Šetnja do slapa Sopot

Ljubitelj sam prirode, njenih ljepota, čistoće, mira, mirisa koji u njoj vladaju . . . Kada god imam vremena gledam da odem u prirodu, da se prošećem po njoj, ili plovim njenim vodama, nadišem se svježega i čistoga zraka, a potom "napunjenih" baterija vratim se u urbanu civilizaciju u kojoj živim.

U prirodu često odem sa prijateljima, ali i sa svojim "tjelohraniteljem", kako iz dragosti zovem svojega psa Bena, hrabroga pudla, pobjednika nebrojenih susreta sa mačkama u mojemu dvorištu.Nekako sa njime mi je šetnja zanimljivija i ugodnija, a njegova radoznalost i nestašluci na putu me zabavljaju i vesele.

Danas smo odlučili da se malo umorimo na jugozapadnim obroncima Medvjednice, da posjetimo slap Sopot koji se skrio u njedrima šuma, tamo negdje na potoku Vrapčak.





Sam put nije težak, zahtjevan ili opasan, već spada u kategoriju šetnice po šumi uz blagu uzbrdicu ili nizbrdicu. Od mjesta gdje smo ostavili auto vode nas putokazi u šumu.






Šimski put je široki, čisti, moglo bi se autom njim, ali nije fora ići prijevoznim sredstvom već polako na svojim nogama, prošetati, pogledati, uživati u miru.






Moj "tjelohranitelj" i ja hrabro krenusmo šumom. Njega je zbunjivalo toliko puno drveća. Gledao ga je u čudu misleći valjda :"Tko će ih sve popišati i tako osvojiti teren? Odakle toliko mokraće u meni?"






Za one kojima šuma nije poznata, na vidljivim mjestima postavljene su razne table koje upoznavaju prolaznike sa karakteristikama šume kroz koju prolaze.






Lijepo vrijeme, lagani put, dobro raspoloženje i sve je odmah ljepše. Zadovoljno kročimo dalje kroz prekrasnu prirodu.









Na jednome mjestu zastadosmo jer se pružao prekrasan vidik prema hrptu Medvjednice. Vidik je čaroban, zelenilo umiruje dušu, a tišinu prekidaju povremene pjesme i dozivanje ptica.

Kakvih sve pitčurina ima, ne znam ih sve niti pobrojati, ali o jednoj nađosmo podatak na tabli pored puta.





Taman kada smo ožednili, naiđosmo na uređeni izvor vode. Voda je prekrasna, hladna i pitka. Iskoristismo izvor i utažismo žeđ koja nas je već pomalo hvatala.






Staro pravilo je da u prirodi nikada nisi sam. Uvjek negdje nekoga ima, uvijek se negdje netko kreće, hoda, šeta . . . Tako naiđosmo i na ljude koji su išli u branje gljiva. Njihova zadovoljna lica rekoše da su ipak nešto gljiva pronašli.






Radoznalošću jednoga istraživača, zamolih jednoga od njih, da bacim pogled u košaricu. U njoj razne gljive. Osobno ih ne poznajem, ali su mi se učinile nekako primamljive. Otvorile su mi apetit svojim lijepim izgledom.





Put vodi pored stijena. U ovoj bogatoj šumi kamen se gotovo i ne vidi, tako da te stijene nestvarno izgledaju u tome zelenilu.








Ušli smo uveliko u šumu, na teritorij gdje životinje imaju mir, gdje ih ima i imaju svoje stanište. A u šumi ima :

Za one koji se boje šume i mogućnosti da su se izgubili, zalutali ili dezorijentirali postoje i ovakvi putokazi koji ih uvjeravaju da su na pravome putu.





Uz put, na jednome platou, za umorne putnike namjernike, planinare i rekreativce izgrađeni su stolovi i klupe od debla drveća. Tu se može predahnuti, otvoriti ranac i pogostiti se sa ponešenim delicijama i tekućinama. Ovoga puta nisam ništa ponio, tako da nisam iskoristio pogodnosti ovako uređena mjesta.





Na putu susretoh u šetnji i druge ljubitelje prirode. Ljepota dana ih je izmamila iz grada u šumu gdje laganom šetnjom uživaju u prirodi. Moj tjelohranitelj, uvijek na oprezu , pošao je naprijed da se svojim osjetilima uvjeri da od nepoznatih uosoba u šumi nema nikakve opasnosti. Uvjerilo ga je i njihovo češkanje po leđima i draganje po glavi. Gotovo je zaboravio sa kime je došao u šumu, želeći sa njima nastaviti put.





Unatoč njegovim dilamama s kime i gdje da ide, pođe ipak sa mnom dalje, ponosno se šepureći po stazi, kao da je cijela šuma i okolna vasiona njegova.





Obronci šume ispresjecani su brazdama vododerina koje svojim izgledom i putom pružanja izgledaju tajanstveno. Gledam uz njih uvijek očekujući da ću vidjeti nekakve šumske patuljke kako vrijedno rade i prekopavaju vododerine. Ne znam odkuda mi to očekivanje, ali uvijek se javi kada pogledam uz takve vododerine.








Putem sam naišao i na prirodno pojilište životinja. Veliku nakupinu vode u zarušenome koritu potoka Vrapčak.

Uz potok ima i ptica koje u njemu pronalaze hranu. Obližnja tabla objasni mi o kojoj ptici je riječ.





Taman kada smo se malo umorili, osjetili da nam noge nisu navikle na ovakve terene za hodanje, dođosmo do cilja našega današnjega pohoda.





Slap je smješten na rubu dubokoga klanca potoka, preko kojega je sagrađen most, kako bi se sa njega bolje vidio.





Sam slap je prekrasan iako baš nije bilo puno vode da ga uljepša. Jedva je malo curkalo niz stijenu slapa. Jednom, za ranijih posjeta toga mjesta, uživao sam u moćnome žuboru vode sa slapa. Potok je bio nabujao a slap prekrasan. Žubor se čuo podalje od njega. Ali i ovako osiromašen vodom, meni je prekrasan.





Nisam odolio iskušenju i popeo sam se na gornju ploču slapa da bacim pogled prema dolje. Pogled bi bio ljepši da je bilo vode, a ovako izgleda kao da je samo stijena u pitanju.





Na tu stijenu iz njedara šume dolazi potok koji je u ovo doba godine gotovo presušio.

Sa slapa je zgodno baciti pogled i na most koji je sagrađen da bi bio vidikovac posjetiteljima koji su došli da vide slap.





Sam slap je mome tjelohranitelju "sumnjivo" mjesto koje je trebalo posebno istražiti, prehodati, pronjuškati, ali i probati vodu koja tuda lagano teče. Pustio sam ga da obavi sve te istražne radnje, a kada ih je obavio zadovoljno je došao do mene nezainteresiran dalje za slap. To je ujedno i bio znak da se počnemo vraćati kući.





Uz put susresmo i nove poznanike mojega psa. Pri susretu su se obnjušili, malo repom pomahali i nastavili dalje svatko u svojemu smjeru.







Nekoliko sati, koje smo proveli u laganoj šetnji po šumi, dobro nam je koristilo. Iako malo umorni, bili smo i te kako zadovoljni. kretanje prirodom nam je i te kako koristilo. Nekako smo se čilije i veselije osjećali.

Stoga vas sve pozivamo da se uputite u prirodu kada god možete, da uživate u njenim ljepotama, miru i čistoći, ali i da preuzmete na sebe obavezu da je ne zagađujete, devastirate, niti narušavate harmoniju koja u njoj vlada. Uživajte svim čulima u njoj.

Pozdrav vam šalju Olimp i njegov tjelohranitelj, "strašni" Ben.

Čista uživancija!
Baš sam prošlu nedjelju išao tim putem kada sam se spuštao sa ponikva!

Uživancija jezačitati tvoje priče Olimp, iskreno svaki puta poželim odmah obići ta sva mjesta.