Podstanar jednoga miša

Ploveci rijekama doživljavate svakojake zgode i nezgode. Ružne stvari gledamo što prije zaboraviti, a lijepima lijecimo dušu podsjecajuci se na njih.

U normalnom životu vecina mladih ljudi koji su sa sela došli u grad bili su podstanari. Iz toga vremena sjecaju se raznih ugodnih i neugodnih situacija, besparice, loših stanodavaca i sl. pa znaju šta je podstanarstvo.

A podstanar kod jednoga obicnog poljskoga miša rijetko je tko bio. Rijetko tko, ali ja sam ipak to uspio, doduše samo na jednu noc.






U ljeto 2004. godine pustio sam se vrlo nabujalom Murom, od Podturena, uplovio u Dravu koja je još nabujanija bila i uputio se do Osijeka. Prvi puta plovim na nekoliko dana. Sa sobom imam i onoga što trebam, a najviše onoga šta ne trebam. Ali znaj ti šta ti sve treba, ipak je prvi put.

Kraj drugoga dana istice mi nedaleko mjesta Budakovac sa hrvatske strane rijeke. Odmjeravam obalu i tražim gdje bih mogao prvo pristati, a zatim i podici šator.S druge strane je Madarska i tamo ne smijem. Ploveci tako spazim jednu dašcaru, kolibu malu, sa pristaništem, napuštenu. Pristanem uz pristanište, pogledam okolo i po travi vidim da tu nije vec duže vremena nitko bio. Otvorim vrata a unutra mali ležaj, polica koja služi kao stol, mala pec i panj za sjedenje. Sve skupa u 2X2 metra. Raskoš za mene. Tim prije što mi tranzistor alarmira pogoršanje vremena.





"Uselio" sam se u unutrašnjost, pripravio i pojeo veceru, propravio ležaj i duboko u noc zurio u rijeku osluškujuci "rijecni mir", a onda pošao spavati.





Ujutro u sam osvit zore probude me šumovi na stolu. Polagano otvorim oci i imam šta vidjeti. Na stolu se šepuri poljski miš. Malo se pomaknem a on me pogleda i skoci sa stola u rupu koja je bila ispod. Vidim da sam tu stranac, a on domacin. Dao mi je nesebicno na raspolaganje krov nad glavom i zaštitu od moguceg nevremena (nije ga srecom bilo, otišlo nocu negdje dalje). Ujutro došao da se upoznamo i da naplati nocenje. Pošteno. Koristio njegov dom pa mora to i da platim.
To sam i ucinio. Podjelili smo prvo kruh, a onda sam mu ostavio i dobro parce slanine. Onako da zamasti brkove.





Nakon dorucka spakovao sam se i otplovio dalje, Moga domacina nije bilo da se oprostimo. Od tada ga nisam vidio, ali ga se uvijek sjetim kada gledam ove stare fotografije...

unio si na forum, a tek ti je prvi dan

e svaka čast...ovo je moja tiha patnja i neostvarena želja,sjesti u kajak i od vale do vale...
godinama maštam o tome ali ja mislim da ću ovo ljeto napokon i ostvariti taj san...kao što je ljpo rekao navigator počnimo živjeti naše snove

ma odlično pomalo i poetično napisano,ma svaka čast!
zaista se ne zna šta je veći užitak čitati tekstove ili gledati fotografije,pa zato samo naprijed.

Lijepa priča, i ja sam imao prilike dijeliti prostor sa malim slatkim stvorenjima.

potpuno novi način gledanja na reportaže ili priće....

hvala šta ste podijelili sa nama

odlično

Baš dobra pričica.

Izvrsno

Kratko ali slatko! Dobro si namirio miša, fer od tebe nema šta !