IZGUBLJENI NA VALENTINOVO

Samo par uvodnih rijeći, ispričavam se na ovolikom kašnjenju ali od masu obaveza nisam stigo prebaciti slike a kamoli napisati reportažu.

Mraz: Imam ti ja krplje očeš da ti posudim?
Ikarus: Ma ne, netreba mi to (ko nekima štapovi)

Ovo su riječi koje sam dva dana vrtio kroz glavu i ponavljao ih u sebi ko neku mantru,uz pokoju psovku upučenu samom sebi

Dakle početak priče je počeo u Interšport trgovini di smo curi kupovali Planikine gojze koje su na popustu bile nevjerojatnih 470kn i moram priznat da nikad,ali nikad nisam vidi bolju cipelu, uoženo-dobiveno.

Ona je bila skeptična dali da ih uzme jer rijetko ide samnom na "hodačke" ture a i ja sam u zadnje vrijeme slabo po "hodnjama" i pao je dogovor, uzme ih ako idemo negdje za Valentinovo.

Jedino šta mi je,u tom trenutku,palo na pamet ko zgodno mjesto u blizini (više,manje) a ujedno i meni jako drago mjesto je Jančarica, vikend prije smo Mraz, ja i Maxina trebali ići gore ali kako je bilo "čudo" od vremena je cijela stvar odgođena i na kraju je i otpala.

U petak 13 (moram to napomenuti) smo nabrzinu potrpali stvari u tutača i zaletili se put Delnica i onda prema Tuku, u vožnji sam se čuo sa Mrazom da pitam za vrijeme i par uputa jer iako sam bio tamo 2 puta, nisam išo za nekim detaljima puta ali kao vidim to usput.
U razgovoru mi on kaže "imam ti ja krplje ako ćeš uzet" i moj pametni odgovor, ma netreba, šta će mi, bit će dobra podloga....

I napokon dolazimo i do slika....


Stali ispred doma i nakrcali se sa stvarima


Vrijeme polaska


Bio je predivan i sunčan dan a opet dovoljno hladan, vrijeme nas je dobro poslužilo.

Na prvoj slici se vidi auto iza mene, to je auto od dvojca koji su potegnuli iz Zagreba, vjerojatno sa istim ciljem ko i mi, krenuli su nekih 2h prije nas na uspon i isto išli na Janjčaricu.
Na putu prema gore nigdje nisam vidio njihove tragove pa sam pomislio da su možda ipak otišli negdje drugdje.


Iako nije bilo tragova a ni traga,drugim planinarima, bilo je svih drugih tragova

Prvi dio uspona je išao jako sporo i več mi se pokazala potreba za onim Mrazovim krpljama, penjao sam samo u kratkoj majici i jakni i znojio se ko lud, dio je bio razlog teškog uspona jer je podloga bila koma!
Svaki korak propada do više od pola potkoljenice ali tek kada se zagazi sa punom težinom, dio je bio razlog ruksak, a dio i koja kila na meni


Na pola uspona do Matić poljane, ja več mrtav na pola, pokušavam držati tempo ali previše propadam i svaki korak koji moram čupati iz stope ko da čupa energiju iz mene a ni curi nije bilo lako...


Pogled prema Tuku

Na jednom dijelu vidim dvojac planinara,cura i dečko, okreću se i idu natrag. odustali su na pola puta do Matić poljane, vjerojatno iz prije navedenih razloga....


Ko god je bio gore zna ovaj znak, napokon dolazak do Matić poljane!


Sušenje mokrih jakni, lagani predah


Sa obzirom da je i pomanjkanje energije, lagani obrok

Jedna stvar, na suncu je površina snjega bila tvrđa nego u hladu,tako da je prelaz preko poljane prošo dosta dobro za mene, curi je to bio dosta naporan dio puta, ja sam malo previše držo tempo, jer sam znao šta nas još čeka (barem sam tako mislio).



Ovakvi dijelovi di se ne propada su ko nagrada za sve druge dijelove puta i jedni od rijetkih takvih


Netko je dan prije vjerojatno prošao sa turno skijama, pa je trag kolko tolko tvrd ali bolje je po njemu hodat


Ovo je pogled kojega se nemogu zasititi...






Ova slika je pogled u lijevo prije lovaćke čeke koja ja na kraju Matič poljane i od koje počinje uspon prema vrhu.

Kada smo došli do čeke, bio je kratak odmor i okrijepa i ubrzo nastavak puta.
Kada smo krenuli od čeke bilo je oko 15h ja sam računo da do skloništa ima još nekih barem 3-4h, sa obzirom da se ulazi u šumu,uspon i sve drugo.


Poprilično brzo nakon početka zadnje etape uspona, snjeg me sve više i više umara, puštam curu da ide prva jer kada hoda iza mene ima manji korak pa joj moje stope samo smetaju.
Ona propada do palo potkoljenice a ja na ovom dijelu skoro do koljena.

Dogovaram se sa njom da se krečemo naizmjence, 30 koraka ona pa 30 ja dok se jedan kreće drugi odmara, puno lakši način kada znamo da nas čeka par sati gaženja, nego da se svako malo odmaramo.

Putem prema gore se krečemo po cesti, a ne po markacijama planinarske staze jer je na cesti manje snjega,ali na jednom dijelu puta dolazimo do dijela sa markacijama i odlučujemo krenuti tuda jer smo pri kraju puta. to je ok 17h

E tu kreće AVANTURA!

Prijatelj alpinist mi je uvijek govorio, "ako neznaš točno put kojim se krećeš strogo prati markacije, ako izgubiš markacije nemoj lutat i tražiti nove nego se vrati do zadnje koju si prošo pa od tuda traži".

To se pokazalo ko pravilo koje nisam/smo smijeli zanemariti, bili smo samo kojih 150-200metara od skloništa ali kako je sve bilo pod snjegom nije se kužilo, zadnju markaciju smo izgubili i naišli na neku novu, onda smo počeli pratit te markacije ali ih je bilo samo par, odnosno jedna koja je bila bitna je bila na drvetu koje je bilo pokriveno snjegom na nekih 90' stupnjeva desno od nas ali smo mi produžili ravno po putu koji se po malo penje prema vrhu hrbata.

Ipričavam se ali od cijelog ovog dijela nemam slika nego samo priću jer mi je zadnje na pameti bilo slikanje...

Mrak nas je sve više i više hvatao, kako sve se uspinjali sve više prema vrhu još sam uvijek mislio da smo blizu cilja i da smo ubrzo u malom toplom skloništu,nažalost bio sam totalno u krivu...

Kako smo pratili put, tako je on došo na svoju najvišu točku koja je bila cca 30tak metara od samoga vrha i odjednom se put po malo počeo spuštati prema dole, tu sam shvatio da smo negdje jako fulali.
Odlučili smo se popeti ravno do vrha, kada sam izbili na vrh imali smo šta vidjeti, odnosno, nismo...

Izbili smo na vrh koji je bio usred šume i nigdje ničega, u tom trenutku je bilo 19:45 bio je već mrak.
Tu su krenuli problemi, jer nisam znao dali da momentalno tražimo najbolje mjesto da napravimo bivak ili da pokušamo naći sklonište(kučicu)
Problem kod izrade skloništa je bio taj da nisam imao nikakvu ceradu, a nije bilo niti crnogorice pa da od nje radim neki lean-to tip skloništa, kroz glavu se vrte bezbroj tipova za napraviti sklonište ali se i dalje nekako nadam da je kučica u blizini i sa lampom na glavi nastavljamo kroz šumu po samom vrhu brda u smjeru sjevero-zapada.
Razmišljam kako se orijentirati sa obzirom da mi orijentir sjever-jug ništa ne znači jer neznam kako je okrenuta kučica niti na kojem sam dijelu.
Palim mobitel i gledam na cestovnu navigaciju od Iphone-a da mi odredi trenutnu lokaciju, međutim kako je to cestovna aplikacija nije pogodna za takve namjene.
Prebacujem na satelitsku snimku i pokušavam otprilike vidjeti ako se slučajno da razaznat di je kučica.

Ovo je slika koju sam vidio....


Pin je točka di smo mi bili a u doljnem dijelu di se vidi mala čistina je mjesto di je sklonište, nisam bio siguran ako je to to,ali kada se slika još uveća se vidi nešto šta nalikuje na krov.

Ujedno se vidi na doljnjem desnom djelu ekrana di je crnogorica.

Kretali smo se prema toj "čistini" provjeravajući svako malo smjer kretanja i napokon negdje poslje 21h dolazimo do kućice!

SPAŠENI!!!

Po dolasku je odma krenulo presvlačenje pa paljenje vatre, kuhanje i oko ponoči spavanje....


Pogled iz kučice oko 6h ujutro...


Sve je dosta u "magli"





Krenuli smo dan sa dugim doručkom i izležavanjem u kučici, kasnije je bilo dosta spremanja jer netko ko je bio prije je ostavio peč punu pepela, slabo drva i dosta smeća.

Vrijeme je da se krene natrga.

Jutro je bilo dosta tumorno ali kako sme se spustili do poljane dosa se razvedrilo....






Draga u daljini nabija tempo dok se ja "šetuckam i slikam okolo"


Jedna "osobna"


I put pod noge....





Po dolasku u dom pao je topal čaj i vrijeme za povratak na otok...

Evo to je bila moja mala avantura koja je meni osobno bila dosta zanimljiva i u kojoj sam naučio neke nove stvari, da smo ostali usred šume, imali smo vreče za spavanje i lagane pernate jakne, imao sam pilu i nož, tako da nije moglo biti baš nekog većeg sranja ali opet...

     

Nego... jel to bila prva i posljednja zajednicka avantura ili se dragoj nije toliko zamjerilo? Moja pocinje uzivati u zimskim usponima, mogli bi drugom prilikom svi skep na brdo!

Bome ste imali dobru turu.

heh,mogu zamislit olakšanje kad ugledaš sklonište nakon nekoliko sati bauljanja po hladnoći i dubokom snijegu,čini ti se ko hotel kad upališ vatru i pijuckaš topli napitak.Nego,drago mi je da ste uzeli one Planika gojze iz Intersporta o kojima smo pričali.I da...možda da počneš razmišljati o krpljama,nekad dobro dođu,osobito kad je snijeg dubok i mekan,hehe?

super da ste se uspjeli probiti do kućice..
meni je satelitska snimka sa mobitela u više navrata pomagala u orijentaciji

i super izgleda tamo po snijegu, nadam se da ću imati prilike doći tamo u takvim uvijetima

Definitivno je ovo Velentinovo koje ćete pamtiti.

Čisti primjer kako duboki snijeg i mrak mogu zakomplicirati uspon na poznatoj stazi.

Uz to što nema šanse da me netko puškom natjera u te grozne snjegove i ledove

Kod mene bi išla priprema, GPS i track iako kućica ima označena na karti. Ali to sam već ja. Drago mi je da ste dobro prošli jer mislim da bi se smrznuli ko govno da ste morali prespavati vani unatoč vrećama i vjetrovkama i da si izvukao jednu veliku pouku.
Što bi ljudi rekli imao si više sreće nego pameti.

Super reportaza,i kaj je najbolje jako iskrena.
Jedino mi zao kaj jos nisam bio gore al bude valjda i to doslo na red.

@ikarus: super reportaža, uživam u čitanju uz kahvu. nego, da li ste draga i ti još u vezi ili je to bilo zadnje?

Lesinari se pocinju skupljati...

Mraz je napisao/la:Lesinari se pocinju skupljati...

Misliš na Panonsky-ja?

@Mraz drage volje, možemo! svidjelo joj se...

Mislim da je dio toga i psihologija, jer kada se namučiš da dođeš do gore, sklonište izgleda ko Hilton!

@Glock, te smo uzeli prije nego se počelo pričati na forumu o njima ali sam se ja lupo po glavi šta ih nisam uzeo dok sam trebo, ja sam ih počeo gledat prije nove godine ali su bile oko 1000kn a kada smo njoj uzeli ja više nisam mogo naći svoj broj zato sam te i pito, nažalost nisam ih našo. Kako tvoje Fibo? ništa nisi napiso? a Krplje nabavljam obavezno...

@Pirat ti i husky bi uživali tamo, stvarno je prediva lokacija!

@Gox još smo skupa, prijetio sam joj da ću je ostaviti gore

@Max Onaj put kada smo bili svi skupa, sam se zaljubio u to mjesto i stvarno je predivno!

@Panonski hvala

@Hombre nisam još nabavio GPS ali nekako smatram da mi za ovako slabo zhtijevne rute netreba, naravno da samo odlučili ostat na otvorenom bi se malo smrzavali ali nje to ništa tako strašno.

Hvala svima na komentarima

@Ikarus: koliko puta si išao na Jančaricu, koji ti je to bio pohod? kad smo išli tamo zajedno, činilo mi se jednostavno do tamo doći, a opet čovjek se lako prevari.

@Goxx treči put, jednostavan je put kada ga znaš.

Prvi put smo bili onda skupa, drugi put sada kada nije bilo snjega i ovo je treči put.

