Tri dana bjeline

Evo kao sto sam obecao koja slika tek zavrsenog druzenja.
Bilo je stvarno uaooo, niska temperatura zagrijana simpaticnom zezancijom prave ekipe, netaknuta bjelina, nocne zivotinje koje kradu cvarke i tragovi vukova u snijegu...


Siguran da ce Luksa, Sasa, Strider, Tomo, Ranko ili Emil staviti svoje detaljnije slike i opis ali evo, zapoceo sam


...

...

...

...

...

...

...

...


BATERY_____________

Taman kad sam se ufurao tebi crkla baterija.
Ajmo momci, hoću još. =)

Zasad izgleda super... ajmo dalje

Moje budu za koji dan, cura mi je uzela aparat na feštu, pa nastavljamo!

dali je neko slikao tragove vuka...

Borise odlično,hajde ostali stavljajte.
I dečki čestitam vam,baš ste se proveli.

Ja ću malo-pomalo, spor mi je net u zadnje vrijeme.

Vuče mislim da su samo Boris i Ranko vidjeli tragove, ali neznam ima li tko sliku, mi ostali smo stalno pronalazili tragove lisice, ali nijedan čisti otisak šape, već tragove hodanja, propadanja u snijeg i puno zečjih tragova.

u kućici

Drva za grijanje

ogromna bukva ispred kućice

izrada i testiranje krplji


Tomislavova, Borisova, Luksina i Sašina krplja -ostavili smo ih za buduće goste

pahulje koje su padale su bile nevjerojatnih oblika



i... tragovi lisice

Nakon napornog rada vrijeme je za odmor i spavanac


I za hranu

Malo ćakulamo

I probavamo škulje

Hvala Loris na slikama!
ali hti bih napomenuti da am zaboravio koliko je potrebno energije za napraviti bilo što na zimi i snijegu!

Kad sam nosio trupac na ramenu, umro sam!
I tako nekoliko puta!

čovijek zaboravlja koliko je energije potrebno da bi se sve ovo napravilo!


Jedna krplja oko 3 sata posla, sklonište , oko 4 sata posla, hodanje ubija kroz duboki snjeg!

napraviti drva za zagrjati se!

Treba oko sat vremena da bi s upalila vatra, da krene i razgori se!itd!

luksa ...

pouka tvojih riječi i jest u tome ..
da preživljavanje nije lako...
trošenje energije teško je nadoknadivo..
čovjek si vrača toliki dio energije ...
koliko je zapravo vješt ili ima sreće...

a bi li uopće mnogo toga bilo moguće bez opreme...uz još veći trud postojale bi šanse /:

Dosta toga je moguće bez opreme samo se čitava stvar usporava. Treba pažljivo i racionalno raditi, paziti da se čovjek ne oznoji. Uzimati odmore svako toliko. Pravilno nadoknađivati tekućinu, gutljaj po gutljaj, nesmijemo uopće dopustiti da budemo žedni.

Za preživljavanje je najbitnije da čovjek poznaje tijelo, metabolizam i rad čitavog tijela kao sustava. Tada može racionalizirati energiju. Žao mi je što se često puta priče o preživljavanju svedu na opremu, a često se zanemraju poznavanje tijela.

Npr. Tijelo kad je dugo bez hrane, topit će mišiće. Ali, ako uspijemo unijeti ugljikohidrate u tijelo, onda će se topiti mast. Zašto? Zato što je tijelu potrebna određena energija iz ugljikohidrata da započne proces topljenja masti. Pola kile masti otprilike daje 4000 kalorija.

Dugoročno preživljavanje se svodi na poznavanje tijela i računanje svih tih faktora jer u suprotnom imamo paradoks da se na lov troši jednako energije koliko unesemo nakon lova. Jedemo, a umiremo od gladi.

Evo još malo slika sa našeg nedavnog druženja!



Krenuli smo oko pola 8 navečer po smrznutom snijegu 50 - 100 cm, hodati je bilo poprilično
teško, jer se propada i treba se izvući sa 30ak kg opreme



nakon tri sata hoda evo nas na odredištu, nije bilo cijevi za peć pa smo koljeno i cijev donjeli sa nama, trebalo ju je prepiliti, odradio sam to sa Gerberom Legendom i njegovom dijamantnom pilom, uz pomoć Stridera trebalo je dobrih 45 min!



vatru je isto tako bilo malo teže zapaliti dok peć nije "povukla", slijedila je priprema vode za čaj i piće općenito, za one koji neznaju, posudu je potrebno napuniti tri puta snijegom, kako bi se dobila puna posuda vode



