Čovjekova duša između života i smrti

Nego, po mom misljenju, vec kad je tebi svijesno da bis se mogla naci u nekoj situaciji... i razmisljas o tome... samo to znaci da si vec na pola puta prema rijesenju problema

jok
tek kad mi znanje u glavi bude jedno od najjacih oruzja, onda budem na pola puta, drugu polovicu budem morala savladati u praksi

evo malo da se podsjetimo...
čovjeka je zadesila ta čast da znade upaliti vatru...
imati tu moć nad ostalim bićima...
stvarati znanje ..razvijati si psihu za ekstremnije situacije ...
koje se zapravo u prirodi događaju svakodnevno...
čovjek ima moć ali treba ju prirodi primjeniti ...
može biti potkovan teorijskim znanjem..
pun savjeta ...ali u ekstremnim uvjetima treba biti karakter...
badava da si supermen ako se ne usudiš preskočiti potok...
svi koji survival doživljavaju ...moraju biti psihički jaki ljudi...

ja nisam psihicki jaki ljud:) iako mi mnogi kazu bas suprotno, no ja sebe ne smatram takvom..
to dal je ili ne moze reci samo i jedino covjek koji je na svojoj kozi iskusil istinsku borbu za svoj zivot
ponekad placljivci znadu iznenaditi....u kriznim situacijama postanu jaci nego sto su i mogli pomisliti da bi to ikada mogli, a oni od kojih se ocekuje puno klonu i duhom i tijelom...

zadnji primjer je djevojcica koja je prezivjela pad aviona, slabi plivac, odrzavala se na vodu punih 8 sati, penjala na komad olupine sa koje je stalno klizila natrag u vodu...
kako reagira psiha kad nam smrt kuca na vrata, kada postajemo svijesni da ovisimo o sebi i da kriva odluka i krivi korak moze da nas odvede medu andele.....vjerojatno je vrlo individualna stvar
vjerojatno i motivacija ima mocnu ulogu

u toj temi treba se više pisati ...
nije uzalud podatak da djevojke...
za koje se misli da su slabiji spol...
zapravo u ekstremnim situacijama puno bolje reagiraju...
puno prije od muških shvate što ih je zadesilo ...
u takvim se slučajavima preobraze u nešto sasvim neobjašnjivo...
vjerojatno što u sebi nose gene majčinstva...

jednom sam čitala jednog duhovnog učitelja,...sveca, koji je rekao " vaša duša vam je najbolji prijatelj. Kad bi vi znali slušati svoju dušu koliko stvari bi vam ona rekla..." te riječi su potpuno isti sekund promjenile moj život, trenutno i potpuno. To je bilo prije nekoliko g. i uvijek je isto uzbuđenje kad se sjetim tih riječi. jer sam ih odmah spoznala kao Istinu,morala sam ih odmah živjeti... sve se promjenilo...pustolovina je unutar čovjeka, cijeli jedan bogati svijet, unutar moga tijela, bića,... a duša je kraljica...i zato npr, znam da ću se snaći u svakoj situaciji, TO je zakon duše, u svemu dobijem izlaz..to zvuči nevjerojatno, al već godinama sigurnost moga života potpuno je u "rukama moje duše" jer ONA sve zna, to je nevjerojatno osim ljudima koji žive istim načinom života...duša vodi čovjeka, takvi ljudi ne polažu račune za svoje postupke ljudima, oni polažu račun svojoj duši... zato za njih ljudski zakoni su šala mala jer u sebi imaju puno teži zakon...pa još kad imate ženu koja je u stavu slušanja svoje duše, a mora npr. zbrinuti nekoga koga voli npr. obitelj, narod, tada možete širiti oči od tog čuda što duša provodi kroz slabo tijelo...a slabiji spol, jači spol, to nisu osobine duše nego tijela, osobine duše su hrabrost, lucidnost, Istina, bistrina što znači tko prvi bude u poslušnosti duši dobije od nje ove osobine, koje su važne za vodstvo i može biti vođa i voditi...
jer caka je da je duša besmrtna, ona je u čovjeku ja bih to rado ovako rekla: "sav gen preživljavanja" i život i živjeti njoj je povjereno, recimo kao što je oku povjeren vid, ili govor jeziku...uff. ovo sam se baš potrudila izreći

danas je točno tjedan dana kada smo završili sa ispitom...
bio je to pravi test ..
na susretima se to ne može doživjeti ...
zajedništvo i grijanje uz vatru uz piće i hranu ...
nije mjerilo preživljavanja..

kad kreneš u nepoznati teren , kad ne vidiš ništa oko sebe...
a imaš zadatak doći do zadanog cilja ..
e to je več nešto drugo...

terenom kojim smo prolazili ..
razmišljanja...
savladavanje prepreka...
izbjegavanje opasnosti..
stapanje u okolinu...
štedjeti na hrani i vodi...
tu čovjek doživljava zapravo sam sebe...
gledao sam mnoge slike svojih prijatelja diljem svijeta...
nisam nigdje primjetio da to rade...
zato sam ponosan na našu ekipu koja je to znalački odradila...
naučili smo puno novoga...
saznali o sebi puno...
i spremni smo to podjeliti sa svima ...

