Sljeme - ali prepuno doživljaja

Eto, upravo sam se otuširao. Time hoću reći da sam tek nedavno stigao doma sa Sljemena. Danas smo Željko (mogli ste ga upoznati na Dravi i mini susretima nakon 1. susreta) i ja odlučili otići na Sljeme i tamo naći miran kutak za izgradnju solarnog destilatora malo drugačijeg oblika za pretvorbu slane vode u pitku za Škardu. No, idemo redom.


Na samom ulazu u šumu dočekali su nas nevjerojatno lijepi prizori svjetla-sjene koji su krasili uvijek prekrasnu šumu. Pa eto, neka započnem s cvijećem za naše dame.


Bez obzira što je Sljeme izkomercijalizirano i prepuno ljudi, i dalje je to priroda i to lijepa priroda. Ne trebaš biti čarobnjak da se makneš sa onih glavnih puteljaka i pronađeš ljepotu. Još jedan snimak zraka sunca koje su kao reflektori na pozornici prikazali jednog glumca u punoj njegovoj veličini. Taj je prizor upravo zračio.


Bez obzira što je vegetacija drugačija, ovo me je pak podsjetilo na filmove o Vijetnamu, o potočićima na kojima su se obično odvijale scene šuljanja ili pak razmjene vatre. Ovaj put u mirnijem i ljepšem izdanju.


Nije nam uopće dugo trebalo da stignem do izvora Kraljičinog zdenca i tamo se osvježimo. Eto, Željko uživa u prefinoj vodi dok se obitelji s klincima opuštaju za stolovima.


Kako se nismo htjeli opterečivati sa jelom odlučili smo otići u lugarevu kućicu i tamo se najesti graha. Eto nas za stolom, uživamo. Grah je kao i uvijek bio prefin.


Ovdje smo s kartom, odlučujemo kojim putem je najbolje poći da se maknemo s prometnih puteljaka u kakav miran kutak. Krenuli smo prema domu Risnjak. Uz kartu i pouzdan kompas nije bilo nikakvih problema.


Naletili smo na tzv. "pilanu" i tamo odlučili započeti s izgradnjom. Mjesto je prepuno srušenih stabala i prepiljenih grana što je bilo vrlo praktično za naše potrebe. Kako oboje imamo no trace filozofiju super nam je došao taj švedski stol. Ubrzo, primili smo se posla. Nalijevo se vidi improviziran stolac kojeg je Željko sredio u jednoj minuti za sebe.


Eto ga, sjedi na svom stolcu i smije se. Uživa.


Ovo je sav materijal kojeg smo koristili za izgradnju solarnog destilatora. Dva noža, vreće za smeće i prirodna špaga. Razlog ovom testu je bio pokus za Škardu - jer da je test radio imali bi aparat za pretvorbu slane vode u pitku vodu.


Mjerili smo i sjekli odsjećene grane. Razrezali vreće za stijenke/membrane destilatora.


Vezalo se punom parom.


Da ne mislite da sam zabušavao fotografirajući, eto i mene u poslu. Zapravo ima jako malo fotografija s obzirom što se sve događalo kasnije. (:


Vrijeme nas nije veselilo jer stalni oblaci nam nistu pružali šansu da destilator proradi i kad bi bio gotov.


Eto, ovako se koristi pravi survival nož. Nemilosrdno ali i praktično. (:


Voila! Ne izgleda baš superkvalitetno, ali za prvi model nije loše.


Ovako izgleda kad je destilator uokviren s dvije vrečice. Crna ide na dno u koju se ulijeva voda. Funkcionira na način da se u crnu vreću ulije bilo kakva voda. Nakon toga se destilator okrene prema suncu koje zrakama prodire kroz žutu membranu i zagrijava preko crne vrećice sav prostor. Voda isparava, a sve štetne tvari ostaju pri dnu jer su preteške da se zakače za čestice vodene pare. Vodena para se kondenzira na stijenkama, ponajviše na gornjoj i curi dolje na izlaz na koji je mi usmjerimo.

Postoji patentiran američki proizvod takvog destilatora koji je od pleksiglasa i dnevno izložen na suncu daje 4-5 litara vode. Tako dobivena voda je stvarno čista i pitka. No, jedina joj je mana što nije obogaćena mineralima koji su inače u vodi tako da nije preporučena za piti u dužim periodima. Izvrsna sprava za survival prilike.
Nismo uspjeli. No, na greškama smo itekako naučili. Čitava konstrukcija treba biti načinjena od tankih na vatri izravnanih oguljenih grana. Treba biti lagana konstrukcija povezivana s mnogo tanjom špagom. Vreće su ok. Crno dno i žuta vreća funkcionira. Pokušat ćemo opet, nažalost, sumnjam da ćemo stići prije Škarde...


Povezivalo se na sve moguće načine... I naravno, na tzv. "gumbić" način. S tim da nije bio u pitanju kamenčić, već komadić prelomljene grane.


Eto primjer tigrastog komarca, za sve koji nisu vjerovali. Sranje malo... došlo je i ovdje i pika po danu.


S ovime je avantura započela. Ugriz zmijice.
Nedugo nakon propalog pokušaja izrade destilatora dogodila se mala nesreća - Željka je ugrizla beba poskok ili riđovka. Kako smo bili zaokupljeni traženjem granja za konstrukcije, nismo je primjetili kao ni trenutak napada. Razmak između ugriza je bio 3-4mm. Ubrzo, simptomi su počeli - lagano peckanje oko rane, crvenilo prstiju koje se je intenziviralo, a nedugo zatim se pojavila i lagana vrtoglavica i mučnina. Sve klasični simptomi ugriza otrovnice. Sa sredstvom za dezinfekciju rana sam Žacu očistio ugriz i krenuli smo prema autu. Odlučili smo skratiti put i otići drugim puteljkom. Imali smo i kartu i kompas. Bez obzira na ozbiljnost situacije moram pohvaliti Željka da je bio itekako smiren i raspoložen i non stop mi je pričao o nekoj predivnoj curi koja mu je zaokupila pozornost. (:
Kad smo došli na skretanje puteljaka, vidjeli smo zarastao i neodržavan put na lijevo i put s markacijama na desno. Oboje smo se složili da je bolje pratiti put s markacijama da to ne može biti naše skretanje. I tu smo se zeznuli. Završili smo na skroz krivom putu. Pod uvijek točnim smjerokazom kompasa i karte, odlučili smo presječi kroz šumu i ubrzati ritam prema autu. Prvo nas je čekao vrlo strm spust. Tj. klizanje. Većinu puta smo hodali po strmini. No, na nekim djelovima smo proklizavali i zaustavljali se na drveću i grmlju. Tu smo dobili pouku o spuštanju u paru - nikad jedan ispod drugog (bez obzira na udaljenost), već jedan nedaleko drugog ali u liniji. Pri dnu, začuo sam neku veću životinju kako šuška i razbacuje lišče no nisam se obazirao jer nas je djelilo barem 30-40metara, a nama se žurilo do auta. Pri dnu spusta primjetili smo potočić. Inspirirani savjetima instruktora preživljavanja krenuli smo pratiti taj potočić jer obično vodi do civilizacije - i stvarno, bilo je tako. Nedugo zatim smo izašli na makadam gdje nas je dočekalo još jedno zmijoliko iznenađenje. Bjelouška koju smo gotovo pregazili koliko je mirna bila. Ne bi to bilo smiješno da nije bila riječ o najvećoj bjelouški koju sam ikad vidio u životu. Ne znam je li ženka ili mužjak, ali bila je velika sigurno 1,5m dakle u punoj veličini. Nisam ni krenuo prema ruksaku za fotoaparatom i već je skliznula u grmlje. Nakon makadama izašli smo na cestu. Vratili se do auta i krenuli...

ne na hitnu, nego na pizzu.

