Žlijeb (Čvrsnica, BiH)

U veljači prošle godine sam iskoristio par dana starog godišenjeg odmora za obići rodbinu i malo napuniti baterije. Vrijeme je do tad bilo stabilno, s 10-20cm snijega. Međutim, u noći je počeo padati novi snijeg - i do jutra nije stao. Svejedno, odlučili smo krenuti jer nam je bilo žao propustiti priliku. Dosta smo kasno krenuli (kako samo dobro miriše ta pita ispod sača), a uz to smo naletili na kamion koji je bio zaglavio na jednoj uzbrdici a nikako se nismo mogli mimoići s njime i samo s njim smo izgubili preko sat vremena - dragocijenih sat vremena, kako će se kasnije pokazati jer smo morali mijenjati plan.

Dakle, konačno krećemo:


snijeg je povaljao grane i put se teško nazire:


plan je bio doći do lovačke kolibe na Tisama - treba se popeti oko 900m


ispod starog snijega je ledena kora i dosta je sklisko (dereze nismo nosili jer smo mislili da zbog novog snijega neće trebati):


Kako smo kasno krenuli, a i snijeg je bio dublji nego smo očekivali morali smo teška srca odustati od prvobitnog plana iako smo prošli nešto više od 2/3 puta do Tisa, ali zadnja trećina je dosta strmija (dio koji počinje nakon Tisa se zove Strmenica - ime govori sve), a snijeg je bio tu već iznad koljena. Vagali smo dosta - želja nas je vukla za ići dalje, ali kako ni prijatelj a ni ja nismo po zimi išli gore i već je bilo oko 14:30h a nismo smo znali kakva je situacija u samoj kolibi što se tiče drva, odlučili smo ostati na Žlijebu i tu prespavati - bar ćemo se za vidjela snabdjeti drvima. A tu počinju izazovi - prozor koji gleda na sjever je bio razbijen (nije ga nikako bilo - samo poluraspadnute grilje) i morali smo improvizirati. Unutarnje rješenje:

a izvana najmodernija izolacija (troslojno ISO stako - prozor na desnom boku kuće, slikano sutradan):


zatim smo se posvetili vatri, presvukli se i toplo jelo nam je prijalo:


A u samoj kući nije bilo drva, sve što smo dovukli bilo je smrznuto pa smo drva slagali uz vatru da se suše:


Mane određenih konstrukcijskih rješenja i materijala: ovaj kamin izgleda odlično ali je zapravo katastrofa - sva toplina ode u dimnjak (možda smo trebali probati napraviti reflektor unutar kamina ali nam nije palo na pamet - jbg, svaka škola se plaća). Pamuk u planini - loša zamisao! Iako smo ložili cijelu noć, hlače se nisu usplele osušiti, ali smo ih zato oprljili...


Oko 22h smo shvatili da smo pri kraju s drvima - moj je bio red izići vani:

Tu su mi se dogodile dvije stvari - prva: sasr'o sam se u gače od nekog neobjašnjivog straha - kao što Đedov stric reče "To su netjace Djavlije planine". Ne znam, nije se ništa dogodilo, samo mi se neki neobjašnjiv strah odjedom uvukao u mene... Druga stvar: umalo se nisam ozbiljnije ozlijedio sjekirom. Nisam bio primjetio da se na dršci sjekire uhvatio led i u jednom trenutku mi je iskliznula iz ruke pa sam se zveknuo u potkoljenicu. Srećom, samo pljoštimice.
Iako smo ložili k'o da vozimo parnu lokomotivu, nije baš bilo ugodno unutra. Malo puše oko vrata, malo prolazi kroz naš "novi" prozor, malo ode u dimnjak. U neki sitan sat (valjda malo iza ponoći) smo nabacali drva i legli zabundani svim i svačim:


Bez obzira na sve, zaista smo uživali:



Ovaj video je složio moj prijatelj Baćo, ja sam ga samo uploadao: