Iskoristit ću priliku da dam svoje mišljenje o 3 švedske More i jednom finskom Martiniju a koje sam do sada koristio.




Suvišno je napominjati da su noževi izvrsne kvalitete, i kada ih upoređujemo pričamo o nijansama.
Dakle krenimo od 1. Mora Clipper, lagan, malih dimenzija i jeftin, sandvik čelik, imao sam i carbon starije modele, za neke je dobar 1, za neke 2, a neki misle da je u konačnici isto.
Nož na fotografijama izgleda sa OD bojom dosta military, ali kada ga uzmete u ruku shvatite da tu nema ništa vojno. Isto se odnosi i na moru 2000.
Nož izuzetno reže, ugodna i ergonomski dobra drška, loša završna obrada leđa oštrice, korice obzirom na cijenu funcionalne, clip za opasača nažalost prekratak, drška nema rupu za lanyard.
Nož se najbolji pokazao kod testa rezanja papira, obrade drveta i hrane od svih gore testiranih, ujedno mu je i oštrica najtanja. Više nego dobro za uloženi novac.
Mora 2000, također nehrđajući čelik sandvik, veći nož od more cliper, šire, deblje i duže sječivo. Rukohvat je pravolinijski u osi sa sječivom gdje mi je cliper bolji, također nema rupu za lanyard, test sječe papira je dobro prošao ali slabije od clipera.
Nije mi jasno sušenje oštrice pri vrhu jer se tu gubi dosta kod otpornosti sječiva na savijanje, na jednom ložištu gdje su boravili neki bikeri upravo sam našao slomljenu moru 2000 na mjestu suženja oštrice.
Korice kvalitetnije od clipera, podjećaju na japanske tradicionalne tanto korice, rukohvat pak podjeća na finske noževe. Nakon obrade svega i svačega nije pokazivao tragove na oštrici.
Nož je 2,5x skuplji od clipera ,a li ne nudi isto toliko puta više.
Mora classic laminated, već je pominjan na ovom forumu pa ne bih puno o njemu, tradicionalna izvedba, korice se ne mogu zakačiti nigdje osim za dugme (a šta ako imamo samo ziper i velcro?) ,reže odlično i dobro sjedi u ruci, pošto nema graničnika treba biti oprezan kod guranja oštrice prema naprijed, a i polačenje nije sigurno tj. može iskliznuti no tu nema ozljeda.
Reže izvrsno, no poslije rezanja hrane pokazao je tragove na oštrici u vidu ogrebotina, i oštrica je bila narušena, žica je pokazala sitna oštećenja na više mjesta, što se naravno da popraviti oštrenjem, ali ipak prebzo u odnosu na prethodna 2 modela.
Finski Martini, je zaista lijep nož a i dosta skuplji od švedskih modela, ali sve je to rezultat bolje obrade materijala, bolje poliranje, bolje drvo, bezbojni lak, kožne korice (otkinuo sam onaj batrljak koji mi se nije sviđao!), kapa drške, graničnik. Također rizičan kod rezanju guranjem oštrice naprijed, dok sa povlačenjem nema problema kao kod more clasic.
Čelik je mekši nego kod mora što ukazuje da je više za obradu hrane nego drveta, dok trbušasti oblik oštrice omogućuje ogodnije rezanje za raliku od ostalih modela.
Rekao bih da je primarno lovački, dok ga ljubitelji survival-a ne preferiraju.
Lako se vadi i stavlja iz futrole u debelim zimskim rukavicama što se ne može reći za ostale modele, no surova klima je i uvjetovala takvu izvedbu, nož dosta šeta i lupa na opasaču kod kretanja što može brzo dosaditi.