Pošto u zadnje vrijeme ima dosta slika iz nama egzotične pustinje evo njima slika našeg Gorskog Kotara!
Ekipa je išla izviditi mjesto za susret te isprobati nove igračke!
Saša, Moko i ja imamo nove kukrije!

Našli smo se pred domom u Tuku Mrkopaljskom, dom se zove Bijele stijene i na visini je od oko 880 m nad morem

kako sam u tom kraju često predložio sam lokaciju, te smo krenuli u izviđanje

tri amigosa!

tijekom hoda ustanovili smo kako dobar dio ljudi najvjerojatnije neće moći savladati uspon po visokom snijegu odustajemo od prve predložene lokacije

tijekom uspona nailazili smo na puno tragova medvjeda, snijeg je do zemlje izrovan, a tragova je bilo manih i većih, ovaj je bio najbolji

ovo mi je najljepša slika i završila je na desktopu

izašli smo napokon na sedlo koje sam predvidio kao moguću lokaciju susreta i ostatak ekipe se odmah zaljubio, te su već počeli razmišljati da bi to moglo biti mjesto za susret ali sedlo je otvoreno prema smjeru sjever-jug te su vjetrovi u igri a to nije pametno zimi

izvidnica na okupu!

popeli smo se na brdo te spustili u dolinu te naišli na dio sa puno vrtača u kojima su jele i ovako velike ispod kojih se može napraviti odlično sklonište za recimo 6 ljudi

unutar ovih jela smo razmišljali o zajedničkom boravku, tj. mjestu za logor

i našli smo idealno mjesto: Figuar je unutra, TV, Frižider, zamrzivač, nekoliko štednjaka i guma za signalizaciju totalni komfor u sred ničega!

idemo dalje i Saša puni snijegom čuturicu, mi isprobavamo kukrije i nije nam dosadno bilo!

nailazimo na rupu te shvaćamo da bi mogla spasiti život u određenoj situaciji, Boris provjerava dubinu i izgled

malo zezancije ili malo više jer smo stalno nabrijani i dobre volje bili, a tko nebi bio!

jedna zajednička sa panoramom Tuka

a ova mi je još ljepša, ovo mjesto obožavam zbog pogleda

ogladnili smo te sam u kuhinji pripremio večeru na brzinu za moje gladne survivore!
A posebno Borisa!

U velikom loncu se kuha sarma za sutra!

Večerica i a nakon toga razraga strategija i planova do ponoći!

Na ši domaćini Rada , Mladen i Roki, pas legenda sa zubima kao vepar, obožava sarmu i paštetu, ponekad spava samnom

Ali ipak voli svog gazdu Mladena najviše!LEGENDO!

jutro je i pripreme su za akciju, kako nemamo debelog užeta , Moko plete od tanje špage uže za testiranje kukrija

Žao mi je što ova slika nije ispala bolje jer mi je bio prekrasan jutarnji prizor, sunce izlazi, mjesec je još na vidiku.....

Ekipa se dogovorila za uspon na Kulu, najviši vrh Bjelolasice jer nisu bili još tamo

Moko i ja u planinarskom skloništu

4 mušketira i Bjelolasica u pozadini

Vrbovska poljana, obožavam i ovo mjesto

cijelim putem proučavamo tragove ali njih ću objaviti u temi o njima, ovo je lisica

detalj sa poljane

survivori napreduju, vrijeme je prekrasno a priroda još ljepša

putem gledamo na sve što nam može dobro doći i proučavamo , tako i ovo trulo drvo prepuno guba za čuvanje žara i prenošenje vatre i potpalu

Moko pred samim vrhom ,Međimurec na krovu svijeta!

U magli je Olimpijski centar Bjelolasica a ova stijena tamo je Klek, koljevka Hrvatskog planinarstva, inače ova pojava se događa kada je u dolini niža temperatura a gore više, te dolazi do pojave magle i osjećaja da ste na krovu svijeta

pogled prema Bitoraju ( desno ) i Viševici (iza lijevo ) ispred su Bijele i Samarske stijene

pogled sa vrha prema Risnjaku

Ova slika mi je ispala isto fantastično, pogled na Mrkopalj i u daljini Triglav u Sloveniji, fantastično se vidi

Dolaze Boris i Saša

i za kraj samo za Anitu! vlakić! na 1536 m nad morem
Nadam se da ćete uživati u slikama a posebno ova naša ekipa u pustinji! EVO MALO SLADOLEDA!
