poezija, proza, misli

bavim se pisanjem pa da nekaj svoje podijelim i s vama. kad sam pisao većinu pjesama nisam bas bio najveselija osoba, bio sam ogorcen na drustvo, ljude oko sebe i to se odrazava u pjesmama. Pa evo jedna za pocetak. Stavit cu i neke misli koje sam zapisao, mozda i koji prozni uradak al mic po mic. Slobodno postate vlastite zapise


STRAH ME, SAM SAM, NE RAZUMIJU ME LJUDI


Svijet, okrugla pozornica,

Tužni sajam svakojakih lica,

1 % tuca nas u mozak,

Ej doktore, propiši mi prozac,

Sve što znaš već i radiš,

Kljukaš me kemijom do jaja,

Umjesto da nešto ljekovito posadiš,

Preprirodno, kaže glavni baja,

Depra, suicid nuspojave su česte,

Strah me, sam sam, ne razumiju me ljudi,

U glavi crne misli mi se mrijeste,

Dal' me iza leđa zovu ludi?

Moram pazit kad ću nešto reći,

Zato često stihove i pišem,

Svakodnevno tužan idem leći,

Treba počet težit nečem višem,

Ne nude nam rasplet neki bajan,

Dedeki nas furaju u grob,

Bez njih život može biti sjajan,

Osobno, ne želim biti rob,

Strah me, sam sam, ne razumiju me ljudi...

Dal' će svijest počet da se budi?

Ljudi se danas najviše uspoređuju sa životom na televizoru. To je dosta sužen izbor, koliko god se činio raznovrstan. Preko interneta možeš saznati informacije od ljudi s kojima djeliš svoja razmišljanja. Oni te mogu usmjeriti kojim putem krenut, što pročitat ili pogledat. E sad svatko ima svoje 'prave' ljude i svoja mišljenja, a na kraju krajeva... svoj kraj ili početak...

Što si svjesniji korijena problema, lakše češ se suočiti s tim problemom.

*********

Nasilje ne dolazi samo u fizičkom obliku.

*********

Bilo bi dobro kad bi se ljudi češće zapitali: 'Zašto ja to ne znam?'

dok sinke prozu piše
misli su mu sve više
šta će tek biti dok hula hula ples zanjiše
dok se na vulkan pripneš
i uz stijenu se stisneš
al pazi
nije to deep water
nego
deep lava
pa skok u peru
do prvog
shamana

šala mala sinke

hahahahaha
dobra, dobra
slobodno se šali, dok se smijem super je

dobro skrivaš tugu,jad i čemer,nisi se u dvorani činio takav.
ovo vrijedi i za mene, dok se smijem super je ,jer ak se prestanem smijat mogla bi zatulit

ma pjesme su većinom stare par godina, a tad sam bio jako depresivna osoba.. al sam nasao izlaz iz toga, sam je trebalo malo dublje kopat

Lijek se zove keppra,
Mene šora depra.

Početak pjesme obečavajući nije,
Ipak na licu osmijeh meni blista,
Igram se rimom lukavošću lije,
U mojoj glavi ispisuje se lista,
Stvari koje obaviti želim,
Al' otkud počet, kako krenut,
Kad mišljenje sa manjinom dijelim.

Želim svijet bez mržnje i rata,
Bilo koja vojska razoružati se mora,
Vidjeti na crkvama utjecaj granata,
U ovom bolesnom trenutku, to se čini fora.

Želim propast banke i bankara,
Uništili ljudski duh su novcem,
Pustite ih neka trče šumom,
Dajte pušku i proglasite me lovcem.

Želim propast politike i političara,
Oni stvarno ničemu ne služe,
Kako samo mogu tolko kenjat,
Kad ustvari ništa ti ne kuže.

Želim dobre duše vidjeti na vrhu,
A ne da zemlja izgleda ko cajka,
Imamo mogućnost davit se u kruhu,
Ljudski život MORA biti bajka.

e ova ti je dobra

hvala =)

aj lajk it
..sad bi i ja mogla nadovezat se tu na te tvoje..samo u mojima nema rime

ive daj one tvoje.. onda možda se i ja usudim one neke moje;)
sinke drago mi je da si našao izlaz iz depre, trebalo ti je izaći...

a eto..evo jedna (makar bi neki rekli..pa ovo je forum noževa,preživljavanja,suživota sa prirodom)
..nedavno nastala raznoraznim događajima u životu (kako to već obićno i biva..)
kako ja baš nemam naslove neke..al za ovu bi mi baš pasao jedan..

