli za Želju, al osobno nisam imao prilike posjetiti Sarajevo... pitat ću svog eksperta za čevape kakvi su ti u Petici... ho heart feelin' Aries!

Ok, dovoljno

Strašan je bio taj Irac Ernest Shackleton i njegova družina. Volim priče sa sretnim završetkom.

zeleni je napisao/la:Strašan je bio taj Irac Ernest Shackleton i njegova družina

da, a čuo sam da su bili ovisnici o ćevapima

Ima knjiga o njegovom pothvatu koja je nedavno izašla u profila.Zove se"Endurance".