Željku su se svi simptomi povukli, crvenilo se povuklo, ranica se smirila. Ipak je to izgleda bila riječ o mladoj beba zmiji koja još nije razvila puni potencijal svog otrova. Ako vas zanima, čuo sam se s Željkom prije sat vremena - odlično je i otišao je spavati. Zadnji simptomi su se povukli prije 6 sati. Sutra će vam i on napisat svoj komentar, tako je bar rekao. Moram vam priznati, baš je suputnik po mom ukusu - bio je raspoložen, veseo, i zadržao je pozitivan duh čak i kad je situacija bila ozbiljna. Pravi car.



Zdravi mi bili i pazite gdje gurate ruke dok skupljate grane za konstrukciju solarnih destilatora.


Eto, laka vam noć svima.

Sjajna priča i super iskustvo. A niste niti predaleko morali otići.
Slike prirode su lijepe, a slike eksperimenta i gradnje vrlo poučne.

Što se tiče ugriza zmijice, ne bih ga voljela isprobati, pa makar se radilo o zmijskom nedonošćetu.
Nadam se da je Željko dobro i očekujem i njegovo javljanje ovdje. =)

Nadam se da je Zeljko dobro....
Lipo ste se proveli,Sljeme divno izgleda...
Tu se moze pobjeci od guzve i uzivati..
Fotke su super(fotopricica)

Ovo sam gutao i bilo mi je full- cool, zanimljivo dečki a posebno od ugriza!

zanimljivo iskustvo , nema se što reći!

a za ovaj destilator je po meni bilo premalo sunca i nema tu što dihtati , kako bi se reklo, svaka čast na trudu ali.....
nebih htio biti zločest!
ona naprava Water Cone ili kako se već zove je odlična, nešto slično vašem pokusu je Boris radio na Susku ali isto 0 bodova!Nažalost!
i drago mi je da se forumaši druže i prakticiraju tehnike! a aSljeme je predivno, osim nedjeljom kad je puno freakova u japankama na snjegu itd!
:bog:

Društvo, hvala svima na brizi i lijepim željama, sve je super.

Da malo pojasnim situaciju, ja još uvijek nisam uvjeren da je to ugriz zmije. U jednom trenutku mene je zapeklo nešto na ruci i kad sam pogledao vidio sam te dvije točkice koje vidite na slici. U tom trenutku sam pitao Ivana što on misli da bi to moglo biti. On je rekao da takav trag može ostaviti samo beba zmija jer je ugriz simetričan i zrcalan. Ja sam nekako uvjeren da bih primjetio ugriz zmije, da bih ju vidio - ali pošto sam osjetio samo peckanje i onda pogledao u ruku, nemogu reći ni da je zmija, ni da nije. Ipak, ja sam uvjeren da je to ugriz od pauka.

U svakom slučaju, Ivan je odličan suputnik, baš smo se zabavili i proveli jedan prekrasan dan na Sljemenu.

Naučili smo na svojoj koži jednu vrlo bitnu stvar koja se ne može nigdje pročitati. Takve stvari se uče samo u praksi. Mi smo se spuštali direktno dolje niz Sljeme i pošto je jako veliki nagib, više nismo mogli hodati dolje nego smo se morali kontrolirano klizati što je meni bilo prezabavno. Ja sam išao ispred Ivana, a on dosta dalje iza mene da se održi razmak. Ali kako se on klizao od njegovog odrona mene je pogodio ogroman kamen u ruku, unatoč tome što smo držali razmak. Da me je taj kamen pogodio u glavu, tko zna što bi bilo.

Zato zapamtite, kod takvog spuštanja, nikad jedan iza drugoga, nego - jedan do drugoga.

Uživajte

Juuuuuhuuuuu
Žac pa ti si nam dooooooobroooo

da sli dečki Prpa kaže da i beba ima dovoljno otrova da te sruši!
mislim da ste malo zabrijali ali neka!
ne želim biti zločest ali nazovi Prpu pa onda daj komentare, nemam pojma alči tom tipu nekako najviše vjerujem u pitanju zmija!

Da, ali zmija može i ugristi bez da izbaci otrov, nešto kao upozorenje, bila odrasla ili ne.