Sutradan ujutro čekalo nas je puno posla priprema drva dok su drugi doručkovali jer nismo imali dovoljno prostora u kučici za sve nas, tako da smo se podijelili u dvije grupe



nakon skupljanja drva treba trupce donjeti do kučice , što je poprilično naporno,nakon toga trebalo je i ispiliti drva, kojih je i ostalo za sljedeće avanturiste



nakon pripreme drva krenulo se u izgradnju skloništa, ovo je moj alat,lavinska lopatica koja je vrlo lagana i uvijek može biti u ruksaku, može poslužiti kao osiguranje kod spuštanje užetom, kao udlaga za imobilizaciju, kao podloga za glavu itd.



kukrijem sam
razbijao slojeve leda i lopaticom kopao snijeg



Saša je bio moj prvi susjed



Borisovo sklonište, napomenuo bih samo da snijeg nije dozvoljavao izradu iglua jer je bilo 10 cm novog snijega ,pa led, pa 15 cm snijega, pa led pa opet snijeg....



Borisovo sklonište pri kraju



Moj brlog



Striderova rupica



Unutrašnjost mog brloga, kao što sam napomenuo snijeg nije bio baš najpogodniji za izradu skloništa, kada se usitni je sipak i naravno teškose može zadržati na mjestu



Sašin brlog, za izradu brloga nam je trebalo 3-4 sata konstantnog rada, kretanje je otežanao, znatno više napora se ulaže općenito ali je gušt!



Zimski detalj pred zalazak sunca



Ranko i Saša spavaju, sve nas je slomio naporan rad i odrijemali smo malo, temperatura se u kučici digla gore na 30 stupnjeva dok je dolje bilo još uvijek hladno



Nedeljno jutro , koje je bilo znatno hladnije od prethodne ( dečki dolje su malo promrzli , dok je gore bilo OK, neka 4 stupnja C ) krenuli smo u izradu krplji



Slika u letu, nije ispalo bolje što mi je krivo jer su pahulje snijega bili prekrasnoi kristalići, kao u bajkama!



Kod izrade krplji treba izmjeriti gdje nam dolazi prednji dio cipele i peta



tanju špagu pleli smo u deblju



Mora na u akciji



Borisova je krplja gotova , meni je drvo puklo tri puta a i nekima još, drvo treba polako savijati jer je smrznuto i smanjene je fleksibilnosti



završni radovi, pletenje mreže, svatko je imao " uzorak " iz svog kraja!Ha,ha!



i gotovo



nas četvorica smo svaki po jednu napravili, za izradu je trebalo dobrih 2 sata i više, ona najveća je od našeg Bigfoota Tomislava, dečko ima 2 i 55 najmanje!ha,ha!



Saša u svom brlogu



Boris u svome



Moj brlog



Od susjeda Borisa



Strider je poprilično ozbiljno shvati da ulaz treba biti mali pa vidite kako "lako" ulazi



I kako lako izlazi!ha,ha!



Zajednička slika pred povratak



Povratak



Tragovi rovanja po snijegu divljih svinja , u blizini je lovačka čeka pa bacaju kukuruz



Dečki iz Evrope



Marširaj ili umri!



malo smo bauljali po prekrasnoj jelovoj šumi, hodali po ledenoj kori ali smo znali i propasti, te se izvlačili uz smijeh oponašajući legendarnog Beara Grillysa!



Mjesto na kojem je bila lokacija za zimski susret



zimska idila u Gorskom Kotaru



Malo makro mikro detalja!



i za kraj meni prekrasna panorama Tuka, idilični zimski pejzaž!

Jako lijepe slike! Istina za moj ulaz...tako sam shvatio jer bi u sašin brlog mogao uvući nosorog. Meni se više nije dalo pilit humak snijega (pred ulazom) jer sam bio promrzao i mokrih koljena, htio sam za sljedeći dan ali se do tada sve smrzlo a nismo uzeli alat pa smo išli na silu...Da vam kažem...paše mi ko' grob

A ove pahuljice su nevjerojatne! Svaka pojedina je drugačijeg oblika!


a ovo mi je najdraža slika...kako je čovjek malen prema stoljetnom zidu jela!

Robert foto-LEGENDO !

Nikad se u zadnjih par godina nisam nasmijao toliko kao kada sam porodio Stridera iz njegove bijele snjezne rupe, ovim ga i pohvaljujem jer uvijek dobro aplicira u praksu teoretske savijete... ocekuje se od njega veliki survivor!

Pohvale jos jednom svim sudionicima...

Ja još mogu reć da se isto tako dugo nisam nasmijao kao s ovim ljudima...humora na bacanje.

pahulje su odlicne!
jeste se smrzli?

bravo decki ...

Ovo je super.

ODLIČNO¨

uživao sam u slikama, tako nešto mi je želja otići

Bravo momci !

To je bila lipa avantura i jos lipse druzenje. Zao mi je sto nisam bio prisutan.
Sve pohvale od Darka