FORUM PREŽIVLJAVANJA

prvi Hrvatski forum preživljavanja, bushcrafta, pustolovine i prirode
 
Početna stranicaO autoruRegistracijaLogin

Share | 
 

 Kako je djeci oduzeta (i monetizirana) slobodna igra

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
djomla
knjižničar
knjižničar
avatar

Male
Broj postova : 960
Godine : 29
Lokacija : Vinkovci
Datum registracije : 12.04.2010

PostajNaslov: Kako je djeci oduzeta (i monetizirana) slobodna igra   10.12.16 16:05

Prenosim sa svog bloga https://habilisurvival.wordpress.com/2016/12/10/kako-je-djeci-oduzeta-i-monetizirana-slobodna-igra/

Sve počinje u najranijem djetinjstvu. Mladi roditelji su bombardirani informacijama poput „prve tri su najvažnije“ ili kako se u od najranije dobi treba neprestano stimulirati dijete jer tada će naše čedo izrasti u superinteligentno i pametno biće. Stvara se dojam kako postoji uski vremenski obruč u ranom djetinjstvu unutar kojeg treba svim snagama djelovati na mozak djeteta, inače smo u gabuli jer nam dijete kasnije neće postići dobre akademske rezultate. Za malene bebe postoji svašta na tržištu, od glazbe koja će ih učiniti pametnima, igračaka za razvoj mozga, sportskih aktivnosti, jezičnih škola… Dobar primjer je ludilo oko Mozartovog efekta, ukratko, već u stomaku djetetu puštajte Mozarta i dijete će vam biti inteligentnije. Istina je takva da ovaj efekt nema znanstveno uporište. Izvorni članak na kojem se temelji čitava priča objavljen je u časopisu Nature 1993, a autorica (Frances Rauscher) je istraživanje provela na 36 studenata, a ne beba (https://www.scientificamerican.com/article/fact-or-fiction-babies-ex/). Međutim, bez obzira što se radi o mitu, industrija je nanjušila dobru priliku, pa se danas masovno prodaju CD-i s glazbom za bebe. I tako se priča nastavlja kako djeca odrastaju. Roditelji je lako pridobiti s pričom kako će određena aktivnost ili naprava poboljšati njihovo dijete. S vremenom sve počinje nalikovati na utrku. Vozaju se na engleski, njemački, francuski, na sviranje, pjevanje, plesanje… U školi su i ujutro i popodne jer treba stići na sve izborne predmete i izvannastavne aktivnosti. Auto im postaje drugi dom, tamo jedu, uče i spavaju jer treba se vozikati na sve aktivnosti.

Gdje je u međuvremenu nestala dječja igra na otvorenome? Gotovo je iščeznula! Količina slobodnog vremena djece se smanjila za 7 sati tjedno od 1981-1997 (Sandberg & Hofferth, 2001), te za još dva sata tjedno od 1997-2003 (Hofferth, 2009). Nestrukturirane aktivnosti na otvorenom smanjile su se za 50% (Sandberg & Hofferth, 2001; Lester & Russell, 2008). Djeci je oduzeta mogućnost da budu djeca, da se igraju i samostalno istražuju i to je donijelo brojne posljedice. Zanimljiva je činjenica koju spominje Louv (2008), kako se epidemija pretilosti djece poklapa s najvećim porastom organiziranog dječjeg sporta! Sportski programi očito nisu dovoljni. U posljednjih 30 godina prevalencija pretilosti u djece se gotovo utrostručila (CDC). Jako je puno tjelesnih i mentalnih posljedica koje su manje ili više povezane s akademskim pritiscima na djecu od najranije dobi, denaturiranjem djetinjstva-odnosno oduzimanjem mogućnosti igre i istraživanja u prirodnom okruženju, pretjeranom upotrebom tehnologije i sedentarnim životom. Christine Gross-Loh u svojoj knjizi „Roditeljstvo bez granica“ odlično opisuje važnost nestrukturirane igre. Ona navodi kako je slobodna igra u prirodi (na otvorenom) nezamjenjivi facilitator kognitivnog razvoja. Djeca izmišljanjem vlastitih igara i pravila te međusobnom interakcijom naročito utječu na samokontrolu-jedno od ključnih obilježja akademskog uspjeha. Današnje američko petogodišnje dijete ima samokontrolu kao trogodišnje dijete iz 1940 godine (Principe, 2011). Slobodna igra može izgledati kao da dijete ne radi ništa značajno, ne postiže ništa što je mjerljivo ili što rezultira određenim ishodom, ali u tom procesu događaju se vrlo kompleksne radnje jer priroda sadrži elemente (igračke) nedefiniranih dijelova, ima „otvorene“ krajeve koje dijete može koristiti na mnoge načine te kombinirati s drugim nedefiniranim dijelovima pomoću mašte i kreativnosti. Tipični primjeri takvih elemenata su voda, drveće, cvijeće, trava, blato (Louv, 2015). Mogao bi se napisati esej o svemu što će dijete naučiti iz igre s blatom; od mogućih tekstura korištenjem dodataka iz prirode, fizikalnih obilježja u odnosu na teksturu, korištenje kao mase za modeliranje i gradnju, korištenje kao projektila ispaljenog pomoću šibe, varijacije u daljini izbačaja u odnosu na duljinu štapa s kojeg se baca blato zbog promjene u kutnoj brzini… Netko bi mogao tvrditi da je računalo sa svojim beskonačnim mogućnostima najdublja kutija nedefiniranih dijelova. Ipak, binarni kod načinjen od 0 i 1 ima svojih ograničenja (Louv, 2015). Doživljavanje prirode pomaže djeci da razumiju stvarnost prirodnih sustava kroz primarno iskustvo. Ona demonstriraju prirodna načela poput umreženosti, ciklusa i evolutivnih procesa.  Veliki broj istraživanja potvrđuje kako je izlaganje prirodi bitno za tjelesno i emocionalno zdravlje djece, također ono može smanjiti simptome hiperaktivnosti i ADHD-a, poboljšati kognitivne funkcije i pojačati otpornost na negativni stres i depresiju (Louv, 2015). U 2.5 milijuna ljudske povijesti djeca su se igrala na otvorenom, u prirodi. Za nove generacije, priroda je više apstrakcija nego stvarnost. Nije li logično ako im se uskrati igra u prirodi, kao što je slučaj u zadnjih par desetljeća da će se to negativno manifestirati na neki način. Evolucijski ostaci prošlih iskustava duboko su utkani  u živčani sustav naše vrste.

