Hajla 2011, In Memoriam Safet Mavrić Ćako

Sudjelovanje na ovom tradicionalnom usponu se dogodio kroz splet nekih okolnosti. Bio sam kratko vrijeme u Zagrebu i tamo se bavio speleologijom, pa je doslo vrijeme za (ponovno) preseljenje u Cavtat gdje sam upoznao drugu ekipu koja se bavi speleologijom ali i planinarenjem. Mlada ekipa, mlado planinarsko drustvo ali ljude poznajem od prije iz vidjenja. Nakon brzog stupanja u kontakt sa glavnim i odgovornim Goranom, pristize mi jos nekoliko mailova od drugih clanova u znak dobrodoslice i da mi oni svi stoje na "usluzi". Iskreno, na prvu ruku, odusevljen koliko god to mogu biti. Nakon sastanka, dva, blizio se ovaj uspon pa je kolega Lazar predlozio da odemo i ove godine jer je on bio prosle godine i njemu je bilo odlicno. Naravno, nije trebalo puno nagovaranja, samo nekakva sitna posudba opreme, dogovor oko pojedinosti, prijevoz organiziran i sve je bilo spremno.

Bas ovaj uspon je bio vec 15ti po redu, u cast poginulog planinara Safeta. Naime, prilikom uspona na Hajlu je ima nezgodu da je propao kroz nanos snijega. Puno toga mozete vidjeti o njemu na netu i na facebooku ukoliko koristite isti. Ekipa koja to organizira je dobro uhodana i nista ne prepusta slucaju. Domacini su najbolji. Na prvom im je mjestu da se svi dobro zabave i da nikome nista ne fali. Dom uredan, nema pusenja i nema ulaska u gojzama. No da se vratim na pricu.

Sam polazak je bio u petak, 14.1. u 17 sati sa Gornjeg Brgata i isli smo preko Trebinja. Nakon nekakvih kratkih i dugih pauza, oko 23:30 dolazimo do mjesta gdje smo se dogovorili sa organizatorima. Uspon na brdo, do prvog doma je organiziran sa djipovima i kamionima. Nije preporuka ici sa osobnim autima zbog prepreka u obliku potocica, vjerovatno bi upali, i nebi nikad izasli. Dok smo cekali prijevoz, uslijedilo je presvlacenje i zderanje da se skupi snage i energije za uspon koji nam slijedi. Po zavrsetku svega toga, trebalo je prepakirati stvari i ponjeti ono samo najnuznije (neki su ponjeli i malo viska stvari).





U jako brzom trenutku dolazi simpaticni vozac pod imenom Satko, trpa nas u svoj Daihatcu dzip i krecemo na ledeni safari.



Ruksaci svuda oko nas, zbijeni kao sardine, no to naravno nece pokvariti nas dozivljaj. Vjerovatno mojih najludjih 15 minuta voznje. Zaledjeno podrucije, 3 potoka gdje djip propada i do 60-70cm i izlazi kao da ide po ravnoj cesti, prelazak preko 2 mostica koji su uzi od samog auta. Uzbrdica od 45 stupnjeva i na vrhu uzbrdice krivina za 180 stupnjeva. Nije uspio iz prve, ali iz druge Daihatcu ide prema vrhu kao tenk. Tu vecer su vozili do prvog planinarskog doma pod nazivom Bandzov. Dogovor je bio ici prema vecem i bolje uredjenom domu Grope jer cemo imati malo vise vremena za odmorit se i odspavat. Fin uspon, trening za ono sto nas sutra ceka. Oprastamo se sa ekipom iz prvog doma, zahvaljujemo se na prijevozu, vadimo stapove i krecemo na prvi uspon. Uspon do drugog doma traje nekakvih 1 sat i 20 minuta otprilike uz puno stajanja i ekspedicijskim tempom. Cijelim usponom nas prati jaka mjesecina od koje smo svi bili odusevljeni i jako sretni. Vrijeme u tom trenutku nije moglo biti bolje. Nazalost, aparat nije bio tako dobar pa nije htio pruziti takav ambijent.



Po dolasku u dom Grope, negdje oko 2ipo ujutro, ekipa nas veselo docekuje, priprema nam madrace za smjestaj u ionako skucenom prostoru. Vadimo vrece za spavanja i u jako kratkom roku svi su spremni za spavanja. U cijeloj toj prici, domu punom ljudi, nema toliko sna tako da sam tu vecer uhvatio mozda 30 minuta sna. Ostatak vremena sam uzivao u mjesecini i na taj nacin punio baterije za sutra. Ujutro sam saznao da se samo Lazar "naspavao" dok ovi drugi isto nista nisu sklopili ociju.

Dizanje nam je vec uslijedilo oko 7 sati ujutro jer su nas smjestili u sami prolaz pa je ljudima nezgodno bilo preskakati nas. U kratkom roku spremamo stvari, oblacimo potrebnu osnovnu opremu tako da se ne moramo poslje guzvati. Kuhanje caja, kave i slicnih napitaka se odvijalo na peci na drva.



Nakon ispijanja, uslijedio je dorucak i priprema za uspon. Oko 10 sati dolazi ekipa iz Bandzova i svi zajedno krecemo u osvajanje vrha. Svi se okupljamo ispred doma, zadnja provjera opreme i kolona lagano krece.

















Ne znam ni sam sta na ovoj slici radim, ali se sjetim, stavim odgovor


Jedan savrsen stroj, kopa i vuce nenormalno. Jako mi je zao sto nisam imao priliku provozat se na ovome, ali nekom drugom prilikom.




kratko cekanje Jurice...




Ekipa na okupu. Jurica, Matej (ja), Lazar i Goran


Do ovog mjesta je uspon jako blag, a nakon ovog stabla krece lagani napor. U pozadini je vrh Hajle.






Jurica sa svim mogucim kamerama, aparatima je biljezio svaki trenutak i svaki dogadjaj.














Uslijedio je mali predah na ravnom podruciju odakle puca jako lijep pogled. Nesto ubaciti u usta, popit malo vode, uslikat se zajedno i krece se prema sljedecem ravnom dijelu. Uslijedilo je savladavanje najtezeg dijela puta.

















Evo dokaz da se i u trapericama moze penjati.










Na nekim mjestima ima snijega skorom do guzice. Lagano idemo prema vrhu ne obaziruci se previse na ostale. Kod nas nisu svi bili u kondiciji pa smo morali malo smanjiti tempo da se svi uspiju uspet i sto je najvaznije da se mogu spustiti.







Ovaj dio mi je preljep.






Nakon prijelaza, dolazimo do ravne povrsine odakle mozak staje zbog ljepote pogleda.















U drustvu ljepseg spola.






Predsjednik planinarskog drustva i moj buduci mentor i ja





Dok je trajalo ovo silno naslikavanje, oblaci iz pozadine dolaze i krece pravo veselje. Lagani snijeg koji se poslje pretvara u strasnu mecavu kako to susjedi govore =)







Slika govori vise od rijeci




Na vrhu se nismo stigli slikati zbog nevremena, kratko se upisali, popili malo vode, ubacili jednu cokoladicu u sebe i povratak nazad.

Koliko je vjetar puhao i nosio snijeg, morao sam staviti podkapu jer mi je sve udaralo sa strane u lice pa bi se to krenulo lediti. U svakom slucaju, svi oni koji su to dozivjeli znaju da je jako gadan osjecaj.


Zbog silnog naleta, dolazio je novi sloj snijega sto je na kraju dobro doslo zbog brzeg spustanja.



Metoda lijeva noga ispod guzice, desna naprijed, cepin u ruku i sto brze prema dole. Naravno, uz takav leprsav snijeg treba dosta dugo kociti cepinom.


Silazak je trajao negdje oko sat vremena, prosao je bez vecih poteskoca za one koji su klizili svakom prilikom i hvatali velike brzine i sa malo vecim poteskocama za one koji su isli polako i oprezno.


Kako smo penjali zadnji, tako smo i sisli zadnji. U domu je vec bila jako dobra atmosfera, grah skuhan i sve je spremno za zabavu.





Organizacija je vec jako dobro uhodana, tako da je uz grah bilo jos 2 slijeda hrane i stvarno nicega nije falilo. Danas sam cuo od svoje ekipe da su pojedinci tamo dobili koje kilo.





Nakon nekog vremena se Lazar primio cevapa da bi pomogao gospodjama






Uz sve to se odlicno uklopila i harmonika


A ekipa kaze " Heeeiii hooou "




Zabava je jos potrajala u noc, pjevalo se, jelo se i pilo.

U nedjelju nismo ranili sa dizanjem nego smo opet po obicaju bili zadnji. Popili caj, malo pojeli, spremili stvari i krenuli na povratak iz doma Grope u dom Bandzov gdje nas je cekao prijevoz.







Jedna za kraj, ispred doma sa domacinima.
























Silazak je trajao nekakvih 45 minuta od doma Grope do doma Bandzov. Snimali smo neke kadrove pa je to sve oduzimalo vremena.



Ovo je sve okrug doma Bandzov.


Voznja od Bandzova pa do civilizacije se odvijala u starom vojnom kamionu. U prikolici nas je bilo 17 + 2 sto su visili vanka, vozac i suvozac i sve stvari.


Jos jednom bih se zahvalio svim dobrim ljudima sa podrucija exYu koja je ovo sve i omogucila, stvorila jednu ugodnu i prijateljsku atmosferu. Pobrinula da se nitko ne vrati kuci ni gladan ni zedan.
Uspon na 2403mnv je uspjesno odradilo cak 146 ljudi od ukupno 200tinjak ljudi (ne znam tocni broj). Razlika izmedju pocetke i krajnje tocke je 1800mnv. Preporuka svima za ubuduce, bit ce organizirano i sljedece godine tako da moze otic tko god zeli.

Takodjer, da nije bilo Gorana, vjerovatno nebi ni bilo ove price. U zadnje vrijeme imam dosta nezgoda sa foticima. Prvo sam izgubio DSLR na putu u Istanbul, pa mi se sada ovaj aparat zaledio na nekih 2000mnv i odbijao je raditi. Goran je uz sve slike slozio i jedan video u trajanju od 11 minuta da se sve to upotpuni.

(ZA VIDEO KLIKNI SLIKU ISPOD)



Za kraj ove jedne lijepe price, veliki pozdrav od ekipe HPD Snijeznica

Svaka čast, predivna priroda i odlične fotografije, panorame su mi mrak!

odlična tura - baš po mom ukusu

Odlične fotke a i organizatori su se dobro potrudili,vidi se po punim stolovima

odlican izlet
..samo nevolim ici sa tako velikom skupinom ljudi jer se stalno moras prilagođavat drugima, njihovom tempu i što je najgore uvijek vecina u takvim slucajevima ide na vrh kao swat team, dolete gore i za 10 sekundi gotovo..spustanje nazad... nema lutanja po vrhovima, proucavanja prirode, slikanja, sve to se radi u nekom uzurbanom ritmu u hodu nazad prema domu... zato najvise volim ici sa 2-3 ljudi koji su dosli uzivat u prirodi a ne napraviti vojnu akciju osvajanja vrha i bjezanja kuci..nemoj mislit da prigovoram tebi i suputnicima, samo sam prenio svoje frustracije sa tim grupnim izletima

Spužva Bob je napisao/la:Svaka čast, predivna priroda i odlične fotografije, panorame su mi mrak!

Da, priroda je bas predivna. Za fotografije je zaduzan Goran, pa cu mu prenjeti komentare

Aries je napisao/la:odlična tura - baš po mom ukusu

Onda slicno razmisljamo. Meni je bas bilo odlicno, sad cemo imat neke vjezbe u stanici pa kad to prodje, prije speleoskole u proljece jos kakvu turu odraditi.

svarožić je napisao/la:Odlične fotke a i organizatori su se dobro potrudili,vidi se po punim stolovima

Da, organizatori su odlicni ! Stvarno je bilo svega i u jako velikim kolicinama.

damjan je napisao/la:odlican izlet
..samo nevolim ici sa tako velikom skupinom ljudi jer se stalno moras prilagođavat drugima, njihovom tempu i što je najgore uvijek vecina u takvim slucajevima ide na vrh kao swat team, dolete gore i za 10 sekundi gotovo..spustanje nazad... nema lutanja po vrhovima, proucavanja prirode, slikanja, sve to se radi u nekom uzurbanom ritmu u hodu nazad prema domu... zato najvise volim ici sa 2-3 ljudi koji su dosli uzivat u prirodi a ne napraviti vojnu akciju osvajanja vrha i bjezanja kuci..nemoj mislit da prigovoram tebi i suputnicima, samo sam prenio svoje frustracije sa tim grupnim izletima

Ma ne, dapace. Ne mislim ja nista da si ti falio. Cuj, netko voli ici u jako uskom krugu ljudi i to postujem. Takodjer ima ljudi koji zele ici samo sa velikom skupinom ljudi, to isto postujem. Ja se prilagodim na sve i super. Nije mi problem malo smanjiti tempo ili slicno, ono sto ne volim jest konstantno njorganje. Ostalo je sve u redu.
Vezano uz vrhove, a cuj, ipak je ovo 2403mnv, zima je, nema se bas puno toga za vidjet. Da nas na vrhu nije uhvatila mecava, vjerovatno bi i ostali koji minut u miru se poslikat, ovako nismo ni to mogli.

Hvala na komentarima

nisam ni mislio na ovaj vaš uspon i kratko zadrzavanje, i ja bi se u tim uvjetima zadrzao samo koju minutu... pricao sam o svojim iskustvima na koje me podsjetila ova tvoja reportaza...tocnije o jednom od losijih iskustava koje sam imao.. penjemo se cijeli dan, dodemo na vrh, za minutu se spustamo prema domu i zatvaramo u dom. u jutro ustajanje u 6 i odmah u 6i 15 nazad za zagreb.. pa ko nebi poludio..nisam dosao vidjeti dom nego prirodu, al njih 15 ide nazad, a ja sav u cudu i nije mi jasno gdje ce svi, mislio ici malo lutati po sumi barem na sat, dva, ali ne...
..ovo za tempo nije problem.. i ja volim stati, odmoriti se i osluhnuti prirodu, ali ne volim doc kao swat team na planinu kao da me neko tjera a ne da uzivam...

Malo sam glup!
Ovo je bilo u Crnoj Gori?
Nikada iskreno nisam čuo za to mjesto, ili tako nešto?
Daj me malo prosvjetli!

opet smo Jugoslavija i to se ne može izbjeći!

kako se sve vraća i prirodu nemožeš dijeliti na nacionalnost ili bilo što , što je bilo prije nekih godina!

Prekrasne slike ali, opremljeni ste kao da idete na K2!

LUKSA je napisao/la:Malo sam glup!
Ovo je bilo u Crnoj Gori?
Nikada iskreno nisam čuo za to mjesto, ili tako nešto?
Daj me malo prosvjetli!

opet smo Jugoslavija i to se ne može izbjeći!

http://en.wikipedia.org/wiki/Hajla

LUKSA je napisao/la:
kako se sve vraća i prirodu nemožeš dijeliti na nacionalnost ili bilo što , što je bilo prije nekih godina!

Potpuno se slazem sa time. Iako sam ja premladi da bi se zamarao bez obrzira o prirodi.

LUKSA je napisao/la:
Prekrasne slike ali, opremljeni ste kao da idete na K2!

A cuj, troje nas je u gorskoj sluzbi spasavanja, pa ipak je tu nekakva i duznost u pitanju =)

odličan izlet, super priča, prekrasne fotke! tko kaže da nema snijega!!!

NAVIGATOR je napisao/la:odličan izlet, super priča, prekrasne fotke! tko kaže da nema snijega!!!

Zahvaljujem ! Ima snijega, samo ga treba traziti na pravim mjestima. Idem u subotu na Orjen na nekakvu vjezbu pa cemo vidjet sta ce tamo snijega bit.

damjan je napisao/la:odlican izlet
..samo nevolim ici sa tako velikom skupinom ljudi jer se stalno moras prilagođavat drugima, njihovom tempu i što je najgore uvijek vecina u takvim slucajevima ide na vrh kao swat team, dolete gore i za 10 sekundi gotovo..spustanje nazad... nema lutanja po vrhovima, proucavanja prirode, slikanja, sve to se radi u nekom uzurbanom ritmu u hodu nazad prema domu... zato najvise volim ici sa 2-3 ljudi koji su dosli uzivat u prirodi a ne napraviti vojnu akciju osvajanja vrha i bjezanja kuci..nemoj mislit da prigovoram tebi i suputnicima, samo sam prenio svoje frustracije sa tim grupnim izletima

Slažem se u potpunosti s tobom, na tim velikim turama obično se nađe par nadobudnih koji piće ko da ih progone sve zvjeri ovoga svijeta... i naravo da znaju oni onu planinarsku "prilagodi se najsporijem članu grupe" ali je ne fermaju 2%, samo bezglavo idu put vrha, dođu tamo prvi i odma nazad nakon 2 minute, ni sliku ne ispali na vrhu od žurbe... Nakraju se može sjećati samo tla po kojem je gazio i gledao gdje da napravi idući korak. Takve ture i mene frustriraju, ali nažalost prisiljen sam ići i na takve ture jer u protivnom nebi nikada ni bio na nekim mjestima.

@ Optik super reportaža ture i sve. Ali moram dodati jednu malu primjedbu, neznam kakav je u vašem HPD-u običaj. Ali u mom (HPD Mosor) kada se ide ispenjati neki vrh u stranoj zemlji obavezno se ponese i Hrvatska zastava u ruksaku, te ukoliko uvjeti dopuste se napravi grupna fotografija sa barjakom na vrhu, ako ne onda barem na nekom mjestu na planini odakle se vidi vrh u pozadini.

Igsy je napisao/la:
Slažem se u potpunosti s tobom, na tim velikim turama obično se nađe par nadobudnih koji piće ko da ih progone sve zvjeri ovoga svijeta... i naravo da znaju oni onu planinarsku "prilagodi se najsporijem članu grupe" ali je ne fermaju 2%, samo bezglavo idu put vrha, dođu tamo prvi i odma nazad nakon 2 minute, ni sliku ne ispali na vrhu od žurbe... Nakraju se može sjećati samo tla po kojem je gazio i gledao gdje da napravi idući korak. Takve ture i mene frustriraju, ali nažalost prisiljen sam ići i na takve ture jer u protivnom nebi nikada ni bio na nekim mjestima.

Nas cetvero smo se drzali dobar dio vremena. Prilagodjavali smo se tako. Sve to ima svoje prednosti i mane. Ja sam uspio uzivati u prirodi i osvojiti vrh, tako da sam sve obavio. Do vrha inace treba puno manje nego sto je nama trebalo bas iz razloga sto smo polako hodali i razgledali prirodu onoliko koliko se moze vidjeti dok se hoda. Nismo silazili sa staze jer bi to znacilo tabanje novog puta a na nekim mjestima je bilo snijega, kao sto mozes vidjet na slikama, do guzice =)

Igsy je napisao/la:
@ Optik super reportaža ture i sve. Ali moram dodati jednu malu primjedbu, neznam kakav je u vašem HPD-u običaj. Ali u mom (HPD Mosor) kada se ide ispenjati neki vrh u stranoj zemlji obavezno se ponese i Hrvatska zastava u ruksaku, te ukoliko uvjeti dopuste se napravi grupna fotografija sa barjakom na vrhu, ako ne onda barem na nekom mjestu na planini odakle se vidi vrh u pozadini.

Da, samo sam cekao kad ce netko primjetit. Zaboravili smo zastavu i od planinarskog drustva i Hrvatsku zastavicu. Nemam sta reci, mogu se samo braniti sutnjom i drugi put misliti malo vise glavom
U svakom slucaju na vrhu se nebi mogli slikati pa smo zato poslje napisali HPD Snijeznica na snijegu i tako se slikali.

sutra na orjen? ako je tako uzivajte i ne zaboravi zastavu

damjan je napisao/la:sutra na orjen? ako je tako uzivajte i ne zaboravi zastavu

Da, samo se radi o vjezbi gss-a i primjeni zimskih tehnika a ne planinarenju

Ma NP, ja sam malo zaheban što se tih običaja tiče i tako sry... i da dodam (nemoj zamjerit)
Vrh se ne osvaja nego se ispenje. Osvojiti vrh bi značilo da doslovno uzmeš komad vrha, otkineš ga sa planine i poneseš doma u ruksaku.

Nego mene zanima kako si tako mlad upao u GSS?

zanimljivo pitanje i mene zanima odgovor, i kako se uopce postaje clan gss-a?

Na preporuku barem dvoje dosadašnjih članova + moraš bit zdravstveno sposoban, isticat se u tome što radiš, voljeti to, spreman na volontiranje itd.

trebalo bi imati i položene tečajeve planinarenja, alpinizma i drugi stvari koliko znam.

Da i to, očekuje se da kandidat posjeduje diplomu HPS-a (alpinist, speleolog, planinarski skijaš) ili barem status pripravnik. Pripravnik npr. speleologije postaneš nakon što prvo završiš opću planinarsku školu, pa onda speleološku školu. Za zvanje speleolog moraš ići u ZG položiti ispit pred stručnom komisijom HPS-a. A koliko sam ćuo on tek planira upisati speleološku školu, tako da nije ni pripravnik speleologije. Mada možda je pripravnik nečega drugog... Sve što ja imam za sad je diploma Hrvatskog planinarskog saveza, dipl. Planinar. :bog:

upiši postdiplomski
možda je Optik pripravnik za GSS pa sve to usput odrađuje

Igsy je napisao/la:Ma NP, ja sam malo zaheban što se tih običaja tiče i tako sry... i da dodam (nemoj zamjerit)
Vrh se ne osvaja nego se ispenje. Osvojiti vrh bi značilo da doslovno uzmeš komad vrha, otkineš ga sa planine i poneseš doma u ruksaku.

Ma ne, sve je OK. Dobra i zdrava zafrkancija je uvijek potrebna.

Igsy je napisao/la:
Nego mene zanima kako si tako mlad upao u GSS?

Spletom okolnosti. Ja sam trenutno suradnik stanice, pa tako da sudjelujem na tim vjezbama da obogatim svoje znanje. Kroz par mjeseci, nadam se, cu postati pripravnik a tek onda slijedi jako dug put. Svim stanicama je "isplativije" uzimati mlade ljudi koji imaju i snage i volje i najbitnije slobodnog vremena. Vecina ljudi u 20tim godinama studira pa relativno ima dosta slobodnog vremena i moze se odreci drugih nekakvih stvari.

damjan je napisao/la:zanimljivo pitanje i mene zanima odgovor, i kako se uopce postaje clan gss-a?

Ukratko, moras imati zavrsen tecaj pri HPS-u, najbolje speleologija i alpinizam jer takvih ljudi treba i te stvari prolazis na tecajevima do spasavatelja.

http://gss-zg.hr/index/index.php?option=com_content&task=view&id=167&Itemid=93

Ono sto je malo drukcije kod mene je da sam u jako maloj sredini pa te nije tesko zamjetiti. Takodjer postoje statuti stanice koji opet ovise od stanice do stanice. U velikim stanicama, poput Zagreba i Splita je tesko uci jer su tamo najboljih od najboljih. Dok kod malih stanica nemas prostora za biranje pa onda bilo tko tko zeli raditi i sudjelovati ti je dobro dosao.

Red target je napisao/la:trebalo bi imati i položene tečajeve planinarenja, alpinizma i drugi stvari koliko znam.

A...tako nekako

Igsy je napisao/la:Da i to, potreban je certifikat HPS-a (alpinist, speleolog, planinarski skijaš) ili barem pripravnik. Pripravnik npr. speleologije postaneš nakon što prvo završiš opču planinarsku školu, pa onda speleološku školu. Za zvanje speleolog moraš ići u Zg položiti ispit pred stručnom komisijom HPS-a. A koliko sam ćuo on tek planira upisati speleološku školu, tako da nije ni pripravnik speleologije. Mada možda je pripravnik nečega drugog... Sve što ja imam za sad je diplomu HPS-a, dipl. Planinar. :bog:

Nije tocno. Ukoliko HGSS smatra da ti imas nekakvo znanje njima potrebno, moze te netko predloziti za stanicu. Pa tako postoje ljudi koji su bili ronioci pa su postali suradnici stanice a danas su spasavatelji iako nisu pri HPS-u zavrsili neki tecaj. Takodjer, postoje ljudi koji su vodici pasa tragaca i takodjer udju kao suradnici, poslje kao pripravnici pa onda spasavatelji.

Speleologom pripravnikom se postaje tako da zavrsis neku speleo skolu u nekom drustvu kao sto sam ja zavrsio u Zeljeznicaru. Nije potrebno imati planinarsku pa da bi se islo za speleologa pripravnika. Speleologom se postaje tako da malo duze radis na svom iskustvu spiljara i jamara, crtas jame, postavljas i tako, da imas neke stvari odradjene iza sebe. No to nije bas potrebno, velike razlike u svemu i nema. I dalje se bavis onim sto volis, ako si dobar postavljac jama, i dalje ces postavljat, ako volis crtat, onda crtas i tako.

Red target je napisao/la:upiši postdiplomski
možda je Optik pripravnik za GSS pa sve to usput odrađuje

Za par mjeseci

Ma OK, evo ovdje http://www.gss.hr/o-sluzbi.htm npr. piše da se to očekuje od kandidata al nije greda i da nemaju to.
Vama doli u DU je lakše uć u sustav GSS-a, mali HPD, mala GSS stanica.... malo ljudi općenito =) Al ok samo ti napreduj, možda te budem zvao da me preporučiš u budućnosti hehe. XD

optik hvala ti na jako lijepom i detaljnom objasnjenju

Igsy je napisao/la:Ma OK, evo ovdje http://www.gss.hr/o-sluzbi.htm npr. piše da se to očekuje od kandidata al nije greda i da nemaju to.
Vama doli u DU je lakše uć u sustav GSS-a, mali HPD, mala GSS stanica.... malo ljudi općenito =) Al ok samo ti napreduj, možda te budem zvao da me preporučiš u budućnosti hehe. XD

E bas se o tome radi. HPD Snijeznica je nastao bas zbog toga da se ljudi ovime bave, upoznaju i da jednog dana skupis nekoliko ljudi za rad u stanici. Ima tu jako mali broj ljudi istomisljenika, a postoji jako veliki broj ljudi kojima je to teret i kojima je nesto tesko raditi a pogotovo za djabe. Uz sve to ti je potrebno jako puno odricanja, ljetni tecaj ti je tjedan dana, zimski tecaj tjedan dana, speleo tecaj tri vikenda i tako...ima puno toga. Ali o tome mozemo dalje na PM ili u nekoj drugoj temi.

damjan je napisao/la:optik hvala ti na jako lijepom i detaljnom objasnjenju

Nema na cemu, hvala tebi na zanimanju i podrsci

12. i 13.2. je uspon na vrh Lupoglav na planini Prenj. Kako sada stvari stoje, trebao bih ici sa nekoliko ljudi iz drustva (ne znam jos detalje) Prijave su do 1.2. pa bi bilo lijepo da jos tko od ekipe dodje. Vidim da ima iz susjedne i moje rodne Bosne, to vam nije daleko.

Oprema je potrebna, cepin, dereze, pojas i konop za navez. Spavanjac u satorima (ili u snijegu) i naravno vrecama.

Vise detalja - http://behremplaninar.com/index.php?option=com_content&view=article&id=167:memorijalni-pohod-na-lupoglav-prenj&Itemid=89

Nadam se da ce ici ista ekipa odavde pa da cemo imati foto materijala.