Nisam presretan, opet sam pobrao krpelja. Što ne bi bio bed da sam bio negdje u vuko**ni lijevoj, nego na Sljemenu gdje ima jako puno zaraženih krpelja. Nije mi jasno kako sam ga previdio prije tuširanja. Uvijek se provjerim. Ovo je najmanji krpelj kojeg sam dosad u životu vidio. Bio je duplo manji od normalnog krpelja. Uspješno je izvađen, nadam se da je bio zdrav... jer moguće da je bio čitavu noć na meni.

To mi je tak smiješno - Željka recimo napadaju komarci i obadi. Kraj njega mene gotovo uopće ne diraju. Cure "napadaju" kukci - šeću se po njima i slično tak da kad su blizu ja sam čist. Eto, po toj logici, budite blizu mene i obavezno ću pobrat krpelja umjesto vas.

ccc...

odi doktoru nek ti spraši inekciju

Hvala lijepa na brizi Antune.

Ona crvena mrljica na mjestu ugriza se skroz povukla a i ovih dana sam normalan kao i inače. Koliko to normalno zapravo je.

Mshai je napisao/la:Hvala lijepa na brizi Antune.

Ona crvena mrljica na mjestu ugriza se skroz povukla a i ovih dana sam normalan kao i inače. Koliko to normalno zapravo je.

da to ija kažem kad moram na inekciju

A, ne brine mene injekcija;

Ima zgoda kad sam bio klinac, jedva se toga sjećam, kad me mama prvi put vodila u dom zdravlja da me piknu u prst i pogledaju mi krv, krvnu grupu itd. Čuo sam neko dijete prije mene kako vrišti i plače, i usrao se da će mi ne znam šta napraviti. Kad sam došao na red, toliko sam podivljao da su me doslovno držale tri med. sestre, mama, jedan doktor dok me drugi pokušavao piknut. Kad me je doktor napokon upiknuo u prst, smirio sam se ko bubica iznenađen "šta je to to?"



Od onda nikad više nisam imao problema s injekcijama i vađenjem krvi.

Tak da fakat, ugriz je sad potpuno nevidljiv. Osjećam se super. Imao sam previše krpelja u životu, tako da me ovaj mali pizdek ne brine. Brinula me samo lokacija gdje sam ga dobio jer tamo ima puno zaraženih. No, vjerujem da je stvarno sve ok. Polako spremam opremu za otok. Čitam prvu pomoć. I non stop nadopunjujem popis šta ne smijem zaboraviti.

u ija bi želio da me drže tri sestre

za kaj?

mene tuđe sestre drže za budalu,a sad u Antunovu reputaciju se ne bi mješo.

p.s.Antune ak bi tio da te drže 3sestre za to bi trebo Antu Pavlovića Čehova nazvat.

antun je napisao/la:u ija bi želio da me drže tri sestre

a doktor da te pika ha?

Ljudi moji, ne pikaju doktori nego sestre=) doktor samo prepise streljivo
Injekcije su nesto sasvim normalno i nakon....150 kom u roku od 6 mjeseci vise ne marite za to...to vam bude svakodnevnica eheheheheh (koliko sam ih primio, vec i sam mogu djeliti terapiju)

ali da se vratim na temu

Inspirirani savjetima instruktora preživljavanja krenuli smo pratiti taj potočić jer obično vodi do civilizacije - i stvarno,

Jesi li to naucio od Beara ?

Knife_maniac je napisao/la:

Inspirirani savjetima instruktora preživljavanja krenuli smo pratiti taj potočić jer obično vodi do civilizacije - i stvarno,

Jesi li to naucio od Beara ?

Ne, zapravo su gotovo svi instruktori rekli da će voda (bilo kakva tekućica), prije ili poslije dovesti do civilizacije. Mi smo to potvrdili u manje od 10min. Čim smo prateći potok skrenuli iza ugla dočekala nas je šoderom prekrivena cesta.

prica je super, ko da sam citao neki pustolovni roman i fotke su isto predobre, svaka cast. =)