Duh ljudski odavno se odmaknuo od prirode, civilizacija je zagospodarila čovjekom. Čovjek odlazi u prirodu samo radi posla ili rekreacije , život u prirodi izabrali su samo čvrsti ljudi. Ljudi nisu naviknuti na zakone prirode jer ih više ne poznaju., kad se prevare u svojim procjenama i zaglibe u velikim su problemima, mislim da tu veliku ulogu treba tad odraditi ljudska psiha, koja svjesna svoje situacije može profunkcionirati u traženju spasa. Osnov preživljavanja je opstanak u uvjetima koje nam je nametnula situacija a jako su daleko od naših uhodanih radnji i naših životnih navika.Preživljavanje , ja bi slobodno napisao , je vještina koja usklađuje duševno i tjelesno stanje čovjeka koji se bori za opstanak.Okolina je jako surova a okolnosti mogu pogoršati panika , strah ili nedaj bože neka jača povreda što može dodatno otežati produljenje života kako bi ljudi dočekali spasenje.Ozbiljnost takvih slučajeva potiče nas na razmišljanje jer jednostavno rečeno to je borba za vlastiti život.
U takvim trenucima nestaju pravila i zakoni ,misli se okreču na spas vlastitog života i života svojih bližnjih
Da bi čovjek lakše prebrodio takvu situaciju potrebno je neko znanje o preživljavanju.
Kad započinjem nei razgovor ili neko predavanje uvijek takva pitanja shvačam jako ozbiljno u što su se uvjerili moji mnogi prijatelji.

Znam da je teško shvatiti kako naša regija mala površinom može biti tako opasna .
Ja tvrdim da je to moguče , isto tako mali broj ljudi o tome može posvjedočiti. Ljudi se vode kao nestali ko može garantirati da neki od tih ljudi nisu izgubili bitku za životom upravo protiv prirode.
To što se dešava sa turistima je sasvim druga priča , na njihov se nestanak alarmiraju sve službe, što nebi bio slučaj da netko od nas nestane negdje u divljini a nije prijavio prisustvo.Na tehnologiju se ne možemo osloniti potpuno,mobiteli i slični uređaji rado zakažu baš u takvim trenucima. Tako se nađete prepušteni sami sebi.

Vještina je tek mali postotak znanja ako je samo teoretski obrađena., praktično savladivanje tek je pravi put do usavršavanja .
Da bi bilo tko ,nekoome u bilo čemu mogao nešto prenositi i tvrditi mora to jako dobro savladati.
Zato sa osmjehom ponekad prelazim preko nekih tvrdnji.
Nitko ama baš nitko ne može opisivati nešto što njegova psiha i koža nije osjetila bilo da je riječ o gladovanju , pothlađivanju, ugrizima , utapanjima, problemima sa temperaturom, iskustvom spašavanja nečijeg života , unesrečenosti , opasnim susretima sa životinjama, ubijanju životinja , šivanju rana sve u svemu ekstremnijim doživljajima .
Isto tako nitko ne može tvrditi da je zamka koju napravi učinkovita, prijatelji , zamka je učinkovita ako je u njoj lovina i to praktično dokazano. Što želim reči ? - da za postavu zamke njezina možebitna učinkovitost je tek jedan mali dio čimbenika koji su potrebni da rezultat bude uhvačena hrana.
Ubijanje životinja, svi se toga groze, neki ljudi za to budu plačeni, primjer mesari, lovci koji to rade za trofeje i meso,također ima ljudi koji si plačaju tečajeve ubijanja peradi, u dugotrajnijem obliku preživljavanja vjerojatnost je velika za ubijanjem, mada je čovjeku u preživljavanju dosta golub ali i njega treba ubiti.Ko ne osjeti tu brutalnost ne može o tome pisati a da ne pišem o ostalim stvarima koje se moraju napraviti da bi se najeli i obnovili izgubljenu energiju. Ovo je malo drukčiji post pa bude vjerojatno u nekim ljudima potaknuo kontra priču.
U pripremi je ekstremniji podforum u kojem se bude pisalo o takvim temama, koji bude dostupan ljudima koji stvarno osječaju ovaj forum kao forum takve tematike.

moćno napisano stari!sve stoji,tehnologija nas je unaprijedila,ali i zatupila.treba se vratiti prirodi to je rješenje za ljudski opstanak u suprotnom će mo nestati kao neka životinjska vrsta koju je uništio ljudski napredak.

"U pripremi je ekstremniji podforum u kojem se bude pisalo o takvim temama, koji bude dostupan ljudima koji stvarno osječaju ovaj forum kao forum takve tematike."

jedva čekam

Voleo bih da dodam koju kap ovoj temi... Zašto ja učim preživljavati

Veoma je teško opisati survival na način kako samo to vuk može, prožeti u suštinu života i stvoriti od teme survivala osećaj borbe duha nad materijalnim, ali ipak je suština u njegovim rečima: odvojeni smo od prirode.
Nekako, kada dovoljno puta čuješ lošu vest, postaneš neosetljiv na nju, pa smo tako postali i neosetljivi kada neko kaže "Odvojeni smo od prirode", ti pomisliš "jel, a šta još ima novo", ali nas ta odvojenost vuče ka mračnoj strani, posledicama sa kojima ćemo se pre ili kasnije morati suočiti.
Posledice već i osetimo - mnogo bolesti koje nikada nisu trebale postojati sada vladaju.
Posledice ćemo tek osetiti u generacijama koje slede. Ponekad se i pitam, šta će sve njih zadesiti.

Ponekad se i iznenadim kad čujem "Priroda odumire" ili "Uništavamo prirodu" ali to nema smisla. Mi smo priroda. Mi uništavamo sami sebe. Priroda živi.

Ipak, kada dođemo na neki put duhovnosti, počinjemo da osećamo da smo ipak samo mali, nebitan, srećan deo jednog velikog organizma koji diše, živi i oseća baš kao mi sami...
Zamislite da ste vi svemoguća majka priroda, šta bi radili u ova današnja vremena?
Sigurno bi ukazali nama ljudima pogrešan put kojim koračamo, vetrovima koji kidaju kuće, poplavama koje ruše naselja, vatrama koje pale gradove, ljutim vulkanima, snežnim olujama...
Ali čekajte! Pa tome smo već sad svedoci...
Dođe ti da se zapitaš....