Reanimacija?!

trebam li brojiti pokušaje vraćanja u život..
obećavajućim mislima ili tek slutnjom o sreći..
krenuti a ne znati gdje
kada se dogodi dan i izgubi noć..
na prepad ulovljene naše sjene
pohraniti u dvorište samoće da plešu po zidu
i misliti kako tako zauvijek pripadamo jedno drugom..
ako se ne varam
sjećanje je kancerogeni dodir lažnog iscjelitelja
koji napada i razara sve što pokušavam vratiti u život
a bijaše: čovjek, ljubav, povjerenje..

ajd još jedna..sad mi prošlo mislima, pa ih krenula pohvatat..zbrda zdola..

probija se kroz prozore
plavu kišu nebu ostavlja..
da plaču svi jezici koji su vječno šutjeli
pa prhne, krilom dotakne sumraka val..
a ja osluškujem udarce kazaljki
kao slapove neke rijeke
sto teče dalekom mjestu
mojih dubina..
i tu..ugodne vizije miluju cjelinu bića..
a ja..možda nisam nestala u pjesmi
slučajno..kao drhtavost siromašnog plamena
i sad..
tiho..kao ladja..sama veslam kroz noć..

super je pjesma.. volim ja i bez rime poeziju.. Anita daj i ti svoje stavi... evo jedna moja bez rime...


DIJETE NOĆI


Po glavi roje misli, čekaju da dođem,

Izvučem ih iz mraka, pretočim u riječi,

Dani su mi kratki, noći duge, samotne i puste,

Mrsko otić spavat, budit se još mrže,

Srebro moje, mjesec, prati me u stopu,

Neizbježan prijatelj, on sad meni posta,

Na grudima svojim čvrsto mene stišće.



Jel' to sunce u daljini,

Bacaju li zlatne zrake, oči njene,

Ulazi li svjetlost kroz moj mračni prolaz,

Ljubav, veselje, sreća, obuzimaju me lako.



Oprez... Stani!



Iskustvo tuge zalazaka sunca,

Izvlači sumnju da je razum spozna,

Vraća me u mrak i samoću,

Nema sažaljenja, znam,

Dijete sam noći.

dijete noći..dobrodošao u moj svijet..
baš fino napisano..

dijete noći, meni najdraža

KOCKA

Jedno popodne, prijateljica mi radila neki psiho test. Poče ona meni o nekim kockama,

pustinjama, ljestvama, konju, oluji, nebu, zemlji... BLA! BLA! BLA! I tako odgovaram na

neka pitanja. U jednom trenutku poludih. Mislim si, tko tu koga prca u mozak. Jel to test za

uništavanje psihe il... Kako onda ostati normalan. Ipak nekako dođemo do kraja i ona mi

objasni rezultate. Uglavnom, meni je sve to još uvijek izgledalo kao običan proljev. Prošao

tako dan, uopće ne razmišljah o tome. Noćas sjedim pored prozora, te razmišljam o svemu

tome. Počelo me kopat. Počeo slagat priču oko toga.

Shvatio sam oluju. Bila je tamna, velike snage, razorne moći. Bilo je teško, bilo je gadnih

situacija, izjedala me iznutra. Dovodila me u situacije u kojima sam najrađe poželio nestati,

jednostavno ispariti. Prošla je. Tu i tamo zapuše vjetrić, al to je sve podnošljivo. Sada se

vraćam na velika vrata. Kocka je ogromna, granitna. Ponosno stoji, čvršća no ikad, u blizini

piramide. Gledam ja to sve, i mislim si, čovjeće koji psiho test. Pogledaj što mi radi. Vani se

dani, a ja tu trabunjam ćufte. Daj da i to svršimo.

Pustinja:

Kocka stoji, visinom ravna piramidi, u čijoj blizini se nalazi. Oluja je prošla i oblaci se polako

razilaze. Zrake sunca počinju obasjavati sjajnu površinu kocke. Između kocke i piramide

nesigurno lebdi ruža, mala ruža, koja se pita: 'Čovjeće, što ja radim tu?' Konj galopira

pustinjom. Konj, prekriven smeđe bijelim šarama, divlji, neukrotiv, čupavi, ponosan i

slobodan. Ponekad dođe do mene i onda odemo jahati, jahati do zvijezda i natrag... ali na

kraju on ode i meni je teško, ali mora biti tako. To je moj teret. On odlazi, pozdravim se sa

njim, okrenem se i... i ne gledam natrag. Tako je najbolje.

A ljestve... ljestve su još uvijek u oazi, naslonjene na kokosovu palmu, tako da ako se

previše napuše, ne zvise na pod.

jedna od mene, nastala sad upravo za vas;
"dodirom me pokušavaš zaustaviti u svom vremenu i prostoru
nadajući se da ću ostati
al ja ti jedino mogu obećati sjećanje...
jer duboki su gejziri iz kojih ja crpim, daleko su zvjezde iz kojih čitam
prostor i vrijeme me već dugo ne obuhvaćaju
jer vječnost je moja maternica...
nadaš se da govorimo istim jezikom,
al ja te molim ne misli o meni jezikom, ne misli ni mislima
ja imam vjetar u sebi i on je moja haljina, ja krila ne trebam...
ti kad hodaš stopalima gazi zemlju.....i ne misli o meni mislima...
mene miriši u vjetru, u zraku kojeg udišeš...ja samo tako nastajem...."

eto je, sad sam je za vas sastavila i poklanjam je vama..sinke želim ti da ti ta depra zauvijke bude prošlost koju više ne trebaš pa je zato možeš zaboraviti..ljudi uskoro je advent, vrijeme pred Božić i neću biti na netu, ni na forumima, ni na fejsu, "desert time"...odmorit ćete od mene...al do 27.11, padne još koja pjesma, sigurno...

@Anita
hvala na zeljama :bog:

Anita..fala na pretočenim riječima u slova ..

i evo još jedna onda za pred san..

kao da mi ptice
lete žilama
spoznaje..
krila života..
i unutar nedohvatljivosti
poput srca u srcu
hrastovog korijena
vilinske čarolije..
ustvari u stvarnosti
sam samo
poput zavežljaja sreće..
u jednostavnosti
deset otiska prsta
nježnih i mekih..
istina dlana
dodira kože..

dobra

hvala

Rasna netrpeljivost. Ne znam ima li smisla išta napomenut o ovoj, još jednoj ekstremnoj gluposti, pomno isplaniranoj, poradi još jednog ogromnog distanciranja među ljudima. Svi smo sa istog planeta. Spadamo među ljude.

Novac. Još jedna podijela na bogate i siromašne. Što smo si napravili koristeći ga. Posvađa te s bližnjima. Koliko kriminala je povezano uz njega. On je, većinom, glavni uzročnik nasilja i ratova. Uzrok tolikih zala. Njihova srž, a što ga više imaš, to si cjenjeniji u društvu.
Ali ne, ima on i lijepu stranu, uzrokuje brakove, sklapa poslovna prijateljstva, nabavlja ti auto i jahtu i svakojake materijalne trice... kakva smijurija.
Truje nam dušu.

sinke je napisao/la:Rasna netrpeljivost. Ne znam ima li smisla išta napomenut o ovoj, još jednoj ekstremnoj gluposti, pomno isplaniranoj, poradi još jednog ogromnog distanciranja među ljudima. Svi smo sa istog planeta. Spadamo među ljude.

Postoji određen tip ljudi - pametan i bezkompromisan koji izdvajanjem određenog dela ljudi u masi postiže taj efekat - planira i ubaci u rulju te osudi u kriznim periodima neki stereotip da okrene pogled mase sa bitnog na nevažne stvari u životu te pokrene taj prokleti čin. A ljudi znamo sve rade čoporativno - jedan osudi - svi potegnu ...

Bio sam po planeti skoro svugdje dok sam plovio osim u Australiji - največi stranac sam se uvjek osečao baš kod kuče !

@Mad Max
tu mediji rade cuda

Svaki hebeni dan sam okružen time i borim se za svoje mjesto ispod sunca - najviše me dotuklo to kad sam shvatio da su svi ovce i da su se sami ubedili da je manje bolno ne vidjeti sve te prljavštine nego istupiti korak naprijed i osuditi ih ... svaki dan koji preživim sve sam bliži tome da eksplodiram ili da se prodam ... treče variante nema barem još sto godina na žalost ... beeee

što se tiče rasizma - sve ste rekli sinke i mad max.. bitno je da si dobar čovjek a ne koje si boje,kilaže,jel ti kosa kratka ili duga..

što se tiče novaca,sinke znaš da se slažem s tobom i voljela bi doživjeti dan kad to sve nestane..ali s druge strane,trenutno društvo još funkcionira ovako kako funkcionira,i novac mi treba za banalne stvari..kinder jaje za malog..boca vina za mene..