Danas se skupo plaća sat stručno vođenih sportskih programa za djecu, koji se najčešće provode u zatvorenim prostorima, s druge strane rijetki roditelji odvode djecu u prirodu i s njima provode vrijeme-što je potpuno besplatno i vjerojatno korisnije od bilo kakvog sportskog programa. Zapravo, veliki nedostatak i najveća prednost neplanirane zabave u prirodi je da ništa ne košta. Nedostatak zato što nema većih ekonomskih interesa u tome, stoga izostaje i promoviranje i promicanje. Ako djeca voze bicikl ili trče, ne troše fosilno gorivo, nisu ničije slušateljstvo, ne stvaraju novac ni za koga (Louv, 2015).

Zaključno bih podsjetio na jednu uzrečicu kako je ponekad manje zapravo više. Možda je takav slučaj i sa današnjom djecom? Razvijeni svijet je izgleda zahvatila epidemija pretjeranog roditeljstva, ili kako  je to 1969. dr. Haim Ginott nazvao; helikopter roditeljima. Kako navodi Gross-Loh (2014), ne postoji povezanost između aktivnosti iniciranih od roditelja s ciljem pripremanja djeteta za budući akademski uspjeh i stvarnih akademskih postignuća, naprotiv, žar s kojom roditelji žele pripremiti svoje dijete za akademsku budućnost može samo imati negativni učinak. Također, određena su istraživanja pokazala kako pohađanje edukativnih centara od najranije dobi, koji bebama i predškolcima obećavaju akademsku prednost u školi zapravo stvaraju poteškoće kod djece u smislu tjeskobe pred ispit, snižene kreativnosti i odbojnosti prema akademski usmjerenim sadržajima. Nadalje, spominje se i kako „umjetno stimuliranje“, odnosno rano učenje sadržaja koju su razvojno neusklađeni s djetetovom dobi može ometati dijetetov razvoj. Zanimljiva je studija u kojoj je pokazano da što su više bebe gledale edukativne video materijale napravljene za njih to su sve teže usvajale nove riječi. Sve navedeno upućuje na zaključak kako je besmisleno a potencijalno i štetno pokušavati ubrzati dinamiku razvoja djece, djetinjstvo je jedno i ne treba ga oduzimati i mijenjati za sadržaje koji su iz roditeljske perspektive korisniji obične igre.

Literatura:

CDC’s National Center for Chronic Disease Prevention and Health Promotion (2008). Division of Adolescent and School Health. Childhood Obesity. 20 Oct. 2008.

Gross-Loh, C. (2014). Parenting Without Borders: Surprising Lessons Parents Around the World Can Teach Us.  Avery.

Hofferth, S. L. (2009). Changes in American children’s time–1997 to 2003. Electronic International Journal of Time Use Research, 6(1), 26.

Lester, S., & Russell, W. (2008). Play for a change: Play, policy, and practice: A review of contemporary perspectives. London: Play England. Retrieved from http://www.playengland.org.uk/media/120519/play-for-a-change-summary.pdf

Louv, R. (2015). Posljednje dijete u šumi: očuvanje naše djece od poremećaja pomanjkanja prirode. Ostvarenje. Lekenik.

Principe, G. (2011). Your Brain on Childhood: The Unexpected Side Effects of Classrooms, Ballparks, Family Rooms, and the Minivan. Prometheus Books

Sandberg, J. F., & Hofferth, S. L. (2001). Changes in children’s time with parents: United States, 1981–1997. Demography, 38(3), 423-436. doi:10.1353/dem.2001.0031
[Vrh] Go down
https://habilisurvival.wordpress.com
zuzonja
spikač
spikač
avatar

Male
Broj postova : 611
Godine : 31
Lokacija : obala
Datum registracije : 06.11.2012

PostajNaslov: Re: Kako je djeci oduzeta (i monetizirana) slobodna igra   10.12.16 18:54

"...djetinjstvo je jedno i ne treba ga oduzimati i mijenjati za sadržaje koji su iz roditeljske perspektive korisniji obične igre."
Bravo, Djomla
[Vrh] Go down
 
Kako je djeci oduzeta (i monetizirana) slobodna igra
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» Kako preživjeti na pustom otoku????
» Kako se obraniti od životinja?
» škripa u liftu
» kako napraviti dršku za nož
» Početnik - kako započeti

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
FORUM PREŽIVLJAVANJA :: RELAX :: CAFFE BAR "PRI BETY"-
Forum(o)Bir: