Želja zlatne ribice

Kruže razne price o ribaru i Zlatnoj ribici koja, nakon što ju je ribar ulovio, od njega kupuje svoju slobodu ispunivši mu tri želje. Na tu temu postoje i brojni vicevi, a i pjesme su ispjevane...

Životni putevi doveli su me do jednoga prodajnoga centra. Ogromna gradevina od betona i stakla, prepuna trgovina i ugostiteljskih objekata. Podovi hodnika ulašteni su do razine da oslikavaju sliku ispod ženskih suknji...

Ispred centra napravljena je mala bara, obrasla raslinjem sa vodoskokom.






Malo zelenila i vode ucinili su cudo od sumorne okoline prepune asvalta, betona i stakla. Pravo je osvježenje za oci koje mami pogled. Zatekao sam se kako u vodi tražim ribe i žabe, ali ih nisam vidio. Ipak me taj ozelenjeli i vodom napunjeni prostor oduševio.





Šetajuci centrom u jednom djelu gdje se spajaju hodnici tvoreci mali trg, ugledao sam dugacki plitki bazen napunjen vodom i ureden kao akvarij. U njemu su plivale razne ribe razlicitih velicina





Imao sam dosta vremena tako da zastadoh pored bazena. Na vidljivom mjestu isturena je tabla sa upozorenjem da se ribe ne smije dirati i hraniti. A one su pune povjerenja, možda i radoznalosti, dolazile kod svakoga tko se primakao rubu bazena. Tu bi plivale i gledale iz vode prema ljudima.








Cak su se i naguravale medusobno kako bi se postavile na što bolju poziciju iz koje bi bolje vidjele prolaznike koji su zastali uz bazen. Nitko nih nije dirao, nitko im nije bacao hranu, voda u kojoj su plivale bila je kristalno bistra, ali ...





Jedna malo poveca Zlatna ribica prišla mi je jako, jako blizu. I da se vratim na pocetak teksta, umjesto da meni ispuni barem jednu želju, da sve bude po ustaljenom redu iz prica o ribaru i Zlatnoj ribici, ova Zlatna ribica izokrene cijeli sustav.

Rece mi tiho na uho, onako tiho kako to samo ribe znaju. "Pomozi mi! Ovdje imam svega što mi je potrebno, hrane, cistu i ugodno toplu vodu, društvo, ali nemam prostora. Nemam slobodu da se krecem kuda hocu, da idem na koju god stranu i koliko god zaželim, da upoznam svijet koji je mnogo, mnogo veci od ovoga bazena. Pomozi mi i ispuni mi želju!"





Kao osoba koja voli prostranstvo, slobodu kretanja, prirodu i divljinu prirode potpuno sam je shvatio. Shvatio sam je zašto želi iz sredine gdje joj je sve dano. Shvatio sam da joj cijena slobode i neizvjesnosti života na slobodi više znace nego idealni uvjeti na malom ogranicenom prostoru. Shvatio sam je jer sam se zamislio kako bi mi bilo u njenoj koži.

Ali unatoc razumjevanju nje i njene želje nisam joj mogao pomoci. Odbio sam joj ispuniti želju Zlatnoj ribici. I to me i danas proganja. Ova pricica nema završetka, vec pouku. Sami si ju nadite, svatko za sebe.

"Shvatio sam je zašto želi iz sredine gdje joj je sve dano. Shvatio sam da joj cijena slobode i neizvjesnosti života na slobodi više znace nego idealni uvjeti na malom ogranicenom prostoru."

Ovaj dio te stvarno natjera na razmišljanje o nekim stvarima. Hvala na još jednoj zanimljivoj prici.

Tu govoriš o zlatnoj ribici.....istu stvar osjećam svaki put kad vidim pse u šinteraju.
Jednostavno obožavam pse...cijeli život sam uz njih. Kada ih ovi pokupe znam da su im vrlo vjerojatno dani odbrojani...a ja nisam u mogućnosti da im pomognem. Sva sreća pa ta ribica ima dom, ima ljude koji joj se svakodnevno dive...
Oni mali razigrani dlakavci nemaju nikoga...
Prošle godine sam gledao reportažu na TV-u kako masa ljudi prije godišnjih odmora ostave pse u šinteraju i nikada se ne vrate po njih....srce mi je puklo..u tom trenu sam izgubio svaku nadu u čovječanstvo..
Uglavnom...opet lijepa priča i svaki put me baciš u razmišljanje! Samo tako dalje! =) :bog:

super,stari
gledam 'selo moje malo' i potpuno se slažem s tobom.

zato ja nemam niti jednog kućnog ljubimca!
Imao sam zamorce kojih se riješio frend, pa zeca kojeg se rješila njegova bivša žena!

Angora zeko, sa totalno atrofiranim mišićima, kad je došao u kuću, a ne u stan, živnuo je!
Kod mene u 36 kvadrata je bio kao biljka!

Znate što mu je smetalo?

Nije mogao hodati po glatkom podu!
Počeo je tračati oko kuće, zadirkivati dva njemačka ovčara na lancu, nabio kondu, svaki dan je bio sve jaći, htio je pobjeći, ali mu nisu dali!
Jedan dan dođe sokol i odnese ga!

Nema više zeke! Suze rone svi!
Ali on nije dorastao to okolini!
To činimo mi našim ljubimcima!