Problem je nasto kada smo sa ceste prešli na palaninarski put i kada smo zagubili markacije, a šuma u snjegu dosta slično izgleda i tako se i meni činilo ma još malo još malo i to još malo nas je odvelo porilično daleko...

Super! Ofkors, moze i neko (pro)ljetno druzenje.

Mi smo za vikend na Pagu, veselim se tom izletu da jedva spavam!

Ikarus je napisao/la:Prvi put smo bili onda skupa, drugi put sada kada nije bilo snjega i ovo je treči put.

Problem je nasto kada smo sa ceste prešli na palaninarski put i kada smo zagubili markacije, a šuma u snjegu dosta slično izgleda i tako se i meni činilo ma još malo još malo i to još malo nas je odvelo porilično daleko...

To je ono najgore. Po snijegu se gube detalji i onda čovjek nagrabusi samo tako. Ja sam mislio da ti je prvi put ali svejedno ipak je to neugodno i poučno iskustvo. Ja GPS nosim i kad se penjem putem na obližnje brdo kojim mogu automobili jer uvijek nešto naučim, a kako ga ne bih nosio na put gdje ideš u divlju planinu i upadaš u snijeg do koljena, a do destinacije se mjeri u satima hodanja.
Još bih ponio rezervne baterije za GPS, tri baterijske lampe i rezervne baterije za njih

Odlična reportaža...

Fina reportaza, ovakve stvari uvijek procitam sa zadovoljstvom !

Dobra fotografija -

Da si je malo ranije uslikao mogli smo je i na header staviti.

Fenomenalna reportaža!!!!

Super je reportaža....ovi problemi su je baš začinili i osvježili forum.....

Lijep izlet, još uvijek mi je u sjećanju onaj uspon do Jančarice i Bjelolasice od prije dvije godine

Ikarus,nisam pisao o Fibu jer u njima imam samo jedan 4satni pohod po Sljemenu,bio je snijeg i preko koljena pred 2 tjedna i uredno i udobno su to odradile.Mislio sam na Zavižan no ispalo je da idemo u V.Paklenicu prošli vikend i to niže dijelove,bez snijega pa sam imao Tibet.Prvi dan 4,a drugi 6 sati suhog hoda,bez žuljeva,udobne ali pomalo već i preteške.Praktički su već bili ljetni uvjeti dolje,18-19c pa polako dolaze na red neke od kordure al sa dovoljno tvrdim đonom.Mislim da na Njuškalu trenutno ima TSL krplji po nekih 400kn,nove.

Jančarica očvršćuje veze, test pravi. morat ću i ja.

A i šanse da vas zateknu kojekakvi držači svijeća po onom vremenu su skoro nikakvi

Odlicna reportaza! Odlicno dokumentirano!
Ovo bi i s guston u nekom casopisu procita.
Svaka cast.

Nisam često baš na forumu.. i sad naišao na ovu reportažu!
Svaka čast..odlično sve opisano , ali vjerujem da ste uživali =)

Nekako smo "svi" ove godine počeli tjerati cure u planine i zimsko planinarenje

Mene je moja proklinjala nakon 3 sata kad smo se na Ivanščicu penjali po najtežoj stazi odma za prvi zimski uspon..haha (pogotovo taj Valentinovo, pravi pokloni su to bili..haha..)

Moje valentinovo je možeš pogledati u mojoj godišnjoj temi =)

Nema me baš doma zadnjih dana tako da sam tek sada vidio reportažu.
Odlično i zanimljivo! Ajde napokon Ikarus da i tebe vidimo u akciji

Vjerujem da vam je bilo veliko olakašnje kada ste stigli do skloništa i naložili vatru! Još jedna potvrda da nije loše nosit ceradu, lagana je a bome može dobro doći u mnogim situacijama.

Baš nedavno sam planirao odlazak također na Jančaricu ali pošto ne posjedujem auto a povezanost tog kraja autobusom je nikakva tako sam na kraju odustao od tog pohoda i odlučio se na drugu lokaciju.

Dok još nije započela sezona nabaci još koju reportažu ako uloviš vremena za avanturu...

Hvala svima na komentarima!

@Bobo, meni je već počela, više manje mi dani kreću oko 6:30 a završavaju oko 22h, danas cijeli dan kiša pa je dan odmora, inaće u ovo doba su mi pripreme za sezonu pa je zato gužva ali se nadam da je kraj 